Nakon što je HP napunilo KSET zaista nisam mislio da će već za tjedan dana ponovno biti krcat, ali bio je. Marčelo je stara Zagrebova ljubav pa u jednu ruku to nije ni čudno. Ovaj put je sa sobom doveo hardcore/funk/dub bend Iskaz. Koncert je počeo nešto poslije 22h uz ogromne ovacije publike.

Marčelo je otvorio koncert solo nastupom uz matricu, pjesmom Kuća na promaji. Uz opasku da vjeruje da svi mi razmišljamo slično, da smo svi ljuti na sistem, da nam je dosta svega oko nas, poveo je publiku koja je zdušno pjevala "I sada znam da nema nas... mene je sram. Srbija - kuca na promaji!" Nastavio je s Bol i revolt, također pričajući s publikom te prenoseći im svoju frustriranost društvom, a publika mu je odgovorila na najbolji mogući način, prateći ga od riječi do riječi "Sto vojnika - jedan front. Isti horizont. Rame uz rame i srednji prst za revolt. Sto vojnika - jedan front. Isti horizont. Jedna ljubav za ulice i srednji prst za revolt." Na pozornici se pridružio i Iskaz pa su otpjevali njihovu (i Elementalovu) pjesmu Staklena sjećanja, a nedugo potom i S.I.S.T.E.M. Kako je vrijeme protjecalo, rifovi su bili sve žešći, u nekim hc momentima Iskaza bila je to bezobrazno dobra podloga za neki pogo koji je ipak izostao. Pjesma 3 u 1 napisana je, kako smo čuli, kao svojevrsna posveta bratskim bendovima Elementalu, Iskazu te Marchelu i Filterima. Iako bez Elementala, na pozornici su zaista izgledali kao obitelj, svih njih 9 stisnulo na malu pozornicu KSET-a i pokazalo pravo zajedništvo u svakom pogledu. Najemotivniji trenutak koncerta bio je kada je Marčelo otpjevao jednu od možda svojih najboljih ljubavnih pjesama, Jedan. Sa Pozerištem je završio, recimo regularni dio koncerta pa najavio da će bis odraditi odmah, pa su za kraj kao i uvijek ostavili pjesmu Sunce. Jer tko bi rekao da je poslije jednog "teškog" koncerta moguće iz KSETa nakon jedne takve pjesme, otići nasmiješen.

Marčelo je puno više od običnog glazbenika, prvenstveno je suborac svih ljudi koji žele dići glas, poeta, kojeg prati ogroman talenat te karizma. Ovaj koncert je u više navrata izgledao kao neka predstava, toliko emocija, od suza do bijesa, pa sve do smješka. Kad je u jednom trenutku, zaista svaka osoba u KSET-u čučnula zajedno s Marchelom i dečkima, svaki komentar na ovo zajedništvo je suvišan. Količinu ovacija koju sam čuo na ovom koncertu, mogu reći da nisam čuo ni na koncertima na kojima je bilo po duplo više ljudi. Kset se je doslovno tresao od pljeskanja i zvižduka. Kako ogromnom čovjeku i doliči, Marchelo se je od nas rastao uz riječi "mislim da smo sad mi njima nešto dužni" i pljesak s pozornice.

vedran balagović // 17/03/2014