home > koncert > INmusic festival 2014 - Iz perspektive devetogodišnje djevojčice

kontakt | search |

INmusic festival 2014 - Iz perspektive devetogodišnje djevojčice

Jednog dana, u Zagrebu, ne tako davno…

- Tata, kaj The Black Keys dolaze u Zagreb? - pita E(9).
- Da. Na "INmusic". - odgovara Tata.
- A kaje "INmusic"?
- Pa to ti je super festival, na koji svake godine dolaze bendovi iz cijelog Svijeta. Traje tri dana i ove godine baš svira puno dobrih bendova na puno pozornica.
- A ja bi išla. Super mi je Lonely Boy.
- Al oni ti nemaju samo tu pjesmu. Imaju još puno.
- Ma nema veze. Sigurno su dobre.
- Pa jesu. Al to ti jako kasno počne.
- Aaaa. Al praznici su. Ne moram se rano probuditi. Budem izdržala.
- Bumo se dogovorili…

Par dana, nakon edukacije…

- Baš su mi super The Black Keys. Pogotovo ona… (Tu ide uvodni ritam u pjesmu) - kaže E(9).
- Aha, Gold on the Ceiling. - pomaže Tata.
- Da. Odlična je. Možemo ići?
- Al stvarno kasno počnu. Tek iza 11.
- A to je kasnije od Zaz u Puli?
- Yes.
- A od Dubioze u Domu sportova?
- Pa je.
- Al ja bi išlaaaa…
- Ajd dobro. Idemo!
- Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee! A ko još svira?

Nakon još par dana edukacije…

- Super su mi MGMT. Možemo i njih gledati? - pita E(9)
- Možemo. A kaj budemo s Mamom i L(6)? - pita Tata.
- Pa nek' idu i one.
- Al' L(6) ne bude izdržala do tak kasno. Ona može s nama popodne.
- A kad to sve počne?
- Pa prvi bendovi počnu svirati oko 5 popodne.

Nakon još par dana, dolazi taj ponedjeljak, tzv. Nulti dan, na koji smo odlučili otići obiteljski, da vidimo kak bude to funkcioniralo. Naravno, po običaju, prognoza za tri dana festivala je bila očajna, pa smo u ruksake natrpali kabanice i krenuli prema Jarunu.
[  ]

  © boris štromar

Razveselili smo se INmusic busu, koji nas je dočekao na ulazu u Jarun i dovezao do ulaza na Festival. Zamjena karata za narukvice prošla je brzo i neprimjetno, jer još gužvi nije bilo oko 19 h kada smo mi ulazili. Djeca do 12 godina imaju besplatan upad na Festival (Hvala, organizatorima!), ali ipak moraju dobiti festivalske narukvice.
- Tata, a za kaj su te narukvice? - pita L(6).
- To je umjesto karte. I to moraš nositi sva tri dana i ne smije se skidati do kraja. - odgovara Tata.
- Znači i spavamo s tim?
- Da.
- Kul!
Prolazimo preko mostića na kojem cure vrte kotače od bicikala, a na znaku piše "Zabranjeno kakanje". To nam je bilo jako fora. Kako još nismo zajedno gledali "Ko to tamo peva", nije im bilo jasno zbog čega je tamo postavljen bus od firme Krstić, no dali smo si u zadaću pogledati film preko ljeta.
[ femily ]

femily

Ove godine, plaćanje je svedeno na viši nivo, pa su uvedene INmusic kartice, koje napuniš lovom i onda plaćaš. Prilično brzo i efikasno. A moglo se plaćati i Mastercardom OTP banke. Prilično nemoguće! Nakon par pokušaja kupnje piva i soka s MC-om, uzeli smo INmusic karticu i nastavili dalje.
[ E(9) i L(6) vs Partibrejkers ]

E(9) i L(6) vs Partibrejkers

Na Glavnom stejdžu već su svirali PARTIBREJKERSi. Uletjeli smo taman na Zemljotres.
- Tata, idemo u prvi red. - viknu u glas E(9) i L(6).
- Može.
Još nije bilo gužve, pa smo se ubacili.
- A ovi su baš stari! - kaže L(6).
- A bili su mladi kad je i Tata bil mlađi - odgovara Tata diplomatski.
- A ti si njih slušal?
- Nego kaj. Nekad su mi bili među najboljima. A bome kolko čujem ni danas nisu za baciti.
- Ajmo dalje - opet kažu one u glas.
- Kaj budemo sad slušali? - pita E(9).
- Bassekou nekaj nekaj.
- Kaj?
- Ma neki afrikanci?
- Aaaa, super. Crnci. Ajmo ih gledati.

Bassekou Kouyate (i njegovi rođaci) na World Stageu su taman počinjali svoj program. Naravno, opet smo morali u prvi red. Simpatični afrikanci u "narodnim nošnjama" sa svojim čudnim instrumentima koji izgledaju ko šuplja drva s granama na koja su prikačene žice, a sve to je uštekano u struju i spojeno na dobro poznate efekte tipa wah wah i dr. Kasnije sam saznao da se ti instrumenti zovu "ngoni", a da ih čovjek ne gleda rekao bi da sviraju klasične gitare ili bas. Stvarno odličan doživljaj, pogotovo za mlađe slušatelje i slušateljice, kojih je tog popodneva bio priličan broj. Oni su bili prvi odličan izbor ovogodišnjeg festivala.
[ Bassekou Kouyate (i njegovi rođaci) ]

Bassekou Kouyate (i njegovi rođaci)

Ovi afrikanci su nas već dobro ogladnili pa smo krenuli istraživati gurmansku ponudu festivala. Naravno, zamirišali su ćavapi, pa svi ostali meksički, kineski i ostali specijaliteti nisu došli do izražaja. No, prije ćevapa, naletjeli smo na živi "jukebox", koji se curama jako dopao. Petorka nagurana u malu kamp kućicu koja svira po željama, s time da je bubnjar pri svakom udarcu skoro ispao kroz stražnji prozorčićm, stvarno je bila jedan od najboljih događaja. Bila je gužva, a mi gladni pa nismo čekali da zaželimo nešto, no čuli smo kako sviraju Shaggyevu Oh, Carolina, i zadovoljno pustili ostale da se zabavljaju.
[ zadovoljstvo nakon ćevapa ]

zadovoljstvo nakon ćevapa

Da nije bilo problema s MC-om s početka priče, ćevapi bi nam još bolje sjeli, no i ovako smo se odmarajući na ogromnom jarunskom kamenju (na krevetima nije bilo mjesta), dobro napapali i spremili se za nastavak večeri.

- Tata, a kaj je ono tam iza kamenja? - pita L(6).
- To ti je "Rockin' Horse". Slično ko Trojanski konj, samo za festivale.
- A možemo na to?
- Možemo.
- Jeeeeeee - opet one u glas.

Ovaj umjetnički rad, došao je iz Mađarske i njime upravljaju dvojica simpatičnih Mađara, a curama je to bio "highlight" večeri. Ljuljale su se na konju preko nekoliko puta. Naravno, i Tata je morao s njima ponekad.
[ rocking horse ]

rocking horse

Kad smo već bili kod konja, bacili smo oko i u Hidden stage, šator koji izgleda ko cirkuski, no unutra su švedski kosijaneri proizvodili nezanimljivu glazbu, pa smo opet otišli do konja i još se malo zaljuljali.

Na putu prema završetku prvog našeg obiteljskog festivala, zastali smo da vidimo The Fratellis, koji su prikupili zavidan broj ljudi ispred velike pozornice, no sa svojim pjesmama izgubili su se u nezanimljivosti i velika je šteta što oni i Partibrejkersi, nisu zamijenili mjesta, a to je i sam Cane napomenuo. Čuli smo par hitića, naravno, iz prvog reda (hvala ljubaznoj publici koja nas je pustila naprijed), ali ni mene ni cure, nisu dojmili, pa smo polako krenuli prema busu u pola njihovog nastupa. Time smo izbjegli i kišu prvoga dana.

Kako su za drugi dan prognozirali još lošije vrijeme od prvog, Mama se žrtvovala i ostala doma s L(6), a E(9) i Tata, hrabro su se uputili prema Jarunu odlučni, pogledati The Black Keys pod svaku cijenu, pa smo zato s namjerom bili i nešto kasniji u dolasku.

Stigli smo taman na početak nastupa Bombina, još jednog afričkog predstavnika na ovogodišnjem festivalu, koji je albumom "Nomad" koji je producirao Dan Auerbach iz The Black Keys stekao svjetsku slavu. Na može se reći da se na albumu ne čuje njegov utjecaj, a i sam nastup Bombina više je amerikaniziran nego kod Bassekou Kouyatea, od dana prije.
Nakon nekoliko pjesama…
- Oni jučer su mi bili bolji - konstatira E(9).
- Zakaj?
- Pa imali su one fora instrumente. Ovi imaju normalne gitare. I oni jučer imali su tetu koja pjeva.
- Pa dobro. To su ok razlozi. Hoćeš da idemo dalje?
- Može. Idemo se njihati na konju.
- Al došli smo gledati bendove!
- A ko još sad svira?
- ŽEN. To su ti tri cure iz Hrvatske koje super sviraju.
- A možemo prije tu pokraj da ja malo sviram bubnjeve?
- Pa ajde.

Naime, za one koji nisu primijetili pokraj World stagea bio je postavljen mali stejdž s bubnjevima gitarom i basom, na koji se mogao popesti svatko i malo lupati ili prebirati po žicama. Jedino kaj gitare nisu bile uključane. No zato se moglo lupit po bubnju. Ispred je stajala jedna cura s profi fotićem, koja je rekla da fotke stavlja na fejs od Ožujskog. Kad je završila, E(9) bila je zadovoljna sa svojim umijećem sviranja bubnja.
[ ako netko treba bubnjarku... ]

ako netko treba bubnjarku...

Šetnjom do Hidden stagea, naravno, nismo uspjeli ne uskočiti na jedno ljuljanje konjem. A ušli smo taman kad su cure počinjale. Par pjesama je bilo dovoljno…
- Dobre su cure. Al su mi malo mračne. Zanimljivi su filmići. Idemo dalje? - kritičarski se osvrnula E(9).

Uboli smo još jednu vožnju konjem, a onda stali u kilometarski red za ćevape. Očito su jučer svi skužili di je najbolja klopa i danas krenuli u isto vrijeme dopuniti zalihe. A nama je taman ostalo vremena da se najedemo do Bombay Bicycle Cluba, koje smo planirali odgledati prije zvijezda večeri. Večera na kamenju čini se postala je običaj, no tmurni oblaci i par kapi kiše skoro su nas otjerali.
Srećom, u tom trenutku kiša je odlučila još malo pričekati, pa smo suhi otišli pogledati BBC. Novi album BBC-a, baš mi je bio ugodno iznenađenje kad se pojavio početkom godine i veselio sam se njihovom nastupu.
- Tata, možemo u prvi red? - iznenadi me E(9).
- Al, gle kakva je gužva. Možemo stajati tu sa strane i sve vidimo.
- Al ja bi u prvi red.
- No, ajmo se probati probiti do tam.
[ bombay bicycle club ]

bombay bicycle club

I opet nas je ugodna publika propustila sve do ograde, a mi smo se lijepo namjestili i zabava je mogla krenuti. Overdone i It's Alright Now, s kojima su počeli, zvuče odlično uživo, a E(9) ima novi fejvorit bend za slušanje. Mene su u najboljim trenucima podsjetili na Prefab Sprout, zbog kombinacije muškoženskog vokala, a E(9) je primjetila da pjevač malo liči na pjevača iz The Black Keys.

No, nismo mogli dugo dužiti uz ugodne uhu BBC, jer smo morali uloviti dobra mjesta za TBK. Naravno, E(9) je htjela u prvi red, al uspjeli smo se nagurati do trećeg. Dalje nije išlo. Više nije bilo susretljivih koji su nas dosad puštali. Ovaj put bili smo prostreljavani mrkim pogledima, a mrko je bilo i nebo iz kojeg je počela padati kiša. Kabanice su naravno bile spremne i spektakl je mogao početi.
E(9) je bila tužna jer nismo došli do prvog reda, no u zamjenu sve je dobro vidjela i s mojih ramena. Kad su konačno počeli s Dead & Gone, činilo se ko da se sve raspada. Bubanj na jednu stranu, a vokal i gitara na drugu. Mislio sam da je to možda zbog našeg položaja, koji nije bio točno u sredini. E(9) obavijestila me da su osim njih dvojice još dvojica na pozornici, no unatoč tome zvuk mi je i na Gold on the Ceiling bio šupalj. Ipak, nisam više mogao previše razmišljati o tehnikalijama, jer sam morao žonglirati s devetogodišnjakinjom na ramenima koja je zaboravila na to da je na nečijim ramenima, pa je počela plesati, a bome trebalo je i paziti na gomile oko nas, koji su bili već u ne baš "pametnim" fazama.
Ostali smo još malo. Nismo uspjeli dočekati Lonely Boy. Al i ovo nam je bilo dosta.

- I, kak ti je bilo? - upita Tata negdje oko "zabranjenog kakanja".
- Suuuuper. Zakon su! Imaju baš dobar ritam. I super pjesme. Hvala ti, Tata!
- Nema na čemu. I drugi put.

Drugi dan sam saznao da su mnogima TBK bili šuplji ko i meni. Da su se raspadali. Da su odsvirali gažu. Al ipak vjerujem da smo svi mi bili u manjini. Većini je bilo "Suuuuper", a to je najbitnije.

Na žalost, zbog kiše koja je nemilice padala trećeg dana, propustili smo neke bendove koje smo htjeli vidjeti, no ipak sam neke stvari naučio iz ovog obiteljskog posjeta festivalu, a koje dosad nisam percipirao. Festival je više od samih bendova. Festival su i popratni sadržaji kojih, srećom na INmusic festivalu ima sve više iz godine u godinu. Još samo treba natjerati ljude da dođu na otok čim ranije, jer ponuda postoji.

pedja // 01/07/2014

Share    

> koncert [last wanz]

cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

| 08/03/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

| 08/03/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

| 07/03/2024 | mario m. |

>> opširnije


cover: Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

| 04/03/2024 | dora p |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*