Dok sam si kod kuće puštao neke stvari od Tortoise sa You tubea, u oči mi je upao jedan komentar od nekoga od posjetitelja: "U naručju držim mačku i puštam ovu stvar. Zvukovi je skroz zbunjuju.". Tako nekako sam valjda i ja doživio prvi koncert Tortoise u Močvari prije sada već mnogo godina. Nisam bio oduševljen, nisam bio razočaran, samo zbunjen, poput mace iz citiranog komentara. Malo sam bio zbunjen i nesiguran kada sam prihvatio pisanje reporta sa njihovog recentnog nastupa u Velikom pogonu Tvornice. Post rock? Kako pristupiti tom glazbenom žanru? Kako pisati o muzici uz koju ne možeš pjevati refrene? Nekako mi se ovo činio zadatak više za nekog tko se kuži u jazz (što ja nisam), jer post rock zapravo ima više veze sa jazzom nego sa rockom, iako mi je jedan fini gospodin s kojim sam popričao prije početka koncerta ukazao da je Tortoise zapravo zvukom vrlo blizak kraut rocku (još jedan glazbeni pravac o kojem ne znam puno). Znakovito, ovaj drugi nastup Tortoise ovoga me puta uopće nije zbunio. Otvorio sam srce prema ovom fascinantnom instrumentalnom sastavu i pustio da me preplavi invazija neinvazivnog zvuka. Inače, bend koji se iz ne znam kojih razloga nazvao ovako kornjačasto, nastao je u Chicagu početkom devedesetih i u ovih dvadeset i više godina snimio je šest studijskih albuma i još otprilike toliko drugih različitih nosača zvuka (volim taj termin), a u dugoj karijeri surađivali su s raznim glazbenim legendama kao što su Bonnie "Prince" Billy, Thurston Moore i Beck. Zanimljiva su pojavnost na pozornici, na prvi dojam izgledaju mi kao grupica inženjera koji rade negdje na terenu, pa su iskoristili priliku malo se opustiti i zasvirati. Nastup djeluje energično i nabrijavajuće, ali istovremeno i smireno, staloženo i pouzdano. Pozornicom dominiraju dvije baterije bubnjeva postavljene jedna nasuprot druge, kao da se očekuje dvoboj bubnjara. Međutim, sasvim je to nešto drugo od dvoboja, dapače, jedna sinergija dvojice bubnjara u međusobnom praćenju visokog ritma. Visokog ritma svirke koji vas obuzima i pokreće. Tortoise nisu glazba za sjedenje i osluškivanje. Nisu ni glazba za plesanje baš, ali taj suludi i žestoki ritam pokreće tijelo na najluđe načine. Instrumentalno, ali nimalo dosadno, dapače, vokali nisu ni potrebni. Posebno zanimljiva mi je "fora" kako članovi Tortoise stalno izmjenjuju instrumente, kao igrači u košarci koji se rotiraju na pozicijama, tako da stalno netko drugi igra neku drugu glazbenu dionicu. Nikad ne znate tko će kakav zvuk slijedeće proizvesti. S Tortoise stvarno nikada nije dosadno. Na kraju su nam se i obratili, rekavši kako je dobro vratiti se u Zagreb, ali da je njihov prvi koncert u Močvari prije mnogo godina bio ponešto nervozan, jer su svi jako puno očekivali od toga koncerta, ali večeras je sve cool jer se sve nekako smirilo. Štogod ta njegova konstatacija značila, meni se pak čini da se nije baš sve smirilo, ali je sveskupa neupitno bilo zaista cool! S obzirom na vrlo pristojan broj ljubitelja post rocka u Tvornici, ta vrsta glazbe ima solidnu prođu kod zagrebačke publike, pa se nekako nadam sve češćim nastupima izvođača koji su se opredjelili za taj specifični glazbeni žanr.

lovel // 08/06/2012

> vidi sve fotke // see all photos