Znojna smrtonosna šorka Mortal Kombata za ugodan početak koncertnog lipnja u Zagrebu

Kratak rezime za nestrpljive - 1.6., petak, kiša, pljusak, sunce, kiša, opći potop, Kset, 30 kn kuna karta, Mortal Kombat u Ksetu, preko sat vremena dž-dž-dž-dž svirke i poganja, uglavnom do pasa golih mladih podivljalih metalaca, bis, zadovoljna znojna masa, kući.

Duži rezime za radoznale - bome sam se veselila ovom koncertu. Kao zagriženi fan Mortal kombat benda i uz neprežaljeni ksetovski koncert prošle godine, jedva sam čekala da nam dođu ponovo u Zagreb. Mortal kombatovci, moćnog imena, slove u fanovskim krugovima kao jedini bend sa Balkana koji je uspio tako kvalitetno i ljepljivo (op.a.) ujediniti pankere i metalce s naših prostora (i oko te konstatacije ne dvojim). Spremila se, obukla staru izrezanu majicu na Mejdene + marte zlu ne trebalo, i na svoju sreću se uvjerila da su Kombatovci ipak malo više metal nego punk.

Kao i svaki put kad idem na gledanje i slušanje omiljenog benda, i ovaj put sam egocentrično strahovala da će biti rasprodan ulaz, posebno iz razloga jer se karte nisu mogle nabaviti ranije. Kiša i gadni pljuskovi su odradili svoje i nije bilo navale. Kset je bio ugodno popunjen i, uostalom, došli su oni koji trebaju doći, i koji znaju riječi pjesama naizust. Pogalo se i šutkalo po cijelom prostoru, što je dovelo do povlačenja ženskih snaga do, a čak, i iza šanka radi minimalnih mogućih žrtava. Prevladali su mladi (čitaj: < 25 godina) čupavi metalci, u žaru borbe goli do pasa skinuti, i euforični. Euforijom nošen, a, često i jedini poklik koji se mogao čuti, bio je MANOWAR! Do te mjere, da su Mortalovci pred kraj i odsvirali nešto od Manowara, (ako se ne varam, jer sam jedna od onih nepoklonika mitskih manovaraca pa ne znam dešifrirat pjesme osim one Swords in the wind, ali pošto ih Mortal Kombat spominju i u stihovima "pusti Manowarce sad da praše", nek im bude). Odsvirali su sve što se dalo odsvirati sa albuma Smrtonosna šorka + ponešto sa demo albuma + nove singlove Seljačku bunu i Zvezde Granda, pametnome dosta. Bisa je bilo za tri stvari, kako vokal Kriki kaže, "jedini su bend koji odsviraju bis i kada ga ne traži nitko".
Ono što najviše volim (uz lirikse), i što me ujedno i najviše živcira kod Kombatovaca, je metal bitka između gitariste Laze i basiste Gere, koju su upriličili i ovaj put. Svi mi prekaljeni metalci i metalkinje okidamo na početne rifove kultnih metalskih pjesama, a kad to izvode Gera i Laza zbilja imaš filing kao da je riječ o original zvuku. S druge strane. za živce nema ništa gore nego kad počne sotonska rifljača, pa ti ju netko prekine za 30 sekundi..nema ništa gore. Ali, priznajem, svakako je zabavno i nabrijavajuće kao i sam opus Kombata.

Koncertom sam zadovoljna, i s pozicije fanovlja i s pozicije slučajnog prolaznika namjernika, koji će sigurno nastaviti slušati Kombate nakon doživljenog. Naučila sam i novu riječ - bleja, izraz koji se u Srbiji popularno koristi za opušteno druženje i izlazak vani. Ono kad ne radiš ništa pametno nego samo visiš, otprilike kao naše Majmunovo. Nešto mi je ipak usfalilo. Dal' pod utjecajem gledanja odličnog prošlogodišnjeg pozamašnog antievrovizijskog koncerta, dal' je to bilo zbog kišne i prigušene atmosfere, ili zbog umora Kombatovaca nakon dugog putovanja iz Beograda, ne mogu točno odrediti. Kako je moj bivši razredni kolega rekao "imam filing za osjećaj" da Kombatovci uz odrađeno imaju još podosta prostora za probijanje plafona i pankometalske nabrijačine.
Kako god da je bilo, pohod je b
io uspješan i nadam se da ćemo Mortalovce i Kombatovce vidjeti bar još jednom do kraja godine na ovim prostorima. Veselim se slijedećoj svirci, a dotad ću se morati naučiti nositi sa metal duelom.

suzie q // 04/06/2012