McKenziesi su nam došli i ove godine u KSET i bilo je kao sto sam i očekivao. KSET je bio pun, atmosfera odlična, a znanci iz prošle godine standardno super zabavni i raspoloženi za svirku, zajebavanje a bogami i za cuganje.
Za zagrijavanje su bili zaduženi Bostonski pank rokeri Far From Finished i sudeći po reakciji publike taj posao su dobro obavili. Meni nisu bili ništa posebno, i jedva sam čekao da se maknu sa bine,vjerojatno jer sam s nestrpljenjem čekao zvijezde večeri, al ovi se nisu dali kak za inat. Kasnije smo konstatirali da takvih bendova ima kolko ti srce hoće, al onda je frend ipak primjetio da se razlikuju od ostalih po izgledu, naime jedan gitarista izgleda kao neki mafijaški lučki radnik, dok bi drugi gitarista izgledom pasao mafijaskom vozaču kamiona.
Nakon njih dolaze legende zbog kojih smo svi došli ovdje. Ovog puta i na ovoj turneji u drugačijoj postavi, bubnjar iz Good Riddancea i basista iz Rich Kidsa na LSD-u koji ujedno nikak ne pase ostalima, a i dali su mu drugačiji kilt koji mu nikako ne stoji. Prije samog početka pjevač Paul McKenzie daje upute izbacivačima, da ne moraju reagirati nasilno i da slobodno toleriraju puno toga sto je i uostalom normalno na punk rock koncertima, pokazujući time da žele još prisniji kontakt sa fanovima i da nisu nikakve zvijezde, nego isti kao i svi ostali u KSETU. Prvim taktovima ''Nessie'' pogodili su pravo u glavu i ludnica počinje! Čaga se, skače, dajva, pive lete po zraku, pjevač zabavlja rulju sa zanimljivim i smiješnim komentarima i imate osjećaj kao da se nalazite negdje u Škotskoj na nekoj njihovoj zabavi! Prava fešta za cuganje i čaganje do iznemoglosti, s time da se nezna gdje i tko vise pije, rulja pred sankom ili McKenziesi na bini, pokazujući da nisu samo dobri majstori za sviranje i zajebavanje, nego i za lokanje!
I kako obično na takvim koncertima vrijeme leti ko ludo, par biseva i nažalost - kraj.
Eto, i ovog puta je bila super zabava i ne preostaje nam ništa drugo nego čekati priliku kad ce nas opet posjetiti ovo simpatično i ludo društvo.

faic // 27/09/2005