Sva sreća da zima lagano ide svom kraju. Jer iskreno,kod mene i nemaju neku draž prekratki dani, previše odjeće za obući tih hladnih mjeseci i manjak svjetla i topline svuda oko nas.

Sve biva ljepše otprilike od sredine ožujka,dakle kalendarski i prije početka proljeća,kada zrakom osjećamo neke nove mirise,kada šarenilo oko nas i u nama postaje izraženije i konkretnije,a sunčeva jačina na skali raste i navješćuje nove početke te nas mami van.
Buđenje se stoga dogodilo i brojnim autorima potpisnicima sunčanih pjesama,a deset probranih iz mnoštva različitih tumačenja zadane tematike upravo slijedi.

HERE COMES THE SUN - Beatles (1969)

Krasno ugođena Georgeova gitara koja je baza sunčane divote nastale u vrtu Erica Claptona tijekom ranog proljeća 1969. godine, ujedno je i ponajljepši aranžman Fab Four momčadi.
Liverpulski dečki su odavno ušetali u vječnost,no kako i slika na naslovnici Abbey Road albuma govori,zebra kojom prelaze na sunčanu stranu ulice Georgeove pjesme,smjer je savršenstva - vokalno osvajanje svih mogućih titula na zalasku 60ih godina,briljantni potezi kistom moog syntha,fantastična orkestracija čela,viola,flauta i klarineta... Rubikon je prijeđen,a Harrison će se ubrzo i solo albumom potvrditi ništa manje vrijednim autorom od Paul/John dvojca.
Definitivno je ovaj zalazak sunca eponimni dašak maestralnosti koja nikada neće utihnuti.

SUNSHINE OF YOUR LOVE - The Cream (1967)

Samo dvije godine ranije su Harrisonovi frendovi Jack Bruce i Clapton izašli sa osunčanom ljubavi iz pjesme Sunshine Of Your Love,genijalne psihodelične frazeologije gitare i basa uz fantastično obuzdani tom-tom bubanj možda i najvećeg svih vremena,Gingera Bakera.
Stvar je zauzela svoje mjesto na jednoj od upečatljivijih ploča 60ih,albumu Disraeli Gears,koji je u orbitu odaslao trojac kakav se rijetko rađa i kad malo bolje razmislim,osim Creama,sami vrh kolajnama ovjenčanih zatvaraju Police i Jimi Hendrix Experience.
Ništa osobno,razumijem ako se odlučite titulirati npr. ZZ Top, Motorhead i Nirvanu,no moj bi izbor ipak vodio prije navedenim genijalcima.
I da ne zaboravim,sunce iz predmetne pjesme banda,za živih nastupa prelazi u grmljavinu koja je,nekako sam uvjeren,bila okidačem stvaranja specifičnog zvuka nekolicine uskoro planetarno popularnih engleskih grupa karakterno žešćeg predznaka.
Kojih? Dajte si truda, odgovor je nadomak ruke.

SUNCA SIN - Partibrejkers (1989)

Dvominutna kanonada "Žurkolomaca" poziva na još,a kako i ne bi,kada garažna i baražna paljba Antonove gitare te Canetova glasa i stihova rastjeruju oblake i puštaju nam sunca sjaj.

"Ja imam puno srce,ja uvek imam sve
Kad kažem dosta,ja tražim još "

I moram se ponoviti jer sam se i prije osvrnuo na veličinu gitarističke genijalnosti jedinstvenog Antona čiji rif osvaja i spaja,razbuđuje i pogoni,a jednostavan in medias res stih Lepog Canete osvjetljava dan i čini ga blještavijim i ljepšim.
Dečki hvala,dok je ovakvih sinova,sunce vam je sasvim logičan suputnik.



BLACK SUN - The Cult (1994)

Za razliku od prethodnih vedrih trenutaka na suncu,Ian Astbury nas je ovdje izložio tamnoj strani žutog patuljka.
Očigledne bolne retrospektivne strelice odapete u stihovima možda su olakšale autorovu dušu,možda i ne,teško da ćemo to doznati; ali konačan proizvod u vidu pjesme Black Sun koju slušamo na albumu The Cult iz 1994. godine, apsolutno je vrijedan palca gore.
Iskričavo i povremeno jecajuće Ianovo pjevanje,odlične Billyjeve gitare i sigurna vožnja ritam sekcije stavljaju stvar (i pjesmu,ali i album) na svoje mjesto - možda ne u ravan sa Rain ili Electric,ali svakako daleko iznad u širokom luku izbjegavanih Sonic Temple ili Ceremony albuma.
Ovdje je pak sunce i tamno obojeno prilično izražene jačine.

RED SUN - Neil Young (2000)

Kada zrake sunca pobude sjetu i duboku emociju,to zvuči upravo ovako. Stari lisac profesorski rukuje akustičnom gitarom dok oslikava simboliku unutarnjeg duha,opažajući suncem okupana brdašca irskog krajolika gdje su vjetrovi mirisniji i jači,a time i čuvstva budnija i burnija.
Jednako dobar i u pitomijem okruženju nešvilskih asova uz predivnu vokalnu asistenciju jedinstvene Emmylou Harris,kao i za rijeke mutnih i prljavih tonova puštenih iz Old Black Gibsona,Neil je otisak topline života koju zrcali dostojanstveno i iskreno.
Kao što čini i sunce poetske zbilje,ma kakve boje bilo.

STARING AT THE SUN - TV On The Radio (2003)

Genijalna stvar genijalnog banda!
Upečatljiv vokal Adebimbea prednjači magličastim ugođajem pjesme bruklinske skupine raznovrsnih umjetnika; definitivno čujemo taj touch njujorške vibre,ovdje dodatno zacementiran Zinnerovom gitarom (frend banda iz Yeah Yeah Yeahsa) provjerene kakvoće,čime potkrepljuje činjenicu kako sve ostaje unutar granica New Yorka,dok se savršeno posloženi loopovi i bas snoliko provlače i crtaju debele linije kreativnosti i artizma.
Bilo da pjesma tematizira smrt ili seks - sam nisam uspio odgonetnuti jer metafora može lagano odvući na ovo drugo navedeno - drago mi je da sam je čuo za nastupa na Jarunu, bješe to nagrada svima prisutnima one krasne lipanjske noći.

SETTING SUN - The Chemical Brothers (1996)

Braća po kemiji udružili su snage sa tih godina vjerojatno najplodonosnijim autorom Noelom Gallagherom,potpisnikom teksta kojeg je i otpjevao,te su dobili psihodelični big beat single koji je najavio sjajni album Dig Your Own Hole,a slušajući ga danas,gotovo trideset godina nakon objavljivanja,ne otkrivam toplu vodu ako tvrdim kako su 90e izbacile repku elektronskog glazbenog jezika.
Da,opet Englezi! Majstori su križanja žanrova,spajanja nespojivog u smislenu cjelinu - ovdje prednjači neobuzdani beat "kemičara" podmazan gotovo programiranom psihodelijom gdje Noelov glas pristaje kao barka na miran vez,a loopovi i iznenadni skokovi kroz vrišteće zvukove udaraju šampanjcem u trup broda želeći mu sretno porinuće.
Nije li sjajno što se sve odvija tijekom ovih nekoliko minuta zalazećeg sunca?!

SUNRISE - Norah Jones (2004)

I tek što je sunce u prethodnoj pjesmi zašlo,slijedi magično buđenje uz zlatan glas žene prekrasnog lica i hipnotizirajuće sunčano topla poja.
Norah je glazbena veličina,gotovo mjerna jedinica kvalitete i dopadljivosti koja osim fluidne mekoće i teksture u glasu,posjeduje i golemo umijeće prebiranja po klavirskim oktavama čemu svjedoči ovo suncem okupano buđenje - sve je zapravo sjajno,od kontrabasa i odmjereno tihog bubnja,do staccato gitare i bendža - no solo na pianinu beskrajno ukusna zalogaja više je nego prikladna pratnja ranojutarnjim zrakama koje se propinju zrakom.
Gotovo sve što je starija kći Ravi Shankara objavila,ili je vrlo dobro,ili odlično i sjajno,počevši od prvijenca Come Away With Me preko Feels Like Home sa kojeg je Sunrise,do Fall i posljednjeg studijskog Visionsa.
Niska sjajnih ostvarenja ide pod ruku sa plejadom najvećih sa kojima je surađivala,a tek činjenica kako uživo svira zgoditke Soundgardena i Wilca,samo je šlag na torti kakvoće i nebeske ljepote.
Sa suncem u očima.



BLISTER IN THE SUN - Violent Femmes (1983)

Domišljata tema akustične gitare praćena jednako uposlenom ritam linijom basa i bubnja,uz Ganovo pjevanje koje naginje esenciji Jonathana Richmana,definira pjesmu majstorskom klasom ( kao i čitav album Violent Femmes) koju će kasnije putem ipak nekako izgubiti,uz povremene bljeskove iznova opet prezentirati,no nastupni sunčani crescendo dosegnuti nažalost neće.
Kako bilo da bilo,Blister In The Sun je moćna paradigma koja poglavito refrenom tjera na pogo kretnje,ali i napaja se na izvorištu folk lokaliteta,ilustrirajući tako dosegnutu stereo dimenziju banda visokog napona.
Ekipa sklanjajte se sa sunca, već vas je dobro omamilo.

HIGHER THAN THE SUN - Primal Scream (1991)

Koliko je uspješno Bobby Gilespie levitirao glazbenim zviježđem nakon izlaska iz Jesus And Mary Chainsa,govore milijunske naklade Primal Screama.
Higher Than The Sun je halucinogeno kretanje u balonu ili oblaku dimne vizije, odnosno "izlet" koji traje i traje,obilazi sunce i opijen ne samo njegovim djelovanjem,vraća se natrag do polazne točke,a to je studio u kojemu su The Orb vrlo jednostavno našli zajednički jezik sa bandom i prepoznali oblik kakav Bobby i ekipa pjesmi žele dati.
Izvučena iz jezgre albuma Screamadelica,stvar savršeno lebdi njezinim prostorom,a momci iz Glasgowa zasjali su punim sjajem zahvaljujući zrakama čudnih sastojaka - no nema dvojbe kako je misaoni proces,koliko god on tektonski bio,ponudio prave odgovore i polučio veliki uspjeh.

"My soul's an oasis,higher than the Sun"

dario b. // 09/03/2025