Boban i Marko Marković ipak rasplesali pomalo sneni Aquarius

Koncert je počeo malo iza 22h, a po ulasku u klub nisam mogao sakriti iznenađenje jako slabom popunjenošću kluba. Po izlasku na pozornicu oba frontmena i orkestra brzo se vidjelo da se redi o jako kvalitetno osmišljenom i uigranom scenskom nastupu koji besprijekorno funkcionira. No doista se nije mogla ne osjetiti vrlo rezervirarana atmosfera koja je jako atipična za koncerte Romskih sastava. Prvi susret s Bobanom Markovićem u Močvari prije minimalno 5 a možda čak i 10 godina na kojem sam nazočio snebivajući se raspamećenošću alternativne zagrebačke publike i ova hladna uštogljena publika na jarunskoj jezeru su doista dva neusporediva koncerta a radi se o istom sastavu. No vrijeme čini svoje pa se i sve komercijalizira pa je i relativno visoka cijena ulaznice a i nezgodan dan koncerta u toku tjedna sigurno ono što je utjecalo na siromašnu posjetu koncerta i samim time već spomenutu pospanu atmosferu

Dečki iz orkestra su odmah skenirali situaciju i izvukli asa iz rukava nebi li malo prodrmali publiku zaraznom temom iz kultne serije Povratak otpisanih. Kako je koncert odmicao atmosfera je ipak pomalo dobila onu opuštajuću dimenziju kako i doliči koncertima ove vrste. Uvijek je alkohol taj koji otpušta kočnice. Setlista koncerta je zbilja bila raznovrsna,šaranje sa par instrumentalnih a zatim sa par vokalnih izvedbi.Najbolju reakciju publike su polučile Kalašnjikov i Mesečina,njihova možda dva i najveća hita pa je bilo sjajno vidjeti sa distance ljude vrlo pristojne vanjštine u tim trenucima kako se mahnito izvijaju na suludo brze ritmove romskog orkestra. Uskoro su uslijedila još dva jaka hita : Bubamara i Viski i cola, a i publika se nije oglušila na poziv za posegnućem za ovim kratkim pićem pogotovo ženski dio publike koji je bio u laganoj većini. Uslijedila je i nepotrebna Gas gas koja je zvućala vrlo groteskno no čini mi se da je riječ o tipičnom podilaženju publici barem u slučaju ove pjesme.Unatoč svemu pobrojanom dosta onih koji su mislili doći a iz raznoraznih razloga nisu ipak bi trebali žaliti za još jednom veselicom ovog orkestra koji je nedvojbeno svojom kvalitetom isplivao iz mora romskih sastava i koji nakon toliko godina iskustva zna i uspijeva svoju priču i energiju prenijeti i na publiku ma kako to ponekad pa i noćas biva teško izvesti. Oko sat i pol veselice svakom putniku namjerniku dobro dođe za malo razbijanja uobičajene tjedne kolotečine: poso ,kuća, kuća poso i između birtije.

Sveukupni dojam je naravno pozitivan u korist ovog romskog sastva i njihove nedvojbene kvalitete unatoč činjenici da nisam neki štovatelj zvuka ovakve vrste.

zambezi // 29/01/2011