Glazba kakvu radi svako od njih zasebno, u nekim drugim okolnostima i sa drugim glazbenicima, malo poveznica ima s ovim šta su nam Sheik Anorakh, Mario Rechtern i Weasel Walter prezentirali te večeri u KSET-u no najviše je slična onoj kakvu izvodi Weaselov sekstet. To je mješavina metala i jazza ali u svojim najbrutalnijim inačicama. Došavši pred klub, u nevjerici sam gledao prazno dvorište, doslovce bez i jednog čovjeka. Bilo je točno deset sati kad sam ušao u nutra a trio se popeo na stejđ i opalio toliko jako po svojim instrumentima da me to umalo oborilo s nogu. Ne od sreće već brutalnosti. Nisam brojao koliko nas se skupilo a moje crno predviđanje o brojčanosti publike nažalost se ostvarilo. Bilo nas je malo preko dvadeset ali je zato raspon godina bio od nekih ranih dvadesetih pa do onih koji su zakoračili i u svoje sedmo desetljeće. Bile su tu i pripadnice nježnijeg spola, možda dvije ili troje njih. Moram priznati da njihovim skladbama ime ne znam a o tome sam i najmanje razmišljao gledajući u Maria kako suludo nabija po tipkama na saksofonu, istovremeno prebirući po nekim napetim gumicama i strunama koje su mu razapete preko saxa.
Mario Rechtern © mario m.
U živo nisam nikad vidio ništa slično. Podsjetio me na nedavni koncert Digital Primitivesa gdje je Chooper-Moore svirao na svojm hand-made instrumentima samo što je on to radio puno puno melodičnije i povezano u neki ritam dok je ovo na trenutke zvučalo kao nasumična proizvodnja buke. Sheik koji je svirao gitaru, puno više je pratio Weaselov ritam bubnja i njih dvoje, ako bi se gledali zasebno, znali svu zvučati zbilja močno. Reski zvuk distorzirane gitare i suludi ritam bubnja pratili su se gotovo savršeno do samog kraja nastupa.
Sheik Anorak na gitari, Mario Rechtern na saxu/violini i Weasel Walter na bubnjevima © mario m.
Sheik Anorak inače i sam radi glaznu pomoću samplera i na njega nasnima po dvije ili tri gitare i bubanj i on nije toliko odskakao od svog stila. Isto vrijedi i za Weasela dok je pak dedica Mario šibao sa rijetko viđenom energijom. Kažem dedica jer Mario Rechtern ima sedamdeset godina. Na kraju viđenog, jasna mi je bila i iznimno slaba posjećenost ovog koncerta. Očito nema toliko ljudi gladnih ovakvih predstava a ovaj trio upravo to i radi. Predstavu u kojoj su sva pravila izvrnuta naopako.
mario m. // 10/04/2011
> vidi sve fotke // see all photos