O da, bit će dugačak tekst. Serem se mentalitet koji forsira "kratko i na brzinu" format jer kao "nemamo vremena". Ako ne želiš da te pogrešno tumače, da te svojataju oni na čijoj strani nisi, a odbacuju oni kojima možeš biti saveznik moraš naći vremena za objasniti svoje stavove detaljnije. Uostalom, čitav ovaj tekst je i nastao radi toga jer su se odvili neki događaji koje jedna strana nije dobro objasnila, a druga nije dovoljno objašnjenja tražila te je tako ostavljen prosto za brojne misinterpretacije bazirane na popunjavanju praznina u informacijama vlastitim neprovjerenim hipotezama plasiranim u obliku provjerenih "istina".

PRVI DIO - (Stav) između ekstremizacije i relativizacije. Početne dileme.

Dok se mnogima sve lakše odlučiti na čijoj su strani, meni je sve teže. Kao da nema prave strane, kao da treba između dvije strane naći treću koja bi se bazirala na finoj ravnoteži između izbjegavanja: 1) ekstremizacije i 2) relativizacije.

1) S jedne strane ne želim nekome zbog jednog stava s kojim se ne slažem odmah pripisati osobine ekstremista. Npr. neću reći: "Ogenj su protiv pobačaja, aha znači automatski su katolibani, ustaše, pristaše Željke Markić i Ordo Iurisa", pa tako eventualno izgubiti saveznike koji bi danas-sutra podržali moju stranu u nekim drugim društvenim pitanjima ili joj se barem ne bi protivili. Jer ako nekoga olako proglasim ekstremistom on će isto učiniti meni, pa me isto tako samo radi neslaganja s pro-life stavom svrstati u staljinista, pristašu Kim Jong Una i slično. Ako tako forsiramo pripisivanje ekstremističkih osobina jedni drugima stvorit ćemo si neprijatelje tamo gdje ih nismo imali što u najgorem scenariju može rezultirati građanskim ratom. I to ne radi toga što se stvarno suštinski i nepomirljivo razlikujemo jedni od drugih, nego zato što smo tu razliku pretpostavili zbog svojih kratkovidnih generalizacija, zato što smo pretpostavke o nekome plasirali kao provjerene istine bez da međusobne stavove i čovječnost istražimo u svim nijansama i varijacijama. Sve više tvrdimo i optužujemo, sva manje pitamo i istražujemo. Je li se tu Močvara zaletila u svojoj odluci pa olako proglasila ekstremistom nekoga tko to nije?

2) S druge strane, to što recimo netko iz Ogenja nije ekstremist ne znači da ekstremisti neće neke njihove stavove iskoristiti kao propagandu za svoju borbu, onu koja ih danas-sutra može dovesti na vlast. Ne želim otići u "liberalistički" ekstrem relativiziranja svega, pa tako istolerirati ne samo netolerantne, nego i one koji indirektno i bez loših namjera svojim stavovima pogoduju klimi rastućeg ekstremizma koji bi uistinu zakonski zabranio tuđi izbor. Pobačaj danas nije bezazleno pitanje i na rubu je zakonske zabrane, a najglasniji lobisti su mu upravo katolibani. U toj situaciji se pro-life stav neovisno o ostalim stavovima jedne osobe može računati kao glas za rastuće tendencije ekstremista, može im se olakšati put do pobjede, slično kao po onom mehanizmu koji opisuju kao "ako ne glasaš ni za koga dao si glas HDZ-u". U toj situaciji je možda manje zlo da Močvara nekome djelomično netolerantno uskrati "platformu", nego se danas-sutra radi odobravanja iste osjeća krivom što je doprinijela tome da netolerancija suprotnog stava postane državni zakon.

DRUGI DIO - (Nazovimo ih) osobni ili politički pro-life. Pokušaj zauzimanja stava temeljem hipoteza.

Nije bitno je li netko pro-life ili pro-choice, bitno je na koji način je jedno od to dvoje. Za potrebe ovog teksta podijelit ću stavove na (uvjetno rečeno) "osobne" i "političke".

Ako je stav (nekoga iz) Ogenja: "mi smo protiv pobačaja, ali tko je za - njegov izbor", to je osobni pro-life stav: čovjek ima slobodu za sebe, ali priznaje i drugima da svoju slobodu poimaju i prakticiraju drugačije. Takav stav je tolerantan, jer njime se slobodom jednih ne ugrožava sloboda drugog.

Ako je stav pak: "pobačaj treba zakonski zabraniti i podržavam nastojanja u tom smjeru", to je politički pro-life stav, onaj koji ima tendenciju da se zakonski nametne svima. I politički i osobni pro-choice dopuštaju svakome da osobno bude pro-life, a politički pro-life bi svakome nametnuo pro-life bez choicea. Dakle, politički pro-life stav je taj koji je netolerantan, a toleriranje netolerantnog dovodi u konačnici do pobjede netolerancije koja onda neće tolerirati onoga tko je tolerirao nju, jel'te.

Ako je pro-life stav (nekoga iz) Ogenja osobni onda ne podržavam odluku Močvare da im uskrati nastup. Ako je taj stav politički onda sam ipak na strani Močvare i njihove odluke.

Sve to govorim HIPOTETSKI (!), stoga sljedi ALI, vrlo bitan činjenični ali:

Iz pjesme "Duša" nije jasno na koji je točno način autor pro-life. U pjesmi izražava svoje pro-liferske osjećaje na dotičnu temu, ali ne zna se što točno stoji iza toga, koliko rigidno je stav spreman zagovarati na štetu drugih ili nije. To nije jasno ni iz Facebook objave benda o otkazanom nastupu. U preko 120 komentara na spomenutu Fejzbuk objavu samo je jedna osoba postavila pravo pitanje: "Recite vi meni da li je to istina da zastupate, zagovarate i/ili promovirate ZABRANU pobačaja?". Ne samo da odgovora još uvijek nema, nego taj komentar amabaš nitko nije ni doživio. Je li šutnja znači da ili ne? Ajde budite pošteni i nemojte ubacivati u tuđa usta odgovor koji vam paše nego priznajte da šutnja ovdje ne znači ništa. Pošto nisam onaj pro-choicer koji generalizira pa pretpostavlja da biti pro-life automatski znači biti katoliban, ustaša, pristaša Željke Markić i Ordo Iurisa, ne znam koga podržati i ostajem suzdržan dok se stavovi ne razjasne do kraja.

Najbolje što mogu reći u prilog Ogenju je da ih Močvara nije smjela maknuti s programa dok se jasno ne utvrdi je li pro-life stav osobni ili politički, tolerantni ili netolerantni, ali nemojte ni vi pro-liferi odmah Močvaru smatrati staljinistima i pristašama Kim Jong Un-a radi jedne tek možda pogrešne odluke.

TREĆI DIO - Oke, zauzeo si stav, jel' sad gotova diskusija? Ne, tek je počela.

Idemo korak dalje s još jednom hipotetskom situacijom. Recimo da sjedim u nekom odboru Močvare koji odlučuje hoće li Ogenj nastupiti u trenu kad sam saznao da je zaista istina kako netko iz benda javno podržava ili se čak aktivno zalaže za zabranu abortusa. Iako sam rekao da bi u tom slučaju Močvara načelno imala moju podršku, tko zna kako bih postupio u praksi. Vjerojatno bi ih i dalje pokušao obraniti, ublažiti situaciju: "ma ajde, pa to je samo stav jednoga ili dvojice ljudi iz grupe, nisu zbog toga loši ljudi, pa nisu neonacisti i nacionalšovinisti, nijedna druga pjesma im nije sporna, ne trebamo biti tako strogi prema njima" i glasao protiv otkazivanja nastupa. Ali bih razumio zašto bi me ostatak tog hipotetskog odbora nadglasao: tolerancija je rezervirana za tolerantne, a podržavanje zakonskog zabranjivanja nečijeg izbora na državnoj razini je sve samo ne tolerantno, pa kao takvo se ne bi smjelo tolerirati. Jer tolerancija nije moralna obveza, pa da jedna strana mora tolerirati drugu pod svaku cijenu. Tolerancija je društveni ugovor: sklopili smo pakt o međusobnom toleriranju i strana koja pokaže netoleranciju prekršila je ugovor te ju tada više nismo dužni tolerirati.

Ipak, da imam moć konačne odluke pokušao bih naći način da šteta bude što manja: dopustio bih nastup bendu i ignorirao pro-life dio priče u nadi da nitko to neće ni skužiti (pogotovo radi teksta na specifičnom kajkavskom dijalektu), a ako netko i skuži da neće tome pridati neku važnost. Tako razni podržavatelji zabrane abortusa, nerijetko ekstremisti, ne bi ni čuli za Ogenj, a kamoli saznali da su neki njegovi članovi pro-life stava. Tako se ne bi od benda napravila vijest u kojoj se Močvara prikazuje kao "neprijatelj slobode" i "progonitelj" kršćana, a Ogenj kao "mučenici" i "žrtve represije". Tako razni pro-life aktivisti od javnih osoba do web stranica poput "bitno", "dnevno", "narod", "vigilare" i dr. ne bi iskorištavali bend za propagandu kako bi pobačaj trebao biti kazneno djelo, a da ih pritom potpuno zaboli za umjetničke kvalitete muzike koju sviraju, možda im se čak i ne sviđa.

Mislim da bi se u konkretnom slučaju prešućivanjem svega realno manje učinio za promociju pro-life stava nego "zabranom" koja je samo dodatno razbuktala ionako već rastuće pro-life strasti. Pobudila je zacijelo i pro-choice strasti te ih učinila revoltiranijim, ali to samo doprinosi zaoštravanju antagonizama između dviju strana gdje jedni drugima pripisujemo osobine ekstremista, a gubimo oko za nijanse i varijacije između stavova. Ne razlikujemo blage, umjerene i jake razlike među stavovima, nego ih odmah potenciramo na najjače. Svodimo čovjeka na zamišljeni skup stavova, a ignoriramo njegove ostale osobine, pa čak i previđamo druge stavove mimo onoga o pobačaju u kojima se možda slažemo i s kojima možda u budućnosti možemo biti dio zajedničke platforme za borbu protiv nekog drugog još većeg društvenog problema.

Zvučat će paradoksalno, ali ponekad treba suzbiti svjetonazorski ego kako bi se spriječilo da "protivnički" svjetonazorski "tim" dobije promo poene. Nisu ni Arna Šebalj, ni Dragutin Vagner i njima slični susprezali svjetonazorski ego kada su vodili "križarske" pohode na kutinski Heretic Feast te su tako omogućili neviđenu afirmativnu promociju jednog alternativnog festivala u svim mainstream medijima što je uvelike pridonijelo posjećenosti istog, a sebe kao vjernike su doveli na loš glas. A sjetimo se, cilj im je bio zabraniti koncert i odvratiti omladinu od "sotonizma", "bogohuljenja", "opačine" i "zla". Da su šutjeli o svojim stavovima bili bi bliži svome cilju. Ironično, zar ne.

Na kraju svoju odluku da nastup dopustim ne bih veličao kao jedinu potpuno ispravnu. Priznao bih da imam mrlju na savjesti radi toga što sam djelomično istolerirao netolerantne, ali bih taj teret na osobnom integritetu smatrao manjim zlom od davanja povoda za širu društvenu promociju te iste netolerancije. Ako bih pak odlučio obrnuto, bio bih zadovoljan da sam se u ime kluba javno izjasnio kao netolerantan prema netoleranciji, ali bi mi i dalje mučilo što sam zagovarateljima netolerancije dao povoda da se dignu na sve četiri i još jače se društveno ispromoviraju. Ne postoji odluka koja bi u ovom slučaju bila univerzalno dobra, uvijek se trebaju odvagivati štete i koristi. Nema sitog vuka s ovcama na broju. Nema jebanja bez da uđe. Jesu li moja (hipotetska) odluka i procjena štete i koristi bolje od Močvarinih? Ne znam. Za mene su obje istovremeno jednako dobre i loše dok se ne pokaže da nisu.

Nije mi cilj govoriti ljudima kako trebaju razmišljati i odlučivati. Samo pokušavam predočiti neke perspektive na problem koje amabaš nitko ne spominje u javnoj medijskoj raspravi i mislim da je korisno i na njih se osvrnuti prije formiranja stava. Hoće li ih netko prihvatiti, odbaciti ili iskombinirati to je njegova stvar.

ognjen bašić // 28/07/2023