Coming back home :)

Jedan od nama najdražih festivala u široj regiji je oduševio u potpunosti i ove godine kada smo ga posjetili po treći puta zaredom, a kako je program bio ispunjen u potpunosti, ne gubimo vrijeme na predstavljanje festivala koji je već poznat i našoj publici (skupina hrvatskih fanova u prvim redovima je očit dokaz gornje tvrdnje - više o tome malo kasnije). Još svježe oči uočavaju odmah određene infrastrukturne pomake u organizaciji ionako sjajnog festivala - od oznaka redova i malih ulica u kampu (radi lakšeg snalaženja u gluvo doba noći), ogromne gastonomske ponude (iako ne baš jeftine i ne uvijek na razini Veljka Barbijerija), dodatnih sadržaja za sve uzraste (od književnih debata do luna parka), pa sve do sredstva za dezinfenkciju ruku pored sveprisutnih kemijskih WCa. Da volontere za skupljanje smeća i reciklažne kontejnere niti ne spominjemo.

Čast otvaranja festivala i glavne pozornice su dobili domaći The Plastic People of the Universe, legendarni češki bend koji svoje početke vezuje uz 1968. i Praško proljeće. Dan danas su i dalje aktivni, iako već 11 godina bez svog pokojnog osnivača, Milana Hlavse. Pod utjecajem Franka Zappe ali i The Velvet Undergrounda, bili su dobar uvod u glavnu zvijezdu večeri, a na papiru barem i jedno od najjačih imena festivala, gospodina Lou Reeda. Njihov nastup nažalost nismo uspjeli vidjeti, smještaj, podizanje akreditacija i slično, ali smo zato odmah krenuli sa daljnjim bendovima. Danski The Asteroids Galaxy Tour sa atraktivnom pjevačicom Mette Lindberg i naglašenom puhačkom sekcijom su otvorili Dome šator svojom verzijom soul popa. Na momente nam se učinilo možda bez prevelike originalnosti (takav zvuk preko bare poznaju već jako dugo), ali je zato publika zdušno uživala u njihovim tonovima. Neloš festivalski bend, za koju godinu bi mogli svirati i na velikim pozornicama. Nakon njih, selimo na glavni stage i na Lou Reeda. Da je u svojem životu samo sudjelovao u radu izuzetno utjecajnih The Velvet Underground, to bi bilo dovoljno da se upiše velikim slovima u knjigu Rock'n'Rolla. Ipak, i svojim solo uradcima je zaorao duboke brazde u polja moderne glazbe, iako ponekad i na način potpuno nepotreban.

Gospodin Reed se na pozornici pojavio sa više manje mladim glazbenicima u pratećem bendu, koji su zapravo većinu vremena igrali glavnu ulogu, umjesto da bi bili samo to - prateći band. Naime, Lou je svirao gitaru i pjevao, ali to je skoro bilo to (prve tri pjesme dok su fotografi bili pred pozornicom, maltene nije maknuo mišić lica svog), dok su gitarist / violinist i drugi gitarist izvodili sve živo na pozornici. Glazbeno smo očekivano dobili presjek njegove dugogodišnje karijere, pa tako na naj legendarnije stvari nismo ni trebali čekati dugo - "Heroine" i "I'm Waiting for the Man" smo dobili odmah na početku, ali u iskreno predugim izvedbama i previše začinjenim saksofonom. Jednostavno, nije to Lou / Velvet zvuk u kojeg smo se zaljubili, a nakon toga smo "počašćeni" i novijim uradkom, da, onim sa Metallicom. Uf, bolje da nismo. 2012. godinu ćemo upamtiti kada smo u kratkom vremenskom razmaku vidjeli koncerte bračnog para Reed - Anderson s time da smo u prvom istinski uživali, a u drugog vjerojatno nećemo pamtiti do slijedećeg festivala ovo ljeto. Koji dolazi brzo. Okus prvog dana drastično popravljaju Daniel Snaith i njegovi Caribou. Miljenici hrvatske publike imaju očito isti status i u Slovačkoj - energični miks elektronike i živih instrumenata, na momente dva bubnja, uz moćan svjetlosni show i dobivamo jedan od najboljih nastupa festivala koji je tek počeo!

Četvrtak je ionako nulti dan festivala sa samo nekoliko bendova, nekakvo zagrijavanje za prava dva dana festivala, pa smo i mi nakon Caribou otišli na zasluženi spavanac i punjenje baterija. Sutra nas je naime očekivao najnaporniji dan festivala, što se programa, ali pokazalo se i što se i (ne)vremena tiče. Sjajan je osjećaj bio biti ponovno na Pohodi (kao da se vraćamo kući), a možda najugodnije, uz stvarno fenomenalne Caribou (ali to smo ionako znali od prije), iznenađenje prvoga dana je skupina mladih iz Zagreba koje je Sale uočio u prvom redu na Lou Reedu (izvješena zastava na ogradi pada brzo u oči). Rekli su mu da su ti prvenstveno zbog drugog dana te Elbow i Kasabian, a da su za festival saznali upravo preko našeg portala.

Osjećaj: neprocjenjivo.

Bažant Pohoda 2012:

• dan 1.
• dan 2.
• dan 3.

špela + sale // 09/07/2012

> vidi sve fotke // see all photos