Prošlogodišnji koncert Zaz zbog velikog interesa prebacivan je iz Boćarskog u mali Dom sportova da bi na kraju završio rasprodanim velikim Domom sportova. To ni mnogim poznatijim nije uspjelo da ne kažem da smo većina o Zaz znali samo dva slova "ŽV"!

Tako ovogodišnje smještanje koncerta u ljetni termin i to u fantastičnu pulsku arenu nije više nikom bilo čudno. Početkom godine pjevačica je objavila i novi studijski album "Recto Verso", pa je to bio dobar razlog da još jednom posjeti Hrvatsku. Osim dvije hitoidne pjesme, naslovne i Kom si kom sa, album je napunjen pjesmama laganijeg ritma što će svakako pogodovati koncertu na otvorenom u vrućoj ljetnoj noći kakva se očekivala.

Dan nije baš tako počeo. Bura i lagana kišica prijetili su idiličnosti koncerta no u ranim poslijepodnevnim satima krenula je omara kakva se i očekuje za taj dio ljeta. Koncert je počeo s mrakom uz taktove pjesme On Ira. Ovaj puta Zaz nije posegla za prijevoditeljicom iz publike, iako se na tribinama mogao čuti i francuski, već je neke dijelove napisala te kasnije izrekla na hrvatskom pa nam je i na taj način htjela pokazati koliko cijeni što smo se ponovo okupili u velikom broju. Pune tribine i skoro popunjen parter činili su izvrstan ambijent u veličanstvenoj Areni u kojoj su se prije kojeg tisućljeća vodlile borbe na život i smrt.

Set listu su sačinjavale skoro sve pjesme s novog albuma, no najveći uspjeh i reakciju publike dobile su Je Veux i Le Long De La Route, a neznanje riječi publika je često kompenzirala pljeskanjem ili nanakanjem, dok bi nas Zaz podrila vikanjem "Jače!". Osim njenih čuli smo i obrade pjesama Edith Piaf i Charlesa Aznavoura a prateći bend se tijekom cijelog koncerta pokazao dostojim svirki u tako velikim prostorima bilo da su funkcionirali kao big bend sa svim instrumentima ili pak kao "Club ZAZZ", ulični zabavljači s dobošem i činelom, bajsom i gitarom ili harmonikom. Taj dio smješten u sredinu koncerta u kojem su odsvirali šest-sedam pjesama dao nam je do znanja kako su zvučali prije nego su okupirali veće pozornice ili kako bi zvučali kad bi svirali u nekom manjem kabaretskom prostoru i udahnuli dašak prave francuske šansone.

Preko sat i pol svirke s ugodnim bidom, brzo je prošlo pa su na kraju svi iz Arene čini se otišli zadovoljni svatko na svoju stranu.

pedja // 16/08/2013