Dolazak Buzzcocksa je izazvao poprilično oduševljenje među punkerima i svima koji se tako osjećaju, ali nekako nisam osjetila to oduševljenje nakon završetka koncerta. Možda zato što je dojam bio ''došli, odsvirali na brzaka, pobrali novce, tenkjuverimač, odosmo''. Mislim da bend koji postoji od 1976. godine ima sasvim dovoljno materijala da sviraju duže od sat vremena, koliko je trajao koncert u Močvari. I nikakve ''joj stari su, ne mogu oni to više'' isprike ne uvažavam kao objašnjenje, jer stari su i Nomeansno pa ih to ne spriječava da rade lude koncerte koji traju prilično duže od jedne epizode ''Kućanica'' s reklamama. Početak je bio najavljen za 23.30h, predgrupe nije bilo tako da ovako kasan početak svirke nije dobio baš pozitivne kritike. S 15 minuta zakašnjenja Buzzcocks su došli na pozornicu. Krenuli su sa nizom od jedno 7 novih pjesama koje su relativno mlako dočekane uz gunđanja u publici da koji je to vrag, jesu oni normalni, kakva je to set lista... Na svu sreću nakon tog nesretnog uvoda krenuli su se nizati svima nam dragi hitovi, od kojih mislim da je najviše oduševljenja izazvala ''Ever Fallen In Love'' koja je možda i njihova najpoznatija pjesma. Prosjek godina na pozornici je bio zavidan, ali ni publika nije bila proljetna ruža. Isto kao i na koncertu The Exploited svi stari punkeri su pohodili koncert jer ipak su to Buzzcocks, a oni se ne propuštaju. Bilo je naravno i prilično podmlatka, koji se sredio za veliki događaj, dignuo irokeze i uglancao lance, kilere i ostalu metalurgiju i skakao pogo cijeli koncert. Nakon 45 minuta koncert je već bio gotov. Nakon kraćeg dozivanja Buzzcocks su se vratili na scenu, osvirali kratki bis i pokupili se bez namjere vraćanja. Sve zajedno - sat vremena. Bezveze. Razočaralo me sve to skupa. Lijepo su oni svirali, mahali gitarama, i super je bilo čuti sve te pjesme na koncertu u Buzzcocks izvedbi, ali nisu mi bili uvjerljivi. Ni malo. Nije pomoglo ni to što taj pop punk koji sviraju nije baš najprirodnije išao uz pomalo oronule stričeke koji na pozornici tandrču po gitarama. Eh, da sam ih mogla gledati tamo negdje 1979. ... Nakon svega toga postala sam jako zahvalna mami i tati što su me odbili pustiti u Ljubljanju na Sex Pistols reunion. E to bi zasigurno ostavilo traume.

ana // 05/06/2006