Nakon tri godine, ponovno smo dočekali koncert talijanskih punk rock melodičara u Zagrebu. Podsjetimo, zadnji put su pred (malobrojnim) fanovima nastupili u Močvari krajem travnja 2008.. Trebali su posjetiti Zagreb i lani, no koncert je u posljednji tern, nažalost sviju nas koji ih volimo, otkazan.

Organizator je i ovaj put bio isti (Fistra i ekipa, hvala vam do neba na trudu), jedino se promijenila lokacija - koncert je održan na katu, u prostoru Pogon Jedinstvo. Kalashnikov se nalazio na europskoj turneji kako bi promovirao novi album "Living in psycho - chaos era", srećom da su u itinerar ugurali i Zagreb. Kako opisati Kalashnikov? Jednostavno sa strane kliknite na myspace link i poslušajte sami. Teško je ovu glazbu romantičnih Talijana usporediti s bilo čim sličnim na svjetskoj sceni, a svojim jedinstvenim melodijama i tugaljivom atmosferom u pjesmama osvojili su srca mnogih pankera diljem Europe. Kalashnikov u Hrvatskoj nema previše fanova, no oni koji ih slušaju naprosto obožavaju ovaj originalni bend koji oduševljava i one koji ih dosad nisu slušali.

Tek da uzgred spomenem, rastužila me taj dan vijest da je od teške bolesti preminula Vida Borš, simbol borbe protiv raka, a svojedobno bubnjarka i pjevačica prvog hrvatskog girl punk benda Schizoid wiklers. Vida je bila otkačena cura s revolucionarnim pogledima na život kakve ne srećete inače kod ljudi (pogotovo bolesnih). Prisjetio sam se Vidine rečenice u jednom od posljednjih tekstova na blogu koji je vodila, a ide otprilike ovako "Uživajte, jer nemate pojma koliko vam je lijepo". U skladu s time kupili smo pivce u Importanneu, zaletjeli se do Močvare, te u dobrom društvu pogledali odličan koncert, pokušavajući cijeniti što možemo uživati u tim jednostavnim malim stvarima. Koncert je počeo oko deset, a svirku je otvorila Kriva istina iz Slavonskog Broda. Atmosfera pomalo mlaka, ljudi su tek počeli ulaziti, a u prvim redovima nekoliko stalnih fanova i nezaobilazni zamjenski vokal koji je s flašom u ruci strpljivo čekao svoj red na mikrofon. Brođani su nas razveselili svojim angažiranim brzim melodičnim punk rockom, a nedavno smo ih imali prilike gledati u Mediki. Nakon polusatnog slavonskog punk rock showa iskoistili smo pauzu da na distribuciji pokupujemo ono što sau ljudi iz Kalashnikova nudili - ploče, cd-e, majice… Sve po 40 kn! Jeftino i prilično kvalitetno - jedna stvar po čemu se Kalshnikov razlikuje od svih bendova na punk sceni je izuzetno atraktivan, bogat i kvalitetan artwork. Sami omoti za cd-e i ploče su prava mala umjetnička djela, a još dok dodamo odličnu muziku na spomenutim nosačima zvuka, zbilja možemo reći da je cijena od 40kn smiješna. Nakon Krive istine na scenu stupaju Srbi - žestoki, melodični hardcore/crust bend iz Beograda imenom Katma, predvođen ženskim vokalom. Iako neki tvrde da melodični crust ne postoji, mogu reći da su u krivu- itekako postoji i odličan je(ne želim ispasti nastran, ali pogotovo ako je u bendu ženski vokal). ovaj bend je relativno nov, koliko sam uspio doznati sviraju od 2009. godine. Katma je počela nastup pjesmom "Bogovi", te nastavila hitovima "Čekam ih na nož" i "moderan čovek". Pogo u Njecovoj izvedbi počeo je kod optimističnog evergreena "Krvopije", a raspustila je kosu i frontmanica koja je bila sve živahnija. Odsvirana je i zanimljiva "Karnevalska", koja me malko podsjetila na beogradski bend "Neuroza". Inače Katma me u nekim djelovima podsjetila na poznatiji hardcore bend Hoću-Neću!, a odličnim nastupom bili su oduševljeni svi, pogotovo mali picok Filip koji je radi Katme došao čak iz Zadra. INače, naravno, tekstovi pjesama vrve socijalno-političkim temema kojima se apelira an sranja kojih je naše društvo prepuno. Nakon Katme na redu je bio Kalashnikov, a i ljudi su u većem broju nagrnuli u Pogon. Mislim daje bilo stotinjak posjetitelja sveukupno, dakle još jednom svojwevrstan dokaz da Talijani u Zagrebu imaju malobroju, ali vjernu publiku. "Samo ljubav i revolucija večeras" napisao je ejdan dečkić s Remize na svom fejsu tog jutra. Samo ću nadodati da je svirka bila potpuno u skladu s tom rečenicom. Kalashnikov je šesteročlani bend (dvije gitare, bas, bubanj, klavijature i vokalkinja) s dugogodišnjim stažen i nekoliko izdanih albuma. Od samog nastanka funkcioniraju po anarhističkom DIY sistemu, tako da potiču ljude na kopiranje svoje muzike. "Sviramo radi glazbe, ne radi profita" njihovo je glavno geslo. Lijepa Milena uzela je mikrofon u ručice i krenula s pjesmom Bandiere, a publika je istog trena krenula u ples (ne pogo, nego ples). Bilo je tu mnogih koji Talijane nisu dosad čuli, a već su prvim taktovima ostali zaintrigirani i oduševljeni. Kako je koncert odmicao, atmosfera je bila sve luđa i sve rasplesanija. Set lista bila je kratka: Given Stacy, Metropoli, odlična Disertore, svima poznate Milano odia i "Sonia contro i grande distribuzioni. Službeni dio koncerta završio je jednom od najljepših i najosjećajnijih pjesama L'inverno di Lisa s albuma "Songs about amore and revolution". Ali bogme, nije tu bio kraj koncerta! Nakon zadnje odsvirane pjesme sa set liste započelo je opsjedanje simpatičnog basista Allesandra. Svatko je imao neku glazbenu želju i svaka je odmah realizirana. Neki su poželjeli već odsvirano tako da su neke pjesme odsvirane i dva puta, dok su neki poželjeli stvari koje se nisu našle na set listi pa su odsvirane i one. Među njima je bila i Luci di novembre, jedna od najromantičnijih pjesama Kalashnikova. Marku iz Đurđevca je cura nažicala od pjevačice Milene i rođendansku pjesmu, dok se slatki Stipe totalno otkačio (posljedica ubojite kombinacije crnog piva i inzulina). Spomenimo da je tijekom kocnerta odsvirana i pjesma s istoimenog EP-a Angoscia rock. Jedan kolega "(neću ga imenovati) je kupio tu prekrasnu ploču i pijan je izgubio na putu do doma. Pred sam kraj koncerta u deliričnoj amotsferi fanovi su prvi na ruke digli basista koji je svirao u zraku, a zatim su na prepad uhvatili i Milenu, koja nije imala izbora nego pjevušiti na rukama muških fanova koji su iskoristili ovu fenomenalnu priliku da je ispipkaju. Vokalkinja s naljepšim osmijehom an svjetskoj punk sceni zahvalila se zagrebačkoj publici, a još dugo nakon koncerta su svi puni dojmova pohrlili na distribucijski stol kupovati ploče, cd-e i majice dok ih nije nestalo. Nakon svirke još uvijek je oko Močvare vladala totalno bajkovita atmosfera. Neki dečki su toliko bili pod utjecajem romantičnog punka da su u proljetnoj noći legli u travu i šaputali planove o budućnosti, drugi su bili toliko pijani da su na putu do Importannea razgovarali sa stupićima uz cestu, a Talijani su, zadovoljni dobrim koncertom i očaranom publiko, otperjali u pravcu Milana. Svatko tko je bio na koncertu imao je prilike uvjeriti se u jedan od najkvalitetnijih (najbajkovitijih) bendova na svjetskoj sceni. Nisu poznati i veliki, no možda nam je to i drago jer ovako je ta muzika nekako baš "naša", privatna, a koncertu u kućnoj atmosferi njihova čarobna svirka je zapravo luksuz koji smo si sretni priuštili za 25 kuna.

matej perkov // 03/05/2011