Dan treći

Rezerviran za žešće zvukove, započet je sa domaćim grindcore bendom Extreme Smoke 57. Bend se ponovo okupio nakon 17 godina i 2010. godine snimio LP naziva "Konstrukt - Destrukt" koji sadrži nove pjesme ali i neobjavljene demo stvari iz 1991. i live snimke sa koncerata. Crushing Caspars podsjetili su nas kako zvuči stari hardcore. Poznati njemci već su dijelili pozornicu s velikanima poput Sick of it all, Agnostic front, Ignite.. A ovom prilikom publiku su zagrijali prije dolaska kalifornijskih street punkera Total Chaos. Vizalno privlačni mom objektivu sa svom silom zakovica, uzdignutih frizura, tetovaža gitarista, nabildanog tijela pjevača te već poznati na ovim prostorima okupili su pristojnu grupu ljudi pred binom u kojoj se isticalo par rokeza. Ne samo fizički i glasovno, pjevač Rob Chaos ističe se i po svojoj angažiranosti u glazbenim vodama kao suvlasnik SOS Records labela te socijalnom angažmanu u antiratnim akcijama i očuvanju indijanskih rezervata... Još jedne legende, ovaj put njemačke, su se popele na binu prvog Punk Rock Holidaya. Jingo de Lunch, osnovani 1987. djeluju sa kraćim prekidima. Adut im je energična pjevačica Yvonne. U 22:00 mikrofon preuzima Mike McColgan i njegovi Street Dogs. Bivši frontmen Dropkick Murphysa nije se uspio oslobodit muzike (nasreću) pa je 2002. osnovao svoj bend. U gotovo 10 godina izdali su 5 albuma i dijelili pozornicu sa imenima poput Rancid, Bad Religion, Social Distortion... Sa iskustvom stečenim u ratu i vatrogascima, McColgan sa lakoćom progovara o društvenoj i političnoj nepravdi. Formation, Rattle and Roll, Not without a purpose, Tobe's got a drinking problem... Street Dogs se nisu štedili na pozornici a publika ih je nagrađivala pljeskom i uzvicima. Za bis su pustili Fighter/Guns of Brixton i Boston Breakout. Još jedan kalifornijski bend, koji kombinira punk, metal i progressive rock, Strung Out, oduševio je fanove. Zadnji album "Agents of the Underground" izdan je 2009. godine i zaokružuje 20 godina karijere ovog benda koji je već dvaput rasprodao koncerte u Ljubljani. Zadnji nastup u nedjelju bio je rezerviran za prezabavne The Real McKenzies. Kanađani koji kombiniraju punk rock sa tradicionalnim škotskim melodijama dobro su poznati publici. Nema pjesme u kojoj se ne spominju pubovi, pivo i viski, a nastup nebi bio potpun bez neizostavnih gajdi i tradicionalnih kiltova ispod kojih ne nose ništa. U to smo se mogli uvjeriti nakon nastupa :).

Dan četvrti

Vrijeme se lagano pogrošalo. U par navrata padala je i kiša, ali do kasnog popodneva je sve prestalo a do noći se nebo očistilo i ponovno je zasjao mjesec.
Zadnji dan festivala otvorile su domaće snage. Golliwog djeluje od 1998. i svojim tekstovima bore se protiv svih oblika nasilja, rasizma, trendova.. boreći se za prava ljudi i životinja. Uz Jingo de Lunch, jedini bend na festivalu sa ženskim vokalom. Ljubljanski Backstage postoje 10ak godina, sviraju punk rock a iza sebe imaju dva albuma te turneje po Sloveniji i Južnoj Africi. Domaćini su dobro zagrijali publiku prije dolaska combat ska benda iz susjedne Italije. Talco dolaze iz industrijske zone Venecije - Marghere. Definirajuć se kao strogo antifašistički i antirasistički bend pjesmama progovaraju protiv kapitalizma i imperijalizma. Pod utjecajem bendova poput Ska-P i Mano Negra stvorili su vlastiti stil nazvan Patchanka. Skakanja među publikom nije falilo. Hrvatske Overflow je ove godine nemoguće izbjeći. Vladari pozornice i sveprisutni po festivalima i u Tolminu su pokazali da znaju zabaviti publiku koja već dobro zna sve stvari s novog albuma "Hit me". S druge strane Atlantika stigli su i predstavnici trećeg vala ska muzike, njurorški The Toasters. Legendarni muzičari aktivni su od 1981. a iza sebe imaju 10 studijskih albuma, 5 live, nekoliko pojavljivanja na kompilacijama te nebrojeno mnogo nastupa. Neumorna publika je plesala na 2-Tone army, Shocker, East Side Beat, Sitting on the top of the world, House of soul... Čast zatvaranja prvog izdanja Punk Rock Holidaya pripala je jednom od najpopularnijih punk rock bendova, NOFX-u. Kalifornijski dečki svoju su avanturu započeli 1983., sa 11 studijskih albuma, hrpicom EP-ova, kompilacija, Splitova, preko 6 miljuna prodanih kopija... još uvijek žare i pale i ne misle stati. Mnoge su upravo oni navukli na punk u tinejđerskoj dobi. Činjenica je da je na njima bilo gotovo isto (ako ne i više) ljudi kao i na Bad Religion. Koncert je započet sa Dinosaurs will die, nastavilo se sa poznatim Mattersville, Leave it alone, Eat the meek, Franco un-american, dok je Lori Meyes otpjevana u duetu sa Tinom Rebec, pjevačicom slovenskog hc punk benda Pigs Parlament (koji su, uz domaći punk rock Neverend imali koncert tog dana rano poslijepodne na obali Soče). Na listi su se našli i coveri Radio (Rancid) i We're only gonna die (Bad Religion). Kako mi je frendica naložila da napišem, prava je rijetkost da su svirali The separation of church and skate, dok njezin dragi tvrdi da je još veća rijetkost The malachi crunch. Sudeći po statistikama, oboje imaju pravo :). Sprdajući se između pjesama sa svime šta im je palo na pamet, počevši od kolega iz benda Strung Out (koji su na Fat Mikeovom labelu pa se kao, neće ljutiti), preko veličine Slovenije i međususjedskih odnosa sa Hrvatskom, sve do tog kako neće svirati poznate hitove (koje su vjerovatno svi očekivali) jer nisu dovoljno plaćeni, NOFX je bend koji nikako ne treba shvaćati ozbiljno i očekivati od njih ozbiljan nastup. Tome u prilog govori i bis, odnosno bisevi. Vratili su se sa Fuck the kids, Linoleum, Bottles to the ground, Bob i šlagom na kraju Theme from a NOFX album koja je zvučala (meni) skroz onako savršeno kako treba biti, samo šta joj nije bilo kraja. I dok su se svi članovi benda povukli Melvin je i dalje neumorno svirao harmoniku. Pokušali su razgovorom, pokušali su ga odvuć sa bine, al on se nije dao dok mu nisu iz ruku istrgnuli tu jadnu harmoniku. Nagrađen ogromnom pljeskom i on se povukao. Tehničari su izašli, ljudi su počeli odlaziti i koncert je bio gotov. Ili je bar tako izgledalo.

Nakon 15ak minuta ekipa se opet okupila na bini da bi odsvirali 30ak sekundi I wanna be an alcoholic na opće oduševljenje ljudi koji su se još zadržali u prostoru ispred. Nažalost, kolegica i ja smo propustile taj vrh, trešnjicu na šlagu jer nakon par piva - priroda zove.
Partijati se nastavilo kao i prijašnjih noći na plaži uz DJ-a do zore.

Sve u svemu pokazalo se da je lokacija bomba, a line up pun pogodak. Organizatori su pazili i na ekologiju pa se tako, odmah uz upad-narukvicu dobivalo i po dvije vreće za smeće (jedna za limenke i plastiku, druga za ostali otpad). 10 eura koje je trebalo ostaviti kao polog dobivalo se natrag zadnjeg dana kad se smeće nosilo na označeni punkt. Caka je bila u tome da vreće budu dovoljno pune pa smeće naveliko kupilo gdje god ga se našlo što je rezultiralo čistim okolišem nakon odlaska kampera. Svaka čast organizatori.
Nadamo se jakom festivalu i dogodine.

pharmacist's daughter // 26/08/2011

> vidi sve fotke // see all photos