Srijeda:

Gustafi i Zadruga na pozornici kod Starog Grada izbor su za sredinu tjedna.
(+ simpatičan i usputno odgledan nastup Nole na Korzu i Zack Dust-a na Stančićevom trgu. Ova dva nastupa su po meni doista bili pravi reprezenti dobrih emocija, jer, Nola sa izuzetno toplom i simpatičnom pjevačicom Gaby (uz glavnog autora Marijana Jelenića) sa pratećim bandom, doista je sve prisutne posjetitelje na Korzu uspjela povesti "Iznad oblaka" te izmamiti svim posjetiteljima, malima i velikima "Osmijeh" i razdraganost na lice. Zack Dust (ex Voodoo Lizards) je pak na stančićevom trgu odsvirao školsko kulerski Americana concert, a opet prožet finom količinom vrhunske uigranosti pratećih glazbenika (inače je Zack Dust na prošlim špancirfestima bio i kao ulični svirač, sam sa sobom i gitarom, što je btw bilo super za čuti vidjeti), začinjen finim akustično električnim zvukovima i zasoljen iskrenim emocijama.)

Upadamo na Gustafe negdje oko 21,30, ljudi otprilike kao na Partibrejkersima, i… u par riječi situacija bi se mogla opisati: Edi, Barbara, štala, veselje gore i dolje, pravi istrijanski party pod bedemima. Gustafa je bilo ukupno 11, zvučali su kao i uvijek raštimano-uštimano: Edi je držal kontakt, ekipa se veselila na sceni i ispred, a Barbara, Barbara, kaj je ta cura isplesala, otpjevala, otskakala... Pozicionirani malo lijevo od bine, naćulili smo uši za Gustafe, očima pratili Barbaru i cupkajući podupirali pravu zabavu ispod pozornice. Da, prošlo mi je glavom, bilo bi još bolje da su svirali na Stančiću. Veselo, poletno, zabavno, … uz Gustafe se Istra mogla namirisati te večeri. Uz ovaj bend se stiče dojam - da ih staviš na koju god pozornicu ispred koje god publike, fešta ne bi izostala. Ja bi Gustafe poslal na Euroviziju, mislim da bi se uz njih svi dobro zabavili, imala bi ekipa vrhunski autohtoni hrvatski band za čuti i, između ostalih, isto takvu članicu grupe i za videti. (bilo je mnoštvo improvizacije, ubačenih stihova koji se tiču Varaždinki, bilo je bučno, uigrano I veeeeselo) .

Zadruga kreće nakon 23,00. Kreš u majici s natpisom "Varaždinski kiseliš", poluduhovite najave poduprte psovkama (to je valjda uobičajena zagorska retorika) za pjesme koje izvodi trio iza: bubanj-bas-gitara. Nastup koji je u prvih pola sata zvučal … kao nastup jednoličnog, nezanimljivog, bubanj-bas-gitara benda, koji kao da na isti način izvodi različite pjesme… ili kao da izvodi jednu te istu pjesmu s drugačijim riječima, ili, ne znam više, kak to opisati - reči su mi v detelu vušle… (meni se čini da je kod zadruge to bila rutinski odrađena gaža, nepotkrijepljena ikakovim novim songom, a kamoli izdanjem, stara slava ili podgrijana juhica bez rezanci)

Dok ovo pišem, pogled na prašinu koju su skupila 3 Zadrugina CD-a, i 2 kazete od kojih jedna čuva snimku nastupa iz atrija Franjevačkog trga u Varaždinu mi daje do znanja da si Zadrugu nisam priuštil slušati godinama. Mada mi se u jednom periodu života bend činil zgodan za identifikaciju - neka zagorska spika i valjda isto takva svirka, brzo je ishlapilo. Nekak je sve to bilo nategnuto i nevjerodostojno, ma ko i ovaj nastup, da ne duljim. (je, ko das u ostali zarobljeni u toj prašini od nekad, ma, da ne duljim ni ja, sve si rekel…)

Iako nas je kum Krešo, koji je bil s nama u društvu malo čudno pogledal kad smo nakon pol vure krenuli van, kao "ispričnicu" možemo mu predočiti zaključak rasprave o smislu nastupa Zadruge, (da ne navodim riječi o smislu nečeg drugog), kojeg smo, žvačući nezdrave zalogaje, brzo formulirali - zabočki kiseliš bez mirisa, okusa i djelovanja. (zalogaji su bili nezdravi ali su pasali.)

Petak:

Bambi Molesters su lagano njihali prisutne na Stančiću. Nije bilo Lade za basom (nije mi poznata obiteljska situacija), imali su dva puhača u postavi i zvučali su taman za mjesto na kojem su nastupali. Došetavali smo se do trga tri puta za vrijeme njihovog nastupa i uvijek je to zvučalo jednako, tak da dojam nekog gubljenja nečega značajnog nije bio prisutan… i bili zadovoljni i oni i oni koji su ih slušali cijeli nastup. Nije tu bilo paklenog vala, ali nije ni bitno…

Hladno Pivo me jednom davno ozbiljno razljutilo (i to ne ne svojom krivnjom), kad su dobili Porin za "Džinovski" u konkurebnciji s "Razdorom" od Majki. Sjećam se da sam te večeri nakon dodjele bio posebno loše volje, i valjda me takav stav prema Pivu nesvjesno odredil tijekom njihove čitave karijere. Bilo je tu pjesama koje smo si znali obiteljski pustiti na putu za more, Mile je uvijek bil najsimpatičnija faca u Bitangama i proncezama i… nikaj više od toga. A tak je bilo i taj petak, od nastupa koje sam ja odgledal najviše ljudi, bili su korektni, svirali su skoro 2 sata, svi koji ih vole bili su zadovoljni, Mile je vladal situacijom na svoj način i svi su se razišli na kraju dobre volje. Profesionalno.

A meni je polako sve više počelo ići na živce počinjanje koncerata u 23 sata, i s tmurnim mislima, prolazeći pokraj brojnih grupica ekipe koja nije platila upad ali je sve slušala vani uz vlastiti aranžman oko pića, jedva dočekal krevet.

Nedjelja:

Zadnji dan. Rambo Amadeus. S njim nikad nemreš biti siguran kaj bu izvel. Večeras je imal ekipu, bubanj-bas-klavijature-dva puhača, vrlo, vrlo jazzy gotovo cijelo vrijeme, jedino je na, valjda petnaestominutnoj izvedbi FAP mašine usmjeril zvuk malo više funky. I ovaj puta bez spominjanja manekenski, išla je neka druga spika. Zapravo, u puno navrata tijekom večeri je izgledalo da ni muzičari iz benda pojma nemaju kaj slijedi, bilo glazbeno, bilo verbalno. Rambo improvizacije je bilo napretek, i, makar se činilo da je zagnjavil u par momenata malo previše, na kraju je isplao -zanimljivo i otkačeno veče uz cara. (prije Ramba bili smo malo na Korzu i usput s obiteljima pogledali i poslušali nastup Marijana Bana, meni je bil korektan, ljudi su se zabavljali, a kao dodatan plus Marijanu dajem i činjenicu da je nakon svog nastupa došel pogledati Ramba na stančićev trg)

O Flogging Molly nemam pojma, pa da ne pametujem previše; skupilo se ljudi solidno (no, daleko, daleko je to od zadnjih dana Špancirfesta, kada je na ovom mjestu i uokolo bil krkljanac). U klasičnoj postavi s dodatkom benđa, harmonike i violine solidni su prašili, pjevač nije zaboravil napomenuti da smo ih pobijedili u grupi na Evropskom nogometnom prvenstvu, i sve je bilo nekako beautifull; people, city, country, Ljudi su se zabavljali. (I mi op. suradnika.)
Umjesto zaključka:

Cirkus je, napokon, otišel. (zakaj napokon? Meni se čini da bi u našem gradu trebalo biti više manjih manifestacija ali par put kroz godinu?) I, čini mi se, priča postaje nekako izlizana, koncept Špancirfesta se, po mom mišljenju, počeo gubiti. I iako si svatko, može izabrati svoj način pristupa cijeloj manifestaciji, ŠF treba nekih novosti i promjena. (evo, možda pokušati rascjepkati…)
Do tada, povratak u miran život mirnog grada nekoga će rastužiti a nekoga razveseliti. "Dobre emocije" brzo će se obiti u realnost. (Brale, ovo ti je izjava svih izjava!)

okHRk Ivica
okHRk Boris

okhrk // 06/09/2012