Iako kod kuće baš ne posežem za post rock cd/pločama, volim uživo čuti dobar post rock bend. Štoviše, svako toliko osjetim potrebu za tom vrstom izričaja, a kod nas u zadnje vrijeme ima pregršt koncerata slične tematike tako da i nije neki problem povremeno napuniti baterije.

Tako sam sinoć otišao u Tvornicu na sezonsku porciju post rock hrane. To je ujedno bilo i otvorenje ovogodišnjeg festivala Žedno uho. Kako su najavne informacije o bendu bile šture, nisam se nadao ničem drugom nego dobroj svirci. Lagani intro, bučni gitaristički središnji dio te laganiji outro u slučaju DEADHORSE-a pojačani su zvucima klavijatura koje svira simpatična cura. Iako ostatku benda izgleda kao mama, čak im je prije svirke svima donesla po bočicu vode, fino se uklapa u muzički izričaj benda. Pet-šest dugačkih pjesama (bend ima samo jedan album i split singl) te izlazak na bis bilo je dosta za međusobne simpatije, a iako nemaju vokale, jedan od članova bio je rječit među pjesmama, pa nam je objasnio odakle su, kako su sretni jer su došli u Europu, pošalicu o rasprodaji puminih patika u Velikom pogonu, te nešto o njihovim svjetonazorima. Sve u svemu simpatično i dovoljno dobro za bend koji bi mogao postati velik u svojim post rock okvirima.

pedja // 11/05/2012