Wolfgang Schlögl, Markus Kienzl, Michael Holzgruber i Wolfgang Frisch, kao osnova glazbenog kolektiva Sofa Surfers, sa dodatnim gostima (ukupno sedam ljudi na pozornici), su nam predstavili novi album i nove glazbene smjernice svojega rada. Publike je tu večer bilo za otprilike pola dvorane, a ono što je bilo zanimljivo, su bila sjedeća mjesta u zadnjoj trećini dvorane koja i nisu bila previše popunjena, ali obzirom na stariji profil publike, su možda imala smisla.

Nekako uobičajen raspored glazbenika i instrumenata na pozornici uključuje bubnjeve u pozadini, dok su Sofa Surfers svoje postavili poprilično drugačije. U prvom redu, sa desne strane bubnjevi, sa lijeve DJ i elektronika, pored njega VJ. U sredini pjevač, plesač i naš večerašnji zabavljač, a sa njegove lijeve i desne strane gitarist i basist. Odmah u prvoj skladbi koncerta smo opazili da je zvuk bubnjeva vrlo moćan i oštar, pitajući se da li se radi o grešci ton majstora, ili želji kolektiva da se zadrži njihov prvotni elektronski zvuk gdje ima ritam sekcija vrlo važnu ulogu. I tijekom slijedećih pjesama je bilo očito da skupina želi naglasiti moćnu bas liniju, koju gitara samo malo nadgrađuje, uz ponešto elektronskih efekata i vokal(e). Sofa Surfers su počeli vrlo uvjerljivo, s Mani Obeyom na vokalu, koji je tu noć, kao i na albumu, otpjevao veliku većinu pjesama, predstavljajući prije svega pjesma s nedavno izdanog albuma "Superluminal", no nakon nekoliko pjesama su malo zabrazdili. Novi dodatak kolektivu u obliku austrijskog pjevača Jonny Sassa (koji je većinu vemena bio u pozadini pozornice, pjevajući na samo nekoliko pjesama), koji nije bio na istoj razini sa Obeyom, tome sigurno nije pomogao. Možda mu je bio loš dan ili se samo radi o početničkoj nervozi, vrijeme će pokazati. Na sreću, tokom koncerata su se Surfersi "podizali", mijenjajući uloge na pozornice (primjerice, gitarist koji je tijekom večeri na svojem instrumentu lagano bojao ritam basa do momenata kada je gitara zaružala na način kakvog se ne bi posramili ni metal bendovi, se često ulovio basa, pa bi dva basa i bubanj bili teška mašinerija kao ritmična podloga pjesama) pa je jedan od vrhunaca koncerta bio kada se basist, uz DJa, "ulovio" elektronike te se cijela glazbena podloga temeljila na odličnem videu i obratno. Inače su videi projicirani na velikom platnu iza benda priča za sebe i školski primjer kako relativno jednostavni uradci (apstraktni detalji, ubrzane/usporene snimke gradova, ispisivanje tekstova pjesama preko ekrana) podižu cjelokupni koncertni feeling na jednu višu razinu. Sofa Surfersi su daleko potegnuli od svojih početaka, tako da mračnim instrumentalima karakterističnim za njihove prve albume, više nema mjesta na njihovim živim nastupima. Kako je Obeya istaknuo, Sofa Surfers su kolektiv koji se stalno mijenja, koji stalno radi novu glazbu i ne može biti na istom mjestu - ipak, ne bi imali ništa protiv da smo čuli "Sofa Rockers" ili neku sličnu stvar. Sam Mani Obeya se iskazao kao odličan pjevač (na momente nas je podsjetio i na Massive Attack, odnosno njegove vokaliste), a da o njegovim plesačkim sposobnostima niti ne govorimo (Obeya je inače plesač). Kao posebnu posebnost koncerta ćemo izdvojiti momenat kada je Obeya potegnuo nekog fana iz prvih redova da mu se pridruži pri plesu na pozornici, koji se nakon toga, predstavio publici kao jedan od njihovih najvećih fanova i to, o malog li svijeta, iz Hrvatske!

špela + sale // 30/10/2012

> vidi sve fotke // see all photos