Nouveau Casino također je klub srednje veličine, a čini se da upravo takvih u Parizu ima mnogo, no malo je ozbiljnije i otmjenije uređen od prethodnog. S nekoliko impozantnih kristalnih lustera i okruglim metalnim oknima na zakrivljenom stropu izgleda kao viktorijanska podmornica, dok je mezanin rezerviran za DJ kabinu i još jedan plesni podij s prostor za pušenje. Brooklynski The Antlers, s dva EP-ja i četiri studijska albuma za sobom, svirali su, uz nekoliko dodataka s prethodnog albuma, uglavnom pjesme s iznimno hvaljenog Burst Apart, izdanog ove godine. Ovim su nastupom i Antlersi pokazali da glazba ponekad može živjeti dva paralelna života, onaj ispolirani i kao poklon zapakirani s mašnom na vrhu, u kojem je poznajemo s albuma, i ovaj drugi, u kojem se studijske verzije pjesama potpuno transformiraju i dobiju dodatni volumen i bogatu, slojevitu teksturu. Ono što je na albumu ujednačeno i sljubljeno, odjednom počne ispadati preko ruba i izvirati iz svih pukotina, a zvuk svakog instrumenta jasnije dolazi do izražaja, točno ocrtavajući svoju ulogu u ukupnom zvuku.
Pjesme su ispresijecane psihodeličnim zvukom orgulja, ptičjim pjevom, zvončićima, i teškim distorzijama gitara, a iznad njih se kao prozirni duh izvija na trenutke sablasni falsetto Petera Silbermana kao u Hounds, dok u idućoj Putting the Dog to Sleep, zvuk bas gitare oštro reže preko titranja klavijatura. U No Windows pomalo podsjećaju na Menomenu, a ritmom i beatom i na Bear in Heaven, a onda opet vokalom na Wild Beasts kao recimo u Parentheses, da bi nas za kraj ubacili u sanjivi trans repetitivnom Rolled Together, u izvedbi od preko deset minuta. Antlers su bend koji se možda ipak više sluša glavom nego srcem, ali odsvirali su jedan od zanimljivijih i originalnijih koncerata u zadnje vrijeme.

andrea // 02/12/2011