U tjednu prepunom koncerata, u hrvatskoj metropoli koja, barem po tome ovaj tjedan može biti i europska, našlo se mjesta i za premijerni nastup braće Carney iz Blue Ridge Mountaina iz sjevernoameričke države Virginie.

Umjesto klasičnog osvrta na koncert, koji je, btw. opravdao očekivanja svih koji su došli te večeri, od prof. Šiftara, preko ekipe iz slovenskog MIKK-a i "lika iz prvog reda koji je znao baš sve textove" do namjernika koji su se te večeri odlučili izaći u Močvaru, bez obzira na to što se tamo događa, evo par misli koje su mi te večeri, slušajući gitarističke eskapade brata Vana, dolazile same od sebe. Prva pomisao, kad sam Jenningsa, Vana i Laina vidio na stejdžu, pomislio sam kako je genetika okrutna i nepogrešiva. Naime, najstariji od njih ima 36, a najmlađi 32 godine, pa ipak su svi na isti način oćelavili. Tu ih malo spašava duga kosa i brade, međutim teško je prikriti ćelo koje se neumoljivo prazni. No, to za rock zvijezde nikad nije bio problem. Pogotovo ne ovakvog tipa. Kad sam se oslobodio tih misli, Lain je numoljivo lupao po bubnjevima i pjevao, Jennings je pumpao po basu i pjevao, a Van je mahao kosom, hvatao najžešće rifove na gitari i pjevao. Sama po sebi nametnula se asocijacija na nešto poznatiju braću, braću Gibb. Ni Barry, Robin i Maurice, jadni, nisu baš imali sreće s kosom, no to su također nadomjestili bradama. Time smo čini se dobili američki odgovor na Bee Gees. Samo što su ovi mlađi pravi "redneki" s potfrknutim trapericama i kaubojkama i raščupanim kosama i neurednim bradama, a ovi su bili uglađeni britanski "đentlmeni". Osim toga, i jedni i drugi dobro (su) se snalaze u troglasjima. Samo što sam prestao razmišljati o tome, Pontiakovci su malo usporili prešli na country i blues, zanjihali sve prisutne u publici, a kolegi po fotiću u tom se trenutku učinilo da na stejdžu ima tri Bonnie Prince Billya. Ne, nije popio previše piva, no činjenica je da osim što dječaci imaju malo više kose od spomenutog kultnog pjevača, sličnost s njim je puno smislenija nego ova otprije s trojicom britanaca. Jer, i Bonnie je "njegovao" (a vjerojatno) još njeguje ležeran klošarski stil, kao i sinoćnji trojac. No, da ne krenem sad previše u komentiranje mode, a to je ipak Horvijev teritorij, evo i nas polako i do zaključka. Mislim, to što su odsvirali dva bisa u Močvari, govori koliko su se dobro i oni gore i oni dolje zabavljali, a česti "jiiiiihaaaa" popraćeni gutljajima pive (a iz pouzdanih izvora znamo da su prije toga strusili dvije butelje Pelješca) i završne, potpuno nerazumljive riječi, samo su produbili ljubav nas i njih. A što se mene tiče, da su odsvirali samo Wildfires, koju su nam ostavili za prvi bis, ja bi se rastopio. Sve ostalo je bio bonus.

pedja // 23/10/2014

> vidi sve fotke // see all photos