Požeška je punk scena, uzmemo li u obzir da se radi o jednom omanjem gradu, kroz godine izrodila zavidan broj bendova, većinom u krljastom crust/grind/metal podžanru. Na papiru, doduše, to izgleda nešto impresivnije nego kad ih sve vidite na okupu kao što smo imali priliku ovoga petka u Attacku, pošto se ispostavi da se radi, barem u slučaju ova 4 benda koja su te večeri nastupila, o 8-9 istih ljudi koji ispremiješaju uloge i instrumente do razine da više ne znate tko je tko i koji bend slušate. Poput omanje putujuće cirkuske družine kojoj nedostaje članova da bi mogli izvesti sve točke koje su najavili pa su odlučili da svaki mora izučiti više raznih trikova kako bi publici mogli ponuditi cjelovečernju zabavu. Taj bi se dojam sasvim sigurno izgubio da se nije radilo o tako teškoj požeštini (da je naprimjer bio samo jedan ili dva PŽ benda), ali ovako je zbilja bilo nemoguće ne primjetiti. Uostalom, i sami se šale na svoj račun foricama u stilu "Kako 4 požeška benda idu na svirku? Jednim autom!". Dakle, prvo su na binu poslali Hellback. Moram priznati da prije ovog koncerta nikad nisam obraćao pažnju na njihovo postojanje pa sam sa zanimanjem preslušao njihov materijal "Dvije lobanje" i zaključio kako se radi o zanimljivom izdanju s odličnim soundom koje žanrovski pleše između crusta, hardcore punka, pa i thrash metala. Na nastupu sam prepoznao par pjesama s tog albuma, par obrada i par stvari koje ili su njihovi novi uratci ili su obradili dovoljno opskurne izvođače da se ne kuži. Uzmemo li u obzir termin njihove svirke, mislim da mogu biti jako zadovoljni odličnim odazivom i istom takvom reakcijom publike koja, potpuno neobičajeno za vrijeme prvog benda večeri, ne samo da je glasno pljeskala i odobravala već se i naguravala i divljala tijekom većeg dijela nastupa. Uživo mi se, moram priznati, to i nije činilo toliko crusty niti thrashy, već su se ispostavili jednim kvalitetnim hc punk bendom koji mi je, na moje iznenađenje, sjeo možda i najbolje od svega što se te večeri moglo čuti. Čak i unatoč jednom rezerviranom i hladnom stavu koji se pokazao odlikom više-manje svih ljudi koji su se tog dana uprizorili na pozornici. Za vrijeme Masakrista se već zbilja skupila masa publike te je postalo jasno da se radi o večeri koja se, barem iz tog aspekta, može smatrati uspješnom. I njihov je nastup protekao u relativno intenzivnom ozračju, što ima smisla pošto se radi o bendu prilično sličnog senzibiliteta Hellbackovom. Kod Masakrista se da primjetiti tek prstohvat više vrištećih vokala i sumanutog bubnjanja koji ih guraju prema grindcoreu, ali taman dovoljno da im ne zamjeramo mi kojima ta kancerogena muzika i nije prvi izbor. Imali su jednu omalenu djevojku za koju mi ni nije bilo najjasnije je li član benda ili ne, pošto je pjevačke dužnosti preuzimala svako toliko, samo da bi ubrzo opet sišla s pozornice. Zvučali su na mahove izvrsno i fino nabrijali ekipu za erupciju koja je trebala uslijediti. Trebala je, ali ipak nije. Da se razumijemo, Loš Primjer mi je po glazbenim afinitetima sigurno "najbliži" od svih bendova te noći i, iako nisam na koncert otišao s prevelikim očekivanjima, vjerovao sam, poučen i prijašnjim pozitivnim iskustvom s njihovog nastupa, kako ću se baš na njima najviše zabaviti. Ništa od toga. Nominalno možda i najpoznatiji od sva 4 benda publiku je prilično umrtvio i pružio svirku koja se zna nazivati "profesionalno odrađenom", a ja ću se drznuti okarakterizirati je nekako mlakom, bezvoljnom. Možda se radi o tome da se ne da više ni njima 15 godina svirati iste pjesme pa im treba novi album (koji se očekuje uskoro, što je tvrdnja koju uvijek treba uzeti s dozom opreza, pogotovo kad pričamo o bendu koji ih u 18 godina ima dva) da im da novi uzlet, ili su jednostavno imali lošu večer, vrag će ga znati. Razumljivost i glasnoća vokala je na prethodna dva benda bila na zadovoljavajućoj razini pa se, pošto im tako zvuče i studijske snimke, ispostavlja da Loš Primjer namjerno gura vokal u drugi plan što je također u mojim očima jedan postupak pomalo misteriozan. Kao dokazni materijal da bend nije priredio ni približno takvu veselicu kao što znaju, prilažem činjenicu da za vrijeme njihovog nastupa u ispunjenom Attacku nije zabilježen pokušaj šutke ni stagedivea, tek se tu i tamo našla kakva razgaljena duša koja bi s raširenih ruku pjevala u glas s njima, valjda zbog sentimentalne vrijednosti koje pjesme znaju dobiti kad ih slušaš uživo iz godine u godinu i tako godinama. Noć je prešla u svoje gluho doba u trenutcima kad su Dislike započinjali svoj set. Iako sam već napomenuo kako nisam veliki ljubitelj njihovog glazbenog izričaja, držim kako je neosporno da su odradili vrlo kvalitetan nastup. Godine iživljavanja po gigovima (iako se dijelom radi o istim ljudima koji su netom prije svirali kao Loš Primjer) na njima nisu ostavile toliko traga, otpržili su porciju svog brutalnog metaliziranog crust/grinda na način koji je bio do te mjere srčaniji i energičniji od Lošeg Primjera prije njih da je nekako bilo neizbježno zaključiti kako je Dislikeova muzika ipak ono u čemu je ta požeška škvadra, gledamo li ih u cjelini, svoja na svome, dok je Loš Primjer njihov "komercijalniji" projekt kojim se bave iz nužde. Evo, osobno sam nakon ovog nastupa Dislikea sam sebe našao u situaciji gdje ripitam njihov album, a tako nešto mi se do te večeri nije činilo mogućim. Požeška je scena jaka i poznata, to su ove večeri još jednom dokazali - dijelom svojim nastupima, a (možda i većim) dijelom i brojnošću publike koju su uspjeli izvući iz fotelja na kišan dan i dovesti ih u Attackovu kaljužu. Ipak, moram reći kako svi ti ljudi koji su te noći bili izaslanici u požeškoj "demonstraciji moći" na pozornici izgledaju i drže se kao da su u petom desetljeću života. Odvagnemo li količinu energije koju smo od izvođača zaprimili u petak s, naprimjer, onim što su nam dali Prag i Piss koji tjedan prije, jezičac nikako neće biti naklonjen Požežanima. To je i normalno, tko je vidio da starudija divlja, skače i zanosi se?! Hm. Ili? Valjda, da. Postavlja se pitanje ima li Požega kakvog mladog mesa za ponuditi. Ma 'ajde, nema straha - za koju godinu će ovoj gospodi što su svirala u petak stasati sinovi a ja sam prilično siguran da će Attack i tada biti na istom mjestu, spreman da ih ugosti u novom izdanju Požega Attacks Junior Edition.

ujak stanley // 03/02/2015