Nakon nekoliko nastupa na VIP Jazz Festivalu, od VIP Club-a do rasprodanog ZKM-a, bosanska Billie Holiday u Zagrebu je imala svoj dosad najveći koncert. Nekako sam imao predosjećaj da će karte za ovaj prvorazredni događaj otići i da će dvorana biti ispunjena. I nisam se prevario i već nekih desetak minuta do početka koncerta sva mjesta u dvorani bila su ispunjena. Štoviše, jedan dio ekipe imao je "čast" sjediti i iza pozornice, a nažalost i ja sam bio među njima. Prednost koncerata u Lisinskom, neovisno u kojoj od dvije dvorane se održava, uz odličnu akustiku je poprilična točnost, pa je tako i ovaj prvorazredni događaj počeo u akademskoj četvrti. Na pozornicu su prvo izašli glazbenici, za njima Amira i bez ikakve priče počinje s "Eleno, kerko". Tu su nastali prvi problemi za nas koji smo sjedili iza pozornice, jer zvuk je na toj poziciji bio toliko loš da su instrumenti jedva bili čujni, a Amirin vokal nerazumljiv. Otprilike kao na onim malim tranzistorima koji su tate nosile na nogomentne utakmice omiljenog kluba, gdje su paralelno s tekmom osluškivali što se događa na konkurentskim stadionima. A Amira poznata i kao velika zabavljačica, na početku koncerta šegom je razbijala i svoju i tremu publike. Probajte samo zamisliti koliko smo mi iza izgledali glupo, jer nakon svake Amirine pošalice, publika naprijed se smije, a mi iza smrknutih faca. Naprežemo se neuspješno povezati par njenih riječi u cjelinu. Nakon druge pjesme pokušao sam se iskrasti u prednji dio dvorane, ali mi redari nisu dozvolili i nije bilo druge nego vratiti se na mjesto koje mi piše na karti. Od priče koju sam razaznao, znam da je bila u pozitivnom šoku što vidi kompletno ispunjenu Veliku dvoranu, jer kako je rekla, još nedavno je nastupala u Maloj koja joj se tad činila itekako velika. A u velikoj je gledala koncerte zbilja velikih umjetnika. Predstavila je i bend koji je uz sve muzičare koji su odradili posljednji album, Silk & Stone, bio pojačan za Antu Gelu koji je u tandemu s Boškom Jovićem vukao sitni gitaristički vez. Ono što uvijek doživim na Amirinom koncertu je toplina i iskrenost s puno šarma i emocija. Amira je plesala svoj ples, s pjesmama gdje je naboj iz pjesme u pjesmu rastao. Nekoliko pjesama imale su trenutak kad vrijeme stane, laganija "Kradem ti se u večeri", pjesma u sjajnom aranžmanu Boška Jovića, zatim "Čula jesam da se dragi ženi" gdje je publika pljeskom držala ritam. U drugom dijelu koncerta dobili smo i jedinog gosta, Olivera Dragojevića. Amira je s njim otpjevala dvije pjesme "Tristezzu" i "Piva klapa ispo' volta" u kojoj je Oliver zasvirao i gitaru, a uvod pjesmi dao je Hakan Güngör na kanunu. Najemotivniji trenutak koncerta bio je pri pjevanju Kemalove "Dušo moja" uz pomoć kontrabasista Nenad Vasilić. Pjevačica nije mogla suspregnuti emocije i pred kraj pjesme se na tren rasplakala. Kao nagradu za iskrenost i hommage Kemalu Montenu dobila je najsnažniji aplauz. U "Ima dana" je publika preuzela vokalne dionice na sebe, a nakon cca dva sata službeni dio koncerta je završio. Uz emocije koja pruža Amira i njena svita muzičara, bis nije dolazio u pitanje. Bojan Zulfikarpašić koji kao da je kroz cijeli kocert iz prikrajka dirigirao muzičarima, preuzeo je dio vokala u "Telal viče", a pred kraj koncerta zajedno s Nenadom Vasilićem napravio sjajan uvod u "Loše vino" prearanžiranu u predivnu etno jazz baladu. Dva i pol sata trajao je ovaj koncert nabijen emocijama. Sve što sam doživio na koncertu u ZKM-u prije deset mjeseci bilo je prisutno i ovdje. Sličan kolotur pjesama na oba koncerta mogao bi promatrati kao minus da nisu u igri emocije kojima je napunjen svaki Amirin nastup. Iako nisam veliki fan sevdaha, u glasu Amire Medunjanin ima ono nešto vanserijsko, nepovezivo sa samo jednim glazbenim stilom. Isto tako iza sebe ima sjajne muzičare, koji kako iz nje, tako i iz sebe izvlače najbolje. Zasigurno i glavni razlog zašto njeni koncerti imaju ono nešto.

jura // 17/03/2015

> vidi sve fotke // see all photos