Prema nešto novijem rasporedu KSET-a, svakog utorka u ovom malenom prostoru održavaju se koncerti domaćih (i tuzemnih) izvođača, pa je tako u ovaj program stigao i najavljeni PC&VC. Od samog najavljenog (i očekivanog) "unplugged" koncertnog izdanja nije bilo ništa, cijela sedmorka se uštekala na 220 V i prašila puna dva sata pred, naravno krcatim i dupke ispunjenim klubom. Lukava pronicljivost organizatora da ne uključuje air-condition gotovo puni sat vremena stvorila je nevjerojatnu vrućinu što se najbolje odrazilo na dobroj količini prodanog pića, no sve skupa stvorilo je strašan pritisak i ogromnu količinu znoja ne samo u publici već i kod aktera na sceni tako da je nakon desetak odsviranih skladbi Ripper počeo da tetura po pozornici potpuno obliven znojem kao da je trčao olimpijski maraton. U njegovom pogledu i grimasama moglo se uočiti da bi rado prozborio pokoju sočnu izjavu i opsovao mater "onima koji barataju s klimom i ventilatorima", no ipak je bio rezerviraniji, pa se samo povremeno polijevao bocom mineralne vode. Primijetio sam da su i dva momka - redara ispred pozornice u nekoliko navrata izmjenjivali geste koje su govorile "koga vraga ne uključe već jednom tu klimu, ovi ljudi će se podaviti skupa s nama", a i sam pano na pročelju pozornice je već dobrano bio natopljen debelim slojevima znoja i vlage koja se počela cijediti sa zidova. Fotografi i kamermani koji su se gnječili jedan preko drugoga ispred pozornice su neprekidno brisali okulare svojih aparata, u zraku se već počeo osjećati vonj ljudskog znoja i zadaha, a i sama atmosfera je pomalo počela nalikovati na uzavrelu saunu punu nesnosne sparine i pasje žege za krepati. Dakle, znoja i vlage koliko hoćeš...

Unatoč svemu, Pipsi su odsvirali jedan od možda i najboljih koncerata u karijeri. U vrlo dobro osmišljenom repertoaru izmjenjivali su starije skladbe ("Supermama", "Nacionalni parkovi", "Nogomet", "Poštar lakog sna", "Plači", "Dan-mrak"...), sa nešto novijim ("Mrgud", "2x2", "Mak") i nizom još neobjavljenih (uvodna "Gravitacija", "Zdenka" i ine kojima neznam nazive). Nove kompozicije su sjajne i predstavljaju Pipse u najzrelijem izdanju do sada. Ima u njima dobrih ideja, vrsnih aranžmana, obilja dobro uvježbane svirke (pogotovo kod gitarskih efekata i sukladno povezanih harmonija klavijatura), tako da se u skoro vrijeme može očekivati i njihov najbolji album do sada. Stilski su ostali i dalje kod općenitih pop-rock korijena uz primjetne utjecaje indie-rock/pop strujanja koja su se povremeno nazirala na posljednjem albumu "Drveće i rijeke" (posebice utjecaji Flamming Lips i Mercury Rev) no na novim kompozicijama su te elemente daleko bolje kreirali i dodali im dublji smisao. Naravno, iz repertoara izostale su sve one silne pretenciozne skladbe, hitovi, hitići i Ripperova prenemaganja s početka karijere jer su Pipsi danas jedan sasvim drugačiji sastav kojem je u prvom planu čvrsta svirka i odličan performance. Sound je bio odličan, prijem publike više nego očaravajući (uz nezaobilaznu podršku u glasnom skandiranju i pjevanju), tako da je ovaj maleni koncert za 300-400 ljudi u vreloj sauni KSET-a Pipsima dovoljno pokazao da je konačno došlo vrijeme i za njihove samostalne koncerte pred daleko većim auditorijumom. Što stariji, to bolji. Bravo Pipsi!

horvi // 23/02/2006