Večer je počela razočaravajućom vijesti da se koncert iz Velikog Pogona seli u Mali Pogon. U obrazloženju stajalo je da inspekcija zbog buke nije dala radnu dozvolu Velikom Pogonu. Ovom zavrzlamom, naše uvijek revne i pedantne inspekcije, kada su u pitanju prostori sa "alternativnijim" sadržajem, rezultiralo je povlačenjem iz prodaje ostatka karata, tako da su svi oni koji vole karte kupovati na sam dan koncerta te večeri ostali uskračeni za odličnu svirku. Ispred Malog Pogona ste mogli čuti samo - Imate li možda kartu viška. Osjetio bih slatki okus satisfakcije kada bi se to dogodilo ispred Velikog Pogona i da je sve prošlo u regularnom tonu. Čitajući tu vijest na internetu, prije nego ću s prijateljima započeti alkoholno zagrijavanje, vidio sam se kako u surf umaku kao sardina u konzervi grcam slijepljen između dva pretila frajera (trauma s koncerta Fak of bolan je prebolna). Nije baš bilo tako, ali nije ni daleko od istine. Prevelika gužva i nesnošljiva vrućina kumovali su doživljaju koncerta. Mada su gužva, temperatura dovedena do granice ključanja i pivo sinonimi za rock koncert, Bambije sam uvijek doživljavao kao puno intimniji bend. Umjesto potpunog prepuštanja, uglavnom sam brisao znoj sa čela i tražio osvježenje u točenoj pivi, pritom pazeći da gospođi ispred sebe ne umočim kosu u pivo. Trebali ste vidjeti njezinog namrgođenog partnera! Moram priznati da su Bambiji izgledali poprilično impresivno u tom malom prostoru, onako zbijeni na pozornici, pogotovo trojac Dalibor, Lada i Dinko sa svojim Fender jazzmasterima. Što se tiče samog koncerta, tu nema prevelikih iznenađenja. Siščani su odavno postali profesionalni bend u onom najpozitivnijem smislu. Platio si kartu za naš koncert i dobit ćeš maksimum od nas.

Pojačani Lukom Benčićem (My Buddy Mosse) na klavijaturama i puhačkom sekcijom izveli su skoro identičan repertor kao u &TD-u, doduše, ovo je i bila promocija njihovog koncertnog filma A Night in Zagreb. Ali repertoar je zapravo isti kao i zadnjih 4/5 puta koliko sam imao priliku pohoditi njihovim koncertima. Posebno mi je drago što sam prvi put uživo čuo svoju omiljenu Bikini machines, za koju me vežu jako drage uspomene. Opće oduševljenje na Theme from Slaying Beauty, senzualni ples mladih dama na Point of no Return i As the Dark Wave Swells, grupno izvikivanje La Bruta, sve je to već dobro poznati scenarij na koncertima Molestersa. Predvidljivo. Da. Ali ja taj scenariji volim ponoviti barem jedanput godišnje.

vedran ž. // 21/02/2012

> vidi sve fotke // see all photos