Najkomunikativniji nastup na 7.VIP Zg Jazz Festivalu ostvario je tamnoputi gitarist i klavijaturist Peterson koji je šetajući dvoranom Kina SC natjerao publiku da čak i zapleše!

Treću večer Zagreb jazz festivala pojavio se 'uljez' među jazzerima, blues gitarist i klavijaturist Lucky Peterson sa svojim triom kojeg upotpunjavaju Raul Valdes na bubnjevima i Timothy Waites na električnom basu. Reći da se radi isključivo o blues glazbeniku bilo bi pogrešno jer je i sam Lucky prilikom prvog obraćanja publici najavio da nas čeka malo bluesa, malo soula, malo rocka, malo funka. A to 'od svega po malo' ispalo je na kraju puno ako je suditi po reakcijama razdragane publike. Neobičan je to stvor, pun duha i nevjerojatne energije koju je doslovno raznosio po dvorani. Prema publici se ponio kao teta u vrtiću. Svako malo provjeravao je kako su, da li su dobro, jesu li uz njega. Ako prve dvije večeri nije bilo bog zna kakve komunikacije između glazbenika i prilično uštogljene publike, Lucky je to svakako uspio ostvariti. Kao da mu je primarni zadatak bio da dobro zabavi i raspleše prisutne a manje je važno što se svira. A sviralo se svašta. Od vlastitih kompozicija preko brojnih soul, rock, funk hitova. Jimi Hendrix, Stevie Wonder, James Brown, Robert Johnson, Muddy Waters… samo su neki od glazbenika koje je Lucky 'usemplirao' u svoj nastup. Vješto su prelazili iz veselih, funky stvari u mračne blues balade i obrnuto. Dinamičan koncert odradio je na stageu svirajući uglavnom klavijature, a onda je u jednom trenutku zgrabio gitaru i odlučio malo prošetati po dvorani gdje se zadržao skoro pola sata svirajući i pjevajući a čak je i prčkao nešto oko miks pulta. Valdes i Waites pretvorili su se za to vrijeme u izvođače promatrače dok je Lucky sjedio negdje na sredini dvorane i prebirao po gitari kao da mu nimalo ne smeta bjesomučno bljeskanje fotoaparata. Da nije bilo njihove pratnje na basu i bubnjevima sumnjam da bi itko na njih obraćao pažnju. Možda će mu neki zamjeriti da je svirku podredio šou i da se previše oslanjao na obrade tuđih stvari, ali je uspio u nečemu što se rijetko viđa na jazz festivalima. A to je da ljudi ne sjede nego da stoje i plešu. Zbilja možemo biti 'lucky' što su nam uljepšali ovu subotnju večer.

Hotko

terapija // 18/11/2011

PS: Valja napomenuti da je Lucky nakon nastupa svratio i na after party u bivše kino Grič gdje je u neformalnoj atmosferi zasvirao s mladim zagrebačkim jazzerima (svaka čast, opaska Horvija).