U petak, 30. svibnja 2014. godine, okupili smo se u jednom od najdugovječnijih kultnih rock klubova, GK Jabuka, kako bismo svjedočili rekonstrukciji mitskog obreda godišnje rodnosti. Naime, prema praslavenskoj legendi, u prvom je planu zlatna jabuka koju ima i kojom se igra mlada nevjesta. To je, zapravo, okrugla munja, ona najubojitija… Neprozirni mrak se sasvim spustio iznad grada. Mjesec i oblaci nisu se vidjeli. Na ulicama više nije bilo nikoga. Samo mi je poneka lampa obasjavala put dok sam se trčećim korakom uspinjala stubama. Bio je to ostatak šume što se nekada spuštala sa brda prije negoli se grad stao širiti. Tu je vladao onaj ravnodušni mir prirode koji se nije mogao zasaditi ljudskom rukom. I taman kad sam pomislila kako se, pod određenom dozom aperitiva, gubim u mraku, uspijevam, zahvaljujući modernoj tehnologiji, izbiti na pravi put. Ne sjećam se točno koliko je bilo sati, ali sam, ipak, unatoč svojoj prostornoj dezorijentiranosti, stigla na vrijeme. U mrklom mraku unutrašnjosti kluba, ekipica se lagano okupljala oko nekoliko slabih reflektora što su bacali svjetlost na posvećene daske koje, u pozadini pijanstva raznih događanja, život znače. Prvi bend, koji nas je uveo u priču o sintezi žanrovskog brainstorminga bez filtera, je Luxus Lord. Predstavljajući nam tako svoj novi materijal, dupli prvijenac "Inkartani/Jutro nije bajka", čijim aplauzom, domaćih glazbenih portala, počinje uspjeh njihovog dugogodišnjeg rada, a probrano slušateljstvo nalazi sluha za njihov glazbeni ritam, pokazali su da ono što rade nije isprazno riffljanje. Ležerno se prebacujući iz žanra u žanr, od punka do pop-rock balada s nekom solažom kakva sliči ranoj ikonografiji heavy metala, isključivanjem "catchy" momenata, tekstovima na granici idealizma i pesimizma, napravili su hrabar potez i vratili "Teen Spirit" u modu (što uopće nije loše, da se razumijemo). Pjesma "Hram otrova" je izazvala najveće ovacije publike, premda to nije bilo isključeno na ostalim stvarima njihovog koncertnog repertoara. Moram priznati da sam ovaj bend prvi put gledala uživo, ali unatoč tome su me "osvojili". Jednostavno ih morate voljeti!



Sljedeći vodič na tom spiritualnom putovanju dugih i užarenih stoneriranih cesta, doomerskim reljefom, i bluzerskim plavetnilom u psihodeličnom karavnu, bio je Stonebride, spreman da pustinjskom olujom zakači sve stonerske poklonike. Na njihovom koncertnom repertoaru nema loših stvari, pa mi je teško navesti one najdojmljivije. No, nikako ne smijem zaboraviti kako smo, u sklopu najave novog albuma koji izlazi u listopadu, singl "Movies, Movies", imali prilike čuti uživo.

Stonebride sam gledala nekoliko puta, i moram primijetiti kako im zvuk svaki put postaje teži i mračniji. Spajajući spore tempo dionice, žestoke ritmove i mračnu atmosferu doom metala, kakvu pronalazimo kod bendova poput Electric Wizard, Sleep ili Om, s vokalom koji podsjeća na Melvinse, obojene mračnim bluesom ugrađenim u southern rock, pa čak i jedan dio dronea kao kod Have A Nice Life, izvode glazbu koju nije lako opisati. Gitaristovim upadima u publiku, i basistom koji svakim novim prebiranjem po žicama u kombinaciji s mehanički točnim bubnjarom, nude drukčije i bogatije koncertno iskustvo od onih kakvo obično stječemo u kultnim zagrebačkim alternativnim klubovima. To je kvartet individualaca koji se na kraju, poput glazbe koju sviraju, savršeno uklapaju u jednu cjelinu, dok pjevač visi s mikrofona, nestajući iz vidokruga mog objektiva u oblaku dima cigarete koja samo što mu ne spali prste jer je uvijek otresa prekasno, gitarist kruži oko njega poput Baltazara u "mind orgasm" fazi. Jednostavno ih morate vidjeti da biste to u potpunosti doživjeli! Nema dovoljno dobre riječi kojom bi mogla dočarati tako nešto. To je bend koji poziva na duboko opuštanje uma s pokojim eksplozijom emocija dokazujući da se mogu vješto uklopiti u ambijent svakog kluba i, nesumnjivo, svojim sugrađanima pružiti koncert za pamćenje. … djevojka koja se igra jabukom, gromovita je, sestra je gromu, s njim se igra i nadigrava, a i sunčeva je djevojka, opasna onom tko se u nju zagleda. Svadba se odvija u gradu na grani od oblaka. Nevjestu prose mnogi, sve velika gospoda. Tko dobije jabuku, taj dobije djevojku. Sa suhog vrha drveta svijeta ili iz paunova repa trusi se zlato. Djevojka ga nosi zlataru i od njega se kuje ključ. Na dan svete svadbe potjera drveće i grmlje i na njemu izrastu dragocjeni predmeti djevojačke svadbene opreme. Te predmete kuje zlatar koji je nevjestin brat. Na dan svete svadbe, ne zvoni zlato već daske koje simbolično tresu Luxus Lord i Stonebride, bude mladoženju i nevjestu koji su bili zaspali.

veda // 02/06/2014