home > koncert > JOE SATRIANI @ Tvornica, 22/05/2013

kontakt | search |

JOE SATRIANI @ Tvornica, 22/05/2013

Nije lako pisati o čovjeku-zvukovnom svemiru, a kamoli svirati prije - J'animals



Najbolje i najsenzualnije kovanje hard rock i metal karaktera izrasta iz zbunjenog polupijanog teturanja duž kaljužnog močvarnog nasipa, Panterine "I'm broken" na cjelodnevnom ripitu, ufanom štovanju samo prva tri metaličina albuma, ponosno nosećim podrapanim čarapama i lancima, martama i po ljeti, te semimoralne anarhije s dozom lascivnosti. Da postoji brzopotezni tečaj koji objedinjuje ove premise, Žanamari bi odmah poslala tamo, jerbo joj još očito taj dio siroviniteta nedostaje da bude bolje prihvaćena od strane sveopće kritične mase koja ne zna toliko puno, al' zna jako dobro hejtat. Da, imamo hard rock, ajde polu-pop-metal bend s ženskim vokalom, naviknite se na to. Zgodna, mlada zna pjevati, ima žicu za stejdž, al nikako da ju ova kakti črumetal "kodbakenedjeljomnaručku" rulja prihvati.
Žanimalsi su stvarno kvalitetan bend čiji članovi drlje i peru po ostalim, društveno prihvatljivijim inačicama, npr. Skaut, Kinoklub, Wicked garden, Violate i sl. pravo dobra kombinacija metala, rocka i popičnosti.
[ satriani ]

satriani   © edi

Takav momački, i znalački koktel čini primjerenu protutežu ženskoj finoći. Sasvim iznebuha, upratila sam J'animalse prije koji tjedan, kada su svirali u klubu MrQ, gdje su bili mnogo opušteniji, zafrkantskiji i zaigraniji. Sinoć su očito više igrali na zihericu, bez puno egzibicija, solidno odrađeno, uz dobar zvuk, no vidi se da nisu navikli na ovako velik prostor, kao i popriličan broj prisutnih. Tvornica je već bila skoro ispunjena za vrijeme J'animalsa što je zapravo vrlo zanimljivo i znakovito za "jednu" predgrupu. Kad udišeš isti zrak kao i bog gitare, nego što ćeš nego usredotočiti se da ne isfušaš. Sa svakim većim stejdžom i zvučnijim imenom, i nastup će im biti sigurniji i bolji. Drage bih volje izdvojila Emilovu štrikaonu na bubnjevima jer je fino muški razvalio. Svirka je trajala cca pola sata, uz odsvirane: "Kraj početka", "Krugovi", "Oteti pa vraćeni", "Slobodan pad", "Nije napola", "Gentleman", "Kreten pomalo", a završavajući sa "Kao da nema sutra" koja će vrlo skoro biti izbačena kao novi singl. Recept je jasan, malo začiniti s drskosti i kaljužom, i da vidiš kako ljekovito djeluje u borbi protiv nepotrebnog lova na vještice.

Točna satnica i pauza od pol sata do eminencije - Joe Satriani

Sive lubanje silom, Satriani ima dvostruku moć satiranja. S jedne strane te virtuozno satre fanatično preciznim "vanplanetezemlje" rifovima. S druge strane te monotono udavi i dobrano satre dosadom.
[ satriani ]

satriani   © edi

Kad znaš da je čovjek koji, baš u ovom trenutku, dok par desetaka metara od tebe vrsno prebire žice, između ostalog još 80-ih svirao s Mick Jaggerom, s Deep Purple-om kratko zamijenivši Blackmore-a, da je podučavao i Hammetta iz crne metalike, gitariste Primusa, Counting Crows, Testamenta, Third Eyed Blinda; čovjek s 15 Grammy nominacija , 14 studijskih, i prodanih 10 milja albuma...lakše ti je razumjeti zašto je Tvornica sinoć bila dupkom puna, iako je na momente bilo tako prokleto dosadno.

Satriani Joe (od milja Đoza). Nema djeteta koje se iole ozbiljno primilo gitarskih distorzija i efekata da ne zna ili nije čulo za Satrianija, majku i oca gitarske svirke. Doduše, svi nekad prvi put saznamo za njega. Sjećam se još u srednjoj, tada mudrih i uznesenih rasprava među novopečenim nadobudnim gitaristima u školi, kada se spominjalo ime Satriani. U to vrijeme, vještina nabrajanja velikih gitarskih imena bila je nužan alat za preživljavanje prirodne srednjoškolske muzičarske selekcije. Iako, ruku na srce, rijetko tko je od te čitave mladosti pokušavao ili iole uspio "skinuti" koju Đozinu solažu. Unatoč, ako nisi znao o kome je riječ u raspravama, šutio si, jer ako se sazna da ne znaš tko je on, nisi pravi muzikaš / glazbeni fan. Tako je bilo i u Tvornici. Vjerojatna šačica privrženo zagriženih entuzijasta koji poznaju Đozine stvari u ton, činila je manji udio cjelokupne mase. Ostali, kao i ja, željeli su prvenstveno osvjedočiti Đozinu velikost i moći jednog dana (ako ne prije na nekoj pivi u društvu) reći: "E bio sam..". Nemojte me krivo shvatiti, u tome nema ništa loše. Dapače, Đoza je stvar za bucket listu, kao i 7 svjetskih čuda (ili više) koja jednostavno moraš vidjeti i doživjeti još za života. Takozvani eksperimentalni tekući fanovi: znaju nekad poslušati koju stvar radi opće kulture, došli su vidjeti kako to izgleda u živo, stisli zube i istrpili onu tvorničku toplinsku komoru, tjerali se da upiju svaki ton jer karta nije bila jeftina pa se treba pošto poto uživati....a pitanje je bi li velik dio ponovio dolazak i naredne godine. U svemu tome ima i mini doza mazohizma. Treća skupina su oni koji vole nazivati Satrianijevu svirku, da prostite, onaniranjem, ali ipak i sami dođu obavezno na koncert pa mu se pridruže u tim opskurnim gitarističkim činovima.
[ satriani ]

satriani   © edi

Vrisak iz publike na prve naznake pojavljivanja Đoze, zvukovi koji sežu od dijaboličnih do orijentalnih i svemirskih, uz filharmoniju reflektorskih boja. Čovjek-jedi odsvirao je skoro sve stvari s novog albuma "Unstoppable momentum", uz starije uspješnice koje ne možeš ne prepoznati da hoćeš.

A Satriani, ko' Satriani, zaslužena titula jednog od najvećeg gitarista današnjice. Slabo rječita pojava s crvenom gitarom, sunčanim naočalama i plavim tenisicama predstavlja besmrtnog lika u gitarističkom smislu, u kojem on nije dio sveopćeg hall of fame-a, nego njegov voditelj. Ali, kako svaka kovanica ima dva lica, tako svjedočimo i o dva lica zagrebačkog koncerta: besmrtan gitaristički, a dosadan smrtno. Satriani je pravi primjer kako savršenost može biti ubitačno dosadna i nezanimljiva. Đoza, živi svemir od talenta i virtuoze (Đoza virtuoza) nije nebrušeni dijamant s prostorom za popravak i rast. On je mega zlatarna gitarskih vještina i kao takav ne ostavlja mjesta za propitivanje i promišljanje. Sve je onako kako treba biti, a kad sve odgovore imaš, nije ti to više to. Ni mrak vulkanski zvuk bubnjeva, ni zamućen precizan bas, a niti gitaristička praskozorja, nisu mi bila dovoljna da održim pažnju na svirku duže od sat vremena, a bome, nije bilo prostora ni za uljuljavanje u emotivna bespuća u koja čovjek redovito odluta kad netko tečno i lijepo raspe po solažama. Kao i dosta kultnih "trebamvidjeti" stvari, teško tu ima prostora za dublje emotivno povezivanje, pa je i ovaj koncert zapravo samo jedan memorabilni obilazak prirodnih ljepota. Kažem, šteta što ne sviram inače posvećeno gitaru pa da mogu prenijeti i te tehničke detalje. No, vjerujem da onima koji su zaista omađijani Satrianijevim gitarskim vračanjem, ni ne treba prenositi detalje, jer su bili tamo.

A gde je pečat?

Što se tiče mjesta konceta, veliki pogon Tvornice, opet se skoro ponovila ista stvar kao i na svirci Steve Vai-a od prije 6-7 godina, kada sam usred svirke otišla doma jer drugi par pluća nemam u pričuvi. Ubuduće bi uz kartu trebali dobiti i napomenu da je sauna gratis. Navodno je netko od prisutnih osjetio da klima radi, no to je preraslo u urbanu legendu.
[ satriani ]

satriani   © edi

Pretrpana dvorana je s jedne strane dokaz kvalitete nastupatelja, ali s druge je možebitni pokazatelj "lako ćemo"organizacije. U taj prostor ne stanu svi ljudi koji su imali kartu, i sasvim je evidentno da se taj problem vuče iz događaja u događaj. Čudni i pomalo barbarski potezi su i gašenje šanka kod ulaza negdje u sredini svirke (?!) a do drugog je potreban cijeli jedan eon godina kroz znojne tjesnace. Druga glupost je nemogućnost izlaska van na puš pauzu, jer se unutra ne smije pušiti. Na ulazu ne dobiješ nikakv pečat, štambilj, crtu, odrezak karte, ništa..a ne daju ti da izađeš van iz prostora Tvornice jer se u protivnom ne možeš vratiti nazad, što nakupinu nikotinera čini sve nezadovoljnijom. Ne znam hoću li se skoro i lako odlučiti na slijedeći jači koncert u Tvornici, toliki mazohist nisam.

Tko nije bio sinoć u Tvornici nije previše tog propustio, Satriani možda najbolje "sjeda" uz fino vino i dobro ozvučenje u udobnosti doma. Tko je vidio jedno od nekoliko gitarskih čuda, imao je što za doživjeti, ali, kao i sve ljekovito, taman ga je u manjim dozama.

suzie q // 23/05/2013

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*