Kad sam prošle godine pisao Lou Barlowu povodom "rejuniona" i re-objavljivanja prva tri albuma grupe DINOSAUR JR, ni slutio nisam da ću ih godinu dana kasnije vidjeti uživo. Bend koji ima nekoliko noise klasika, najjebeniji kraj neke pjesme i bend koji su uzor svim iole ozbiljnijim noiserima i grungerima, najbliže nam je došao do Beča.

To nije spriječilo malu, ali odvažnu terapijsku ekipu. Nije nas spriječilo što smo se okupili s tri strane svijeta, a neke ni što su morali prijeći preko 800km, samo da bi došli do Beča. Čak ni cijena od 27€ (uz obećanje organizatora da ćemo dobiti popust) nije moglo dovesti u pitanje okupljanje četvorke koja se u istom sastavu našla nakon 10ak godina, baš kao i DINOSAUR JR. Ta je ekipa zajedno odgledala JSBX i GVSB u Ljubljani, a trebala je i JESUS LIZARD, no par dana prije ovi su objavili raspad. To je bilo uzrokovalo jednu od žešćih pijanki u tadašnjem varaždinskom jedinom pabu. Nedjelja popodne, Zombie Worm i Orange u cd plejeru, te igra "na bendove", skratili su ovo poprilično putovanje. Bečka Arena je pronađena otprve, pa smo imali vremena i za pokoje austrijsko pivo i razgledavanje tog dijela Beča (industrijska zona) prije početka koncerta. Arena kao takva, smještena je u nekoj napuštenoj tvornici, izgleda ful rokerski i ima cca 5 dvorana, što manjih što većih i ogroman open air stejdž, a smještena je dalje od urbanog dijela grada, pa ne smeta eventualnim puritancima koji bi je mogli zatvoriti zbog buke i pijane mladeži. Ili se to događa samo u hrvata. Od obećanih 1 akreditacije i 3 karte s popustom dobili smo tri karte po 27€, što je skoro pa u redu ako se gleda da je na dan koncerta karta bila 30€. No, ukoliko uzmemo u obzir da nam u Orpheumu organizatori nerijetko daju popusta i do 50%, ovo je bilo iznenađenje i razočaranje prvog stupnja. No, došli smo ovdje pogledati DINOSAUR JR, pa nikakvi dulji bedovi nisu dolazili u obzir. Uz još jedno pivo dočekali smo predgrupu, koja je imala vremensko ograničenje za dokazivanje od 20:15-20:45. DRONES su iz Australije, prijateljuju s našim prijateljima DEVASTATIONS i imaju basisticu, što su bili dovoljni razlozi da im pružimo podršku i odgledamo njihov nastup. Mnogima to nisu bili dobri razlozi, pa su vrijeme kratili ćaskajući ispred dvorane. Pri slušanju energičnog i glasnog nastupa DRONESa dolaze na um CHROME CRANKS, BIRTHDAY PARTY, DIRTY THREE i slični garažni rokerski bendovi. U pola sata predstavili su dio svog repertoara od 3 albuma i imali nekoliko dobrih momenata, a pogotovo u pjesmi This Time, koja inače zatvara njihov aktualni album "Wait Long by the River and the Bodies of Your Enemies Will Float By". Zbog prevelike buke i onog što nas još čeka, prije samog njihovog kraja istrčali smo na zrak da nam se uši malo odmore do 21:15 kad smo se vratili po porciju buke po koju smo i došli. Originalna trojka DINOSAU JR, J Mascis, Lou Barlow i Murph, krenuli su točno na vrijeme s Gargoyle, Budge i Bulbs of Passion s kojima su otpuhali iz prvih redova sve koji su očekivali nešto sasvim drugo. Neposredno prije njihovog početka, redar je prvim redovima dijelio čepiće za uši, što je bilo znakovito i upućivalo je na ogromne količine buke. Nevjerojatno je da bend koji ima bas, gitaru i bubanj, može isporučiti toliko buke u tako malo vremena, a da opet to bude slušljivo, pa čak na trenutke i melodiozno. Kad su se pojavili na stejdžu val oduševljenja se protegao kroz, mahom stariju publiku. J sa svojom dugom sijedom kosom i pivskom pužlicom izgleda ko malo zapušteni Gandalf, Murph, ćelav i u kratkim hlačicama ko neki razigrani dječarac, dok je Lou u ovom izdanju reinkarnacija braće Reid. S obzirom na okolnosti pod kojima su se razišli prije 15ak godina (prvo je J izbacio Loua, a potom i Murpha), realno je bilo za očekivati da su se okupili zbog love, al da se tijekom cijelog nastupa neće ni pogledati, a kamoli progovoriti ni riječ, vjerujem da nitko nije očekivao. To je dovodilo do smiješno-simpatičnih situacija, s obzirom da J jako voli solirati, a Lou i Murph ga prate. Tako ga nekoliko puta nisu uspjeli pratiti, što im je on poneki put vratio kad se ubacio na pjevanja kad se njemu prohtjelo, a ne njima. Kako su u toj postavi snimili prva tri albuma, cjelokupni koncertni repertoar sastoji se od tih pjesama, s iznimkom pjesme The Wagon. Tu činjenicu su neki iz publike uporno pokušavali ignorirati ili nisu znali, pa su u svakoj stanci izvikivali "Feel the Pain". No jedinu patnju i bol doživjeli su njihovi i naši bubnjići tijekom tih 80ak minuta trajanja ovog iznimno nabrijanog i bučnog koncerta. J i Lou su skoro pa bratski podijelili glavne vokale u pjesmama, a Murph je iza baterije bubnjeva sve to sjedeći podnosio. Nakon ispucanog redovnog dijela programa, uslijedio je bis sa Just Like Heaven i Freak Scene, koje su donijele najveće ovacije, te završna duga Mountain Man. Nakon toga, svijetla su se ugasila, a mi smo krenuli sretni no lagano gluhi prema vozilu i putu od cca 3,5 sati do "malog Beča". Kao što sam već spomenuo, po porciju buke smo došli, porciju buke smo dobili. Ali kakvu porciju!!!

pedja // 31/05/2006

> vidi sve fotke // see all photos

PS: kao kuriozitet ovog našeg događaja spomenuo bi najavljeni nastup legendarnog Desmonda Deckera par dana kasnije, no s time da je isti preminuo par dana prije. R.I.P.!