Uf, konačno ponedjeljak! Ne sjećam se da li sam se ikoji ponedjeljak probudio tolko dobre volje, tolko da mi je čak i odlazak na posao predstavljao poseban gušt. Nije da ne volim radit da ne bi ispalo da sam ljenčuga ali taj dan sam doslovce letio po svuda. Tako je nas nekoliko oko 8h doletilo ispred Doma sportova. Kiša je padala nemilosrdno no jedini koji su bili loše volje bili su nesretnici koji svoju kartu nisu kupili na vrijeme i izvisili za svirku. Bilo ih je sa svih strana, na svakom ćošku, pokisla lica, što od kiše, što od spoznaje da nitko nema karte na crno. Na raznim oglasnima su se usput rečeno karte prodavale i za po nekoliko puta veće iznose od 190kn koliko je karta bila u pretprodaji. Dao Bog ili neka viša sila da ta ekipa koja ih je prodavala po 400-500+ kuna nije prodala niti jednu mada znam da nije tako. Takve bi oglase, barem što se mene tiče, trebalo istog trena ukloniti sa svih portala i foruma na kojima se pojavljuju a tvorcima istih dati jedan veliki i trajni BAN! Ljepo bi bilo kad bi se u nestašici vode ili hrane ista prodavala po cijeni od 50kn po boci ili kruh po 50-70kn. Svi bi jelte bili sretni i poštovali bi te velikane koji bi mlatili pare i trpali si ih u dupe. Ne vrijede niti ovih pet rečenica. Tolko o njima.

Sasvim se suprotna ekipa pak skupila unutar dvorane u kojoj smo se zatekli malo prije 9, obavili sve pripreme i spremno zauzeli strateške pozicije. S3ngs su kasnili. Sva sreća jer došli smo taman na njihov početak. Osobno ih nisam puno slušao niti sam ih ikad prije gledao uživo no pročitao sam sve što je na ovom sajtu napisano o njima, preslušao sasvim solidan album od kojeg mi se par pjesama zavuklo pod kožu i tu i tamo mi prolete kroz misli. No, njih je za ozbiljno slušala tek masa ispred bine jer u dvorani je bilo previše ljudi koji prije ovog nastupa za bend nisu niti čuli a kamoli ih slušali. S3ngsima je ovo bio vjerujem prvi nastup pred ovolikom publikom i nisu izgledali uopće loše no probijanje leda ponekad je zajebana stvar. Na kraju svog nastupa pristojno su pozdravljeni, možda nakon malo prekratke svirke, i kako su se ugasila svjetla iznad bine gužva je postajala sve veća a vručina i sparina još su dodatno začinjavale situaciju.

E sad počinje onaj dio koji me kompletno od(b)uzeo skupa sa otprilike nekih četiri tisuće ljudi. Inače, trio koji se tad popeo na binu ovakav performans izvodili su i prije same turneje i to godinama unatrag. Takvi nastupi uglavnom su bili rezervirani za manje klubove no ispalo je da u toj kombinaciji Manu Chao, Madjid Fahem i Philippe Toboul mogu zvučati jednako dobro i moćno kao i kompletan Radio Bemda Soundsystem, ako ne i bolje. Iz publike se doslovce orilo kad se od nekud iza pozornice začuo Chaov pozdrav. Bez ikakvih dodatnih uštimavanja primili su se gitara i bubnjeva i lagano krenuli u svirku no tu je tom laganom dijelu bio kraj. Vjerojatno vidjevši kakva se euforija širila lagano opijenom publikom, raspalili su već sa drugom pjesmom i bome do samog kraja nastavili u istom tempu. Na pamet mi pada svega nekoliko svirki kojima sam prisustvovao a da se atmosfera dizala svakom pjesmom. Nakon doslovce svake stvari buka iz publike bila je još za nivo jača da bi kasnije to preraslo u masovno skakanje po tribinama i parteru. Toliko bučno i moćno je to izgledalo da mi se u jednom trenu učinilo kako uopće ne čujem niti gitaru niti vokal, možda tek malo bubanj. Manu, Madjid i Philippe su na sve to odgovarali nemilosrdnom svirkom i iz njih je također vidno frcala energija. Unatoč svoj popularnosti koju su stekli, na svojim nastupima oni ne izvode nikakve fensi kerifeke niti se preseravaju kao što to zna bit slučaj s mnogim razvikanim imenima a svaku stvar odsvirali su kao da im je prva i zadnja u životu. Bez ikakvog kompromisa no istovremeno neočekivano skromno. Ako se zanemari nabrijana atmosfera, izgledali su skromnije čak i od S3ngsa. Nevjerojatno je zapravo koliko je ta njihova skromnost i neka magična povezanost s publikom jaka i u stanju su napraviti ovakav šou unatoč tome što im je sama glazba koju izvode u živo doslovce sva na isti kalup. Svaka druga ili treća pjesma imala je ili refren ili neki dio isti kao i već nekoliko prije njih no nikom to nije smetalo. Nitko nije obraćao pažnju niti na to da je luđak za bubnjom tukao isti ritam više od dva sata, već bi na se na svaki brži ritam barem nekoliko stotina ljudi bacilo u pogo. Kad sam već kod same svirke, ne mogu a da posebno ne spomenem i Madjida na električnoj gitari jer on doslovce vadi dušu iz nje. Mada sam na početku kad sam još bio ispred bine i vidio neki papir nalik na set listu, toga se očito nisu držali jer skakali su sa pjesme na pjesmu kako im se to činilo prikladno u tom trenu a i ta neka lista imala je možda par redaka dok su oni pak otprašili možda i preko trideset pjesama. Mislim da je taman prošlo jedanaest sati kad su se prvi put povukli sa stagea i svi smo očekivali barem bis do dva no nitko nije slutio na ono šta se kasnije desilo. Na prvom i drugom bisu odsvirali su još dobrih pola sata, možda i malo više i tad su se ponovno povukli i pomislio sam kako je kraj koncerta tu jer i svjetla dvorane već su se upalila no, kako je ispalo, gadno sam se prevario. Nitko, ali nitko nekoliko minuta nije pomišljao da napusti dvoranu već se iz publike orilo toliko jako da je osječaj u ušima na trenutke zbilja bio nelagodan. Ni bend nije mogao ostati ravnodušan prema ovome i u ruke su ponovno uzeli gitare i palice i popeli se na stage. Pod punom rasvjetom u dvorani, popeli su se još nekoliko puta na stage i sveukupno odsvirali još gotovo pola sata. Moram priznati da mi se, nakon šta sam ih valjda četiri puta gledao kako se ponovno penju gore, osmjeh s lica nije skidao, ne vjerujući u čudu da se sve ovo zbilja događa. Konačno oko pola jedan (ako me sjećanje dobro služi) stage je opet ostao prazan a iz zvučnika je počela svirati Dubioza i svima je bilo jasno da je to konačno to. Tad smo svi kao lagano opijeni dopaminom, i istovremeno pomalo u čuđenju zbog ovog čemu smo svjedočili, krenuli prema izlazu i svako svojim putem. Sad kad sam ponovno prevrtio sav taj film, mogu sa sigurnošću reći da je ovo možda i najozbiljniji kandidat za koncert godine. Ako na kraju tome i ne bude tako, i netko zbilja napravi bolji koncert od ovog, skidam mu kapu. To bi bila prava terapija! U punom smislu te riječi.

mario m. // 07/04/2011

> vidi sve fotke // see all photos

PS: na našem youtube kanalu postoje i dvije snimke koje sam uz teške napore da se ne tresem ipak uspio snimiti pa slobodno škicnite...