Trebalo bi zakonom zabraniti održavanje rock i sličnih koncerata u Lisinskom! Ugnjaviš se ko kreten dok rezerviraš kartu, pa je kupiš što prije da bi dobio neko dobro mjesto, potrošiš brdo love... A zašto? Zato da bi se zavalio u svoje sjedalo u prvim redovima i gledao pozadine veseljaka s gornjih tribina koji su se nagurali ispred stejdža što su brže i bolje mogli. Ista stvar kao i prije 8 godina, na istom mjestu. Užas i katastrofa.

Sad kad sam to istresla iz sebe možemo dalje.

Koncerti su bili genijalni! Mislim kakvi bi uopće i mogli biti koncerti Nicka Cavea nego genijalni?! To što je došao bez pol Bad Seedsa se uopće nije primjetilo, osim u tome što je bilo više mjesta za klavir. Kad je Martyn zastrugao po svom basu početak 'West Country Girl' mislim da je svima bilo jasno da nam g. Cave ne namjerava prirediti nikakav tihi i mirni polu-penzionerski koncert kakav su neki očekivali. Set lista se razlikovala od dana do dana, pogotovo bisevi (drugi dan su bila dva). Svirali su najviše stvari sa zadnjih albuma. Dopala nas je i jedna s 'B-Sides & Rarities' ('Come Into My Sleep'). Ali bilo je i starijih stvari kao što su 'Mercy Seat' i 'Stagger Lee' u lagano usporenim verzijama, 'Jack The Ripper', 'Do You Love Me Part ll', 'Christina The Astonishing', 'Red Right Hand', 'Lucy', 'Henry Lee', 'Loom Of The Land', itd.

Kao što je i najavio na presici, bend je primao želje, tako da su drugi dan odsvirali Tupelo i to tako savršeno da mi je došlo da brzo otrčim doma, sagradim vremeplov i vratim se jedno 15-25 godina unatrag da pohodim koncerte The Birthday Party i Bad Seedsa u mlađim danima. Dobro, ajde priznajem, od kad sam prvi put u životu čula Nicka Cavea dala bih bubreg samo da vidim uživo The Birthday Party (kao i Nicka Cavea & Bad Seedse tamo negdje do 'The Good Son' albuma), ali u ovih 15 godina se još uvijek nitko nije javio s ponudom. Šteta.
Neki baš i nisu tako sjajno prošli sa svojim željama. Npr. osobi koja je uporno zahtijevala 'Into My Arms' Nick Cave je kul rekao da nema šanse da to odsviraju i ako mu/joj se to sluša nek si ode doma to slušati na 'record playeru'! Predivno! A pametnjaković koji se, nakon što su na uporno traženje 'Ship Song' to i odsvirali (ne kužim zašto svi šize za tom pjesmom, ali dobro), ponovo izderao 'Ship Song!!!!!!' je bio počašćen komplimentom 'You fucking idiot!' od Nicka Cavea osobno, na opće oduševljenje svih prisutnih.

Dobacivanja je bilo svih vrsta, od upropaštavanja ključnih momenata u pjesmi ('Nikola volim te' krik za vrijeme 'God Is In The House'), preko 'Sviraj nešto od Olivera!' i 'Niko Kranjčar!', do 'Sviraj Crna ženo!'. Uglavnom sve veliki obožavatelji, vidi se.

Iako je na oba koncerta bio jako dobre volje, ipak mi se čini da je prvi dan bio više raspoložen za zbijanje šala i komuniciranje s publikom. Jer tu je bilo stvarno svega - od plesanja s djevojkom iz publike do ljubljenja i grljenja prvih redova, posebno ljudi koji rade u Lisinskom i koji su cijelo vrijeme doživljavali živčane napade zbog pomahnitalih posjetitelja koji su se pokušavali popeti što je više moguće, mahali upaljenim upaljačima kao da su na koncertu 'Crvene jabuke', a drugi dan su čak i pušili valjda misleći 'Ako mogu Nick Cave i Martyn P. Casey zašto ne bih mogao i ja?'. Pa ako to još nisu shvatili onda im ja, a ni zaposlenici Lisinskog, tu stvarno ne možemo pomoći.

Uglavnom se cijeli bend činio jako dobro raspoložen. Warren Ellis i Cave su si stalno nešto dobacivali (npr. Cave Ellisu, uz cerekanje: 'Fuck off! Go do your thing!'). Prvi dan su odsvirali 'Let The Bells Ring' specijalno za Martyna P. Caseyja jer mu je to najdraža pjesma, a bome i meni s tog određenog albuma. U najavama pjesama smo čuli da je 'Love Letter' napisao za ženu koja ga je ostavila, jedna od mnogih žena koje su ga ostavile, kao što je nadodao, ali onda mu se vratila kad je čula pjesmu (ima žena ukusa). A nakon toga su odsvirali 'Babe You Turn Me On' koju je prošle godine napisao za tu istu ženu (tj. njegovu ženu Susie kao što je pojasnio drugi dan). 'Rock Of Gibraltar' je najavljena kao pjesma za koju većina ljudi misli da je 'crap' ali on je voli, a drugi dan je 'The Weeping Song', koja zvuči super i bez Blixe, posvetio Michaelu Jacksonu!

Drugi dan je lajt-motiv večeri bio Caveov krik 'Eeeeeeeeeed!!!!!!!' kojim je svako malo pozivao tonca, roadia (ne bih znala reći tko je točno taj tip) da mu donese upaljač koji je zaboravio, nakrikta mikrofon, vrati filter natrag na cigaretu nakon što je slučajno njome zveknuo u mikrofon pa se raspala... Jadni Ed, stvarno se naradio.
Bilo je tu i zbornog pjevanja na 'God Is In The House', drugi dan, na traženje samog Cavea. Mislim da je onaj 'hallelujah' dio pjesme najjezovitije grupno odpjevana dionica u povijesti Lisinskog. Moglo se čuti kako se akustika pokušava sakriti samo da utiša tu grozu.

Bend je zvučao savršeno! Warren Ellis je izvodio čuda sa svojom violinom, koja je zamijenila više instrumenata tijekom koncerta, i ispuštala takve čarobne zvukove da su se vjerojatno svi u dvorani naježili od glave do pete svaki put kad je zasvirao solo. Jim Sclavunos je možda bio najneprimjetniji čovjek na pozornici unatoč svoja dva metra visine, ali njegovo bubnjanje niste mogli promašiti. A Martyna P. Caseyja da ni ne spomninjem. Kad se prvi dan popeo na stejdž sa svojim tamnim naočalama, pripalio pljugu i odrapio po basu skoro sam pala u nesvijest od oduševljenja! Čovjek je bio oličenje najkul basiste u svemiru i šire!

Uglavnom, ČISTO SAVRŠENSTVO!

Mogla bih sad danima još pričati o tome kako je bilo jer je bilo genijalno i jer totalno obožavam Nicka Cavea, ali mislim da nema smisla. Pa sad, hoćete li mi vjerovati na riječ da je bilo ovako ili ne, to je vaša stvar.

ana // 16/06/2005