Festival Punk Rock Holiday je trebao proslaviti 10. rođendan još 2020. godine. Tek sada u 2022. napokon je dobio svoju priliku. Konačno se može rezati torta! Festival se održava u Tolminu, gdje sam kroz cijelo trajanje festivala si ponavljao da je ovo najljepše festivalsko mjesto na kojem sam ikada bio. Program festivala je tako dobar da nije bilo dovoljno vremena za planinarenje i šetnju okolnim brdima, za što bi definitivno trealo organizirati zasebnan izlet. Descendents, Ignite, Comeback Kid, Flogging Molly, Lagwagon, The Bouncing Souls, The Interrupters, Anti-Flag i mnogi drugi odlični bendovi nastupali su pred oko 5000 fanova, dok su headlineri festivala, Bad Religion, nažalost otkazali europsku turneju, no ostatak programa je bio tako zanimljiv da nam to nije pokvarilo ukupan dojam. Već u ponedjeljak, na nulti dan, pristiglo je dosta ljudi, ali ipak nije bilo teško pronaći mjesto za šator u šumskom kampu. Iako je festival bio rasprodan, nikada nisam osjetio da su kamp ili festivalsko područje prenatrpani.

Dan 0 - Ponedjeljak

Nulti dan festivala, "warmup show". Jedina razlika u odnosu na sljedeće dane bila je ta što se sviralo samo na glavnoj bini. Program su otvorili The Cool Trick (NL) koji su svojim melodičnim punk rockom na akciju potakli prve "stavge divere", što je postalo obavezna sportska disciplina do kraja festivala. Chump (BEL) i Bike Age (GER) zadržali su odlično raspoloženje publike i zagrijali je za Spider (USA). Old school hardcore punk, bend koji mi nije zvučio najbolje na bandcampu, uživo je imalo odličan show. Super je što na festivalu možemo čuti tvrđe i mekše bendove i nikad nam nije dosadno i monotono. Lim Smrad in Žila (SLO) su nastavili s alternativnijim zvukom i dali su publici zaraznu balkansku energiju.

The Real McKenzies su iz Kanade, ali zvuče kao da su došli ravno sa Škotskog visočja, a "diveri" su pokazali da za stagediving uopće ne treba tvrdi zvuk gitare. Za melodic hardcore Ignite (USA) činilo se nerealnim zamijeniti pjevača Zolija i njegov besprijekoran visoki glas, ali novi pjevač Eli Santana donio je svježu energiju u bend i odsvirali su odličan koncert. Kraj nultog dana pripao je legendarnim Descendents (USA), koji ( s prekidima ) sviraju od 1977. godine. Iskusni glazbenici s lakoćom su odsvirali savšen set prepun pjesama koje su prije mnogo godina praktički definirale melodični punk rock i pop-punk. Dokazali su da su valjano headliner večeri i de facto živuće legende.

Dan 1 - Utorak

Prvog službenog dana festivala nastup počinje već u podne na Beach Stage-u, koji se nalazi nekoliko metara od od plitke i ledene rijeke Tolminke. Obavezni su kupaći kostimi i ogromni flamingosi, jednorozi i krafne za napuhavanje. Vrijeme je vruće, pa je uvijek lijepo s vremena na vrijeme ući u vodu, što radimo u pauzama između bendova na dnevnoj baz. Mnogima je ova hladna voda i idealno sredstvo za otrežnjenje. Skin of Tears (GER) oduševili su nas svojim ugodnim ska-punkom i pokazali nam da takva glazba može dobro zvučati i bez trube ili saksofona. Rabies (CZ) i Deadends (AT) izvodili su kvalitetan, direktan punk rock, a mladi hardcore bend Spaced (USA) s izvrsnom pjevačicom umalo je razbio Beach Stage. Kraj pripao anglo-austrijskim Petrol Girls, koje su dominirale publikom beskompromisnim post-hardcoreom, s jasnom feminističkom porukom.
Brzi prelazimo na glavnu binu, gdje nas očekuju odlični američki bendovi No Trigger, Get Dead i Authority Zero. Svaki od njih ima vrlo jedinstven zvuk i publika se na svakom od njih odlično zabavljala. Sljedeći koncert Comeback Kid (CAN) za mene je jedan od vrhunaca festivala. Savršen melodični hardcore i beskrajni izvor energije. Tijekom završne himne Wake The Dead, bina je puna ljudi, svi skandiraju "wake up the dead", ponekad je i deset ili više ljudi u stagedive-u u isto vrijeme. Nezaboravno iskustvo. Dan konačno zatvaraju brzi melodični punk rockeri No Fun at All (SWE). I lažu svojim imenom, jer njihov koncert bio je vrlo zabavan i kvalitetan završetak večeri.

Dan 2 - Srijeda

Danas svira najviše bendova (13), vrijeme je još uvijek vruće, pa je slušanje bendova direktno iz rijeke bio logičan izbor. Prvi bendovi zvuče odlično, a moji favoriti Captain Asshole (GER) ispunili su moja velika očekivanja. Nofnog (CH), s bubnjarom koji pjeva, su uvijek u pokretu i zabavljaju publiku od početka do kraja. Headlineri na beach stageu su Direct Hit! (USA). Dokazali su da su jako ime na underground sceni i svirali su jedan hit za drugim iz svoje bogate diskografije. Jedan od najzanimljivijih suvremenih punk-rock / pop-punk bendova.
Program na glavnoj bini opet je vrlo jak (kao i svaki dan). The Flatliners iz Kanade odsvirali su super set sastavljen od svojih najboljih pjesama među kojima su izveli i dio novog albuma New Ruin, koji je izašao samo nekoliko dana prije festivala. Slijedi trio kultnih američkih bendova. Bouncing Souls su u fantastičnoj formi i besprijekorno su izveli i otpjevali himne kao Kids and Heroes, Gone ili True Believers. Cijela publika pjeva s bendom i zvuk je odličan. Lagwagon također sviraju punom snagom, Joey Cape zabavlja publiku šalama, a cijeli bend očito uživa u svirci i nakon 33 godine na sceni. Celtic/folk punk Flogging Molly savršeno zatvara večer, osvježava zvuk festivala i ljudi veselo plešu uz zvukove harmonike, violine i benđa.

Dan 3 - Četvrtak

Kako svirke u četvrtak počinju malo kasnije, to nam je prilika za izlet u okolicu, u našem slučaju, do tolminskog dvorca na brdu u blizini grada. Još uvijek je vruće i kupanje u Tolminki i Soči je obavezno. Abraskadabra (BRA) ostavila je dobar dojam. Veseli ska-punk rasplesao je publiku do maksimuma, pijesak se brzo diže u zrak i stvara prirodne specijalne efekte, nije treba ni dim mašina. Prozornica je na kraju puna ljudi, ostali se penju po konstrukciji bine i nastaje pozitivan kaos. Veseli synth pop-punk The Rocket (UK) nastavlja u sličnom tonu, a završetak na beach stageu pripada The Decline (AU) i MakeWar (USA), koji sviraju vrhunski sviraju energičan melodični punk-rock.

The Baboon Show (SWE) sviraju prvi na glavnoj bini. Bend daje sve od sebe, energična pjevačica Cecilia neprestano je u pokretu i zabavlja rasplesanu publiku. Misconduct (SWE) će odsvirati dobro, ali teško je svirati nakon tako jakog benda, te nailaze na nešto slabiji je odgovor publike. Završetak ovog dana opet pripada trima američkim bendovima. Pop-punk u kombinaciji s rapom i skaom izveli su zabavni Zebrahead. Sada, ali i za vrijeme drugih bendova, bilo je lijepo vidjeti koliko su ljudi uživali u igrama s loptom i u publici su se spojili glazba i sport. Mali minus o letećim objektima: ni ovaj festival nije prošao bez budala koji u publiku, umjesto lopte za napuhavanje, bacaju čaše piva ili komade leda. Nekome je to možda punk, nama je to veliki primitivizam. Mad Caddies su svirali zanimljiv ska/reggae, ali atmosfera je bila malo čudna, s obzirom da su netom prije turneje svi članovi najavili da neće ići u Europu i ostao je samo pjevač koji je sa sobom doveo druge glazbenike. The Interrupters nisu bili moji favoriti prije festivala, ali u potpunosti sam uživao u njihovom ska-punku. Savršen zvuk, pjesmama su me osvojili i ovaj bend će imati barem jednog novog slušatelja - mene.

Dan 4 - Petak

Počela je padati kiša prvi put u od početka festa, pa je na Beach Stageu bilo tek nekoliko hrabrih ljudi u kabanicama. Ali to nije odvratilo dečke iz Distral-a (FIN) od toga da beskompromisno odsviraju svoj sirovi melodični hardcore. Sljedeći nordijski hardcore bend Stagedive Suicide (NOR) imao je puno tehničkih problema s gitarama, no ipak su cijelo vrijeme svirali punom parom, ljudi su se zabavljali, a mokri pijesak prskao je na sve strane. Moj favorit ovdje danas bio je bend Thousand Oaks (IT) s bubnjarem koji pjeva. Tehnički melodični skatepunk nije za svakoga, ali za mene definitivno jest i zabavljao sam se od prve do zadnje sekunde.
Na glavnoj bini jedva stižemo uhvatiti Chaser (USA) gdje u stagedive-u sudjeluju i odrasli i djeca, a uključuje se i pjevač koji očito u tome jako uživa. Nastavlja tehnički skatepunk Belvedere (CAN). Bio sam malo zabritnut zbog promjena u bendu (ostao je samo pjevač Steve Rawles). Brige su bile nepotrebne i novi članovi su svoje zadatke odradili na 100%. I stare i nove pjesme zvučale su savršeno. Politički punk rockeri Anti-Flag (USA) odsvirali su super koncert pun svojih najvećih hitova i poziva na toleranciju, ravnopravnosti i otpor protiv nepravde. Refrene i napjeve ponekad su pjevali umalo svi ispred bine. Posljednji "veliki" bend bili su hardcore veterani Circle Jerks (USA). Keith Morris odbacuje koncertne konvencije i između kratkih, brzih pjesama puno priča i šali se na račun benda, sebe i publike. To se nije svidjelo svima, ali nama je, te uživamo u njihovom koncertu do zadnjih nota. Sam završetak trebao je pripasti Bad Religionu, za kojeg više nije bilo moguće dobiti adekvatnu zamjenu. Njihovo mjesto su preuzeli savršeni Pigs Parlament (SLO) koji su odradili odlične punk-rock karaoke uz hrabre pjevače brojnih drugih bendova (Darko, CF98, Steele Justice...). Odlično su odsvirali i otpjevali mnoge poznate pjesme NOFX-a, Rancida, Green Daya, Bad Religiona i drugih bendova. Dobra ideja i na kraju idealna točka iza kvalitetnog programa festivala, koji se nakon glavne bine nastavilo unutra zgrade i trajao još nekoliko sati. Ako baš moramo dati neku kritiku, spomenut ćemo nedostatak sapuna u WC-ima i sredstava za dezinfekciju, ili privatnost u tuševima, no takve sitnice nas ne mogu spriječiti da od tamo ponesemo izvrsne dojmove, uz jedno veliko "bravo" za organizatore. Iskreno preporučamo posjet ovom festivalu svakom punk rockeru i nadamo se da ćemo se ovdje sresti i 2023. godine.

Pisali i fotkali: Viktoria i Tomaš

terapija // 25/08/2022