Zameteni snijegom noć prije, nakon koncerta Igra Staklenih Perli u Purgeraju i nakon prometnog kolapsa u kojem se smo se našli u subotu, održavanje koncerta Partibrejkersa bilo je upitno. U petak su svirali u Splitu i na putu prema Tvornici Kulture su se mogli čuti komentari da nije sigurno da su stigli ili da će koncert kasnije početi jer su tek stigli, ali točno u 22h Anton, Cane i ekipa su izašli na binu vidno raspoloženi i otpočeli svoj slavljenički koncert povodom trideset godina postojanja. Žestoko i srčano, kao i uvijek, pružili su zagrebačkoj publici još jednu dozu pravog rock'n'rolla kakvog je u današnje vrijeme, uz sve muzičke fuzije teško čuti. Pozdravljajući Zagreb započeli su set sa ''Ako si'' i ''Noć'' , njihovim vječnim hitovima sa prvog albuma. Nakon tri destljeća postojanja i osam albuma imaju dovoljno iskustva i pjesama da slože setlistu za istinsku rock'n'roll žurku koja je bila prijeko potrebna za zagrijavanje zagrebačke publike koja se pojavila u zavidno velikom broju s obzirom na vremenske uvjete. ''Zemljotres'' iz '89 je bila prijelaz na novije rock hitove sa zadnja dva albuma: ''Lobotomija'', ''Ćutanje'' i ''Žurim''. Nakon uvodnih pjesama bržeg ritma koji se bile kao kratki presjek karijere odvirali su nam novu stvar ''Šta radiš'' koja bi se trebala pojaviti na nadolazećem devetom albumu. Prkosno i ponosno, Cane je jačinom svojih stihova, scenskim pokretima kao i izrazima lica dokazao zajedno sa Antonom, koji nije skidao samozatajni osmjeh sa lica dok je u transu šarao po ušima publike svojim raskošnim gitarističkim umijećem, da su oni kao i njihova muzika ostali isti, posebni i svoji kroz svih trideset godina zajedničkog sviranja. Izvrsna ritam sekcija, koja precizno i bez ijedne pogreške uigrano stvarala podlogu te davala prostora Antonu za svoje virtuozne izlete na gitari u skoro svakoj pjesmi, a Canetu vremena da predahne između lucidnosti svojih nenadjebivih tekstova i granice ludila koje bi mu na momente sjevnulo iz očiju. Sljedile su ''Put za jug'' i ''1000 godina'' uz čije taktove je ekipa iz prvih redova totalno otkačila na rafalne rifove prolijevajući pivo i pjevajući u euforičnom skakanju da je zamalo došlo do incidenta zbog gaženja obližnjih ljudi i naguravanja. ''Noćas u gradu'' smiruje situaciju kao i ''Ledeno doba'' nakon nje, pjesme koje skoro svi osjećaju, posebice u današnje vrijeme recesije i svjetske krize kada se većina u neimaštini otuđuje i pokušava preživjeti odupirući se ludilu. ''... a onda čujem dobre vijesti bude nadu, a onda čujem ...'' su stihovi koji nas vraćaju iz mračne atmosfere albuma ''Ledeno Doba'', po meni i najboljeg njihovog uratka. ''Da li se još uvijek volimo'' je bila prijelaz na središnji dio koncerta ili takozvani jukebox Partibejkersa kada otpraše svoje najpopularnije hitove. Ovaj put su se nanizale ''Ono što pokušavam'', ''Rođen loš'', ''Hipnotisana gomila'', ''Kreni prema meni'' i ''Hoću da znam''. Užarena atmosfera u Tvornici ne prestaje jer se kroz svaku od tih pjesama vrhunac koncerta prenosi na sljedeću uz gromoglasno pjevanje i skakanje publike a najveća katarza nastaje kroz hipnotičnu ''Mesečeva kći''.
''Dugo te nema'' dolazi kao predah za desetominutni psihodelični trans kroz koji nas Anton i Cane uz potporu sjajne ritam sekcije vode na put, daleko u zemlju ljubavi koja je starija od svih faraona i piramida. ''Ulični hodač'', vjerojatno ponajbolja njihova stvar, zatvara glavni dio koncerta.
Glasne ovacije publike ostavljene u transu da dođu sebi su ubrzo vratile Brejkerse na binu, a kao iznenađenje, a mogao bih reći poklon zagrebačkoj publici, čuje se početak ''Molitve'' koja je pravi raritet na njihovim koncertima i koju svi sa oduševljenjem prihvaćaju. Kroz cijeđenje znoja i atoma snage vraćaju žestinu koncertu sa ''Gramzivost i pohlepa'' i sviraju još pokoje iznenađenje, pjesmu ''Sjajnija budućnost'' sa ''Ledenog doba'' uz koju počinje masovno benganje i zajedničko pjevanje, te se nastavlja kroz još jedan stariji dragulj, pjesmu ''Ona živi na brdu''. Nakon stvari ''Kako je teško bez tebe'' koja je bila namjenja za zatvaranje zagrebačke rođendanske žurke Žurkolomaca koji su dali sve od sebe ovom prilikom, publika je bila neumoljiva u svojoj namjeri da ih izvede ponovo na bis i uspjeva u svojoj namjeri. Nakon 25 pjesama i preko dva sata svirke se vraćaju i poklanjaju svojim vjernim obožavateljima još jedan stariji dragulj iz njihove kolekcije, stvar ''Prsten'' na koju je ekipa flipnula toliko da kada su Cane i Anton na našim licima vidjeli oduševljenje i sreću koju su nam pružili, odlučili su produžiti koncert sa par pjesama i to opet onim koje rijetko čujemo poput ''Javi se'', ''Stoj Džoni'' i za zatvaranje ''Najbolje se putuje''. Naklonili su se publici pozdravljajući ih i Canetovom izjavom ''Hvala vam, sada idemo da umremo'' potvrdili ono što smo imali privilegiju čuti i vidjeti, a to je da su se dali u potpunosti.
Savršen zvuk u Tvornici koja je bila puna, ali ne prenatrpana jer su svi pogoni bili otvoreni ovom prigodom, omogućio je velikim majstorima rock'n'rolla da naprave još jednu svirku koja će se dugo pamtiti. Iako je koncert bio povodom 30 godina postojanja nije se pričalo o tome ali se izvrsno sviralo da smo kroz dva i pol sata i tridesetak pjesama dobili jedan fenomanalan rock tulum na kojem su Partibrejkersi dokazali da su najjači i najbolji bend na ovim prostorama kada je u pitanju pravi istinski rock'n'roll.
Koncert je gotov, a srce i duša su na mjestu i nahranjeni rođendanskom rock'n'roll tortom od tridesetak pjesama proizašlih iz trideset godina rada legendarnih Partibrejkersa. Ugrijani i zadovoljni, toliko da mećava koja nas je pokušala zatrpati noć prije je zaboravljena a snijeg i poledica koji su nas čekali vani nakon ovakvog pročišćenja nisu predstavljali nikakvu zapreku. Usudio bih se reći da je ovo vjerojatno bio i njihov najbolji od zadnjih desetak nastupa u Zagrebu. Hvala Partibrejkersima na ovako iskrenoj, srčanoj i kvalitetnoj svirci.

sensimillax // 11/12/2012

> vidi sve fotke // see all photos