Vrlo kratki koncert ovog novog američkog post-rock sastava - frakcije Youngblood Brass Banda napunio je zagrebačku dvoranu Teatra & TD. Komorno, tiho-glasno, nekome ugodno, a nekome možda i predosadno ili suviše pretenciozno...

Za ovaj koncert nisu postojale nikakve transparentne reklamne poruke. Nije bilo plakata, nikakvih najava u novinama, nisam uspio niti ćuti poneku vijest putem 101-inice ili Studentskog radija, jedino su bile objavljene kratke blic najave na web stranicama Studentskog centra. Činjenica da sastav Cougar predvodi Skogen, pjevač i perkusionist sjajnog američkog orleans jazz hip-hop sastava Youngblood Brass Band koji je održao dva odlična koncerta u Zagrebu unazad 2-3 godine bila mi je dovoljan razlog da se tog ponedjeljka pronađem na poprištu ovog nastupa.

Koncert je održan u jednoj od dvorana Teatra & TD (ona veća dvorana koja nalikuje na kino salu), a jedina publika bili su studenti i slučajni posjetitelji poput mene koji su za koncert saznali vjerojatno putem SC-ovog web sitea. U potpunoj kazališnoj atmosferi gdje se dvjestotinjak prisutnih udobno smjestilo na stolice u dvorani (bio je prisutan i jedan mali crni pas), koncert je zapoćeo oko 22 h i trajao niti punih sat vremena. Cougar je peteročlani sastav koji tijekom svirke uključuje više instrumenata - klasični set bubnjeva, razne udaraljke, konge, sampler, elektronske efekte, šumove, električni i akustični bas, te električne i akustične gitare. Sve kompozicije su instrumentali i ne koriste nikakve vokale. Za razliku od Youngblood Brass Banda čiji se glazbeni izvornik temelji na limenim duhačkim instrumentima, jazzu, plesnim hip-hop ritmovima i obilju vokala, Cougar je glazbeni projekt koji nastavlja američko-europsku tradiciju post-rock zvuka poput Mo Boards Of Canada, Tortoise ili Mogwai. Uostalom, sami članovi sastava izjavljuju da im je osnovni uzor Tortoise, a valja spomenuti i da im je debi album "Law" produkcijski obradio J. McEntire, glavni tehničar zadužen za zvuk Tortoise.

Predstavljena glazba na koncertu ima različite varijacije - od laganih uvodnih akustičnih gitarskih melodija izmješanih sa zvukovima semplera (šumovi, brumovi, glasovi, ritam mašina), preko perkusionističkih melodijskih vratolomija (bubnjar Skogen gotovo vodi glavnu melodijsku riječ tijekom izvedbe), do brzih i žestokih plesnih rock dionica koje su podebljane električnim gitarskim distorzijama, te do laganog utrnuća u hipnotičkom minimalizmu s kojim završava skoro svaka kompozicija. Većinu koncerta glazbenici Cougara sjede (baš kao i prva postava Genesis sa Peter Gabrielom tijekom prve polovice 70-tih godina prošlog stoljeća), a tek na momente ustaju i hvataju se električnih gitara za potrebe izvedbe jačih i glasnijih zvukova. Njihov zvuk jest rock, no velika većina materijala zvuči prilično šuplje jer je glavna potka minimalistička repetativna melodija s izmjenama dvije ili mjestimično tri gitare. Gotovo da ne koriste obrazac solo dionica, već taj prostor popunjavaju perkusije, zvukovi samplera ili na momente nježna komorna svirka kontrabasa odsviranog gudalom. Premda je čitav kvintet multiinstrumentalno nadaren, kompozicije su im suviše monotone, na trenutke čak i dosadne baš zbog minimalističkih harmonija koje koriste u izvedbama.

Budući da je ovo za mene, a pretpostavljam i za skoro sve prisutne bio prvi kontakt sa ovim sastavom, govoriti o njihovoj diskografiji i karijeri je velika nepoznanica. U Zagreb su svratili na vlastito inzistiranje jer ga nisu htjeli zaobići u sklopu svoje kratkotrajne sedmodnevne europske turneje i sumnjam da bi osim u Zagrebu (eventualno Ljubljana, možda Beograd) uspjeli uz ovakvu slabu propagandnu najavu okupiti zainteresiranu publiku. Njihov stil je prije svega urbani art-rock zvuk koji nadrasta žanr poimanja uobičajenog rock svjetonazora i nije li to ponovni revival onoga što su svi oni progressive i sympho-rockeri (Yes, Genesis, Jethro Tull, King Crimson, Emerson Lake and Palmer, Rick Wakeman, Nice...) tijekom sedamdesetih godina već uradili sastavljajući transžanrovske forme kojima su gotovo ubili pojam rock'n'roll buntovnika? Bilo kako bilo, Cougar ovom prilikom nije ponudio ništa novo, samo glazbu za popunjavanje tehnički konziznog prostora kojeg su prije desetak godina otvorili daleko značajniji izvođači post-rocka.

horvi // 26/01/2006