Za početak večeri u Pogonu Jedinstva dočekao nas je Kimiko, dvočlani indie pop bend iz Zagreba koji već par godina stvara zanimljivu glazbu kućne radinosti, snimajući zvukove kuhinjskih aparata, eksperimentirajući s vizualima i raznim elektroničkim igračkama i, naravno, svirajući gitare i klavijature. Ti su zvuci konačno spremni izaći iz njihove sobe i ući u našu, u obliku novog LP-ja koji izlazi za par tjedana prikladnog naziva "From Our Room To Yours", u izdanju Geenger Recordsa. U petak su nam Kimiko, u sastavu Lora Šuljić na bas gitari i Zoran Pleško na gitari i klavijaturama, uz malu pomoć Matee Jocić, predstavili neke od pjesama s novog albuma uz dodatak nekoliko starijih stvari, i čak jedne s idućeg albuma, i oduševili svježinom zvuka, melodioznim pjesmama i zanimljivim tekstovima. Možda nisu bili najbolje smješteni kao predgrupa za ekstatične I'm from Barcelona, što zbog veličine prostora i kasnog sata početka cijelog događanja što zbog razlike u glazbenim stilovima, no svakako mi je iznimno drago da smo ih čuli i nadam se da neće proći puno do iduće prilike. Iako im se u glazbi donekle osjeća utjecaj Notwista, osvajaju dojmljivim spojem sanjivih vokala, sporih i hipnotičkih gitara i obilja nježnih elektroničkih samplova, pucketanja, škripanja i titranja. Voljela bih da takav sountrack imaju i moji snovi. U drugom dijelu večeri pozornicu je zaposjela jedanaestočlana pop horda iz Švedske I'm from Barcelona i u tren oka zarazno veselim pjesmama stvorila slavljeničku atmosferu. Njihov repertoar iz kojeg nezaustavljivo pršti pozitivna energija bio je kao stvoren za obradovati ono vragolasto i zaigrano dijete koje još uvijek čuči u svakom od nas i skuplja markice, ne želi ujutro ići u školu i gradi kućice na drvetu. Kako i sam osnivač benda Emanuel Lundgren kaže, svi članovi i dalje imaju day jobs i znajući koliko su dragocjeni trenuci odmora i opuštanja daleko od svakodnevice, možda upravo zato publici žele pružiti zabavu kakvu ne doživljavaju svaki dan i dozvoliti im da bar na jednu večer zaborave sve ostalo. Dok su u prvom planu na pratećim vokalima bile tri simpatične plavokose djevojke, od kojih je jedna Lundgrenova supruga, sam Lundgren, i puhačka sekcija sačinjena od saksofona i trube, posebno zaslužna za tako prpošan ton većine pjesama, u pozadini se smjestilo još pet glazbenika na gitari, basu i bubnjevima uz dvojac na klavijaturama, zajedno čineći neodoljiv ansambl kao stvoren za rastjerivanje briga. Da bi doživljaj bio potpun poslužili su veliki crveni baloni koji su veselo poskakivali iznad publike u kombinaciji sa snježnom olujom u obliku konfeta svih boja. Nažalost, na trenutke se doimalo kao da vizualni i glazbeni element pokušavaju nadmašiti jedan drugog i vizualni element bi prevladao odvlačeći pažnju od same glazbe koliko god ona ekstatična bila. Ipak, ovakvo se beskompromisno slavlje ne događa često a kad nas na njega vode ovi vrsni glazbenici i dragi ljudi, ne možemo ništa zamjeriti.

andrea // 03/10/2011

> vidi sve fotke // see all photos