Evo obećanog razgovora sa Settom kojeg nam je dao prilikom koncerta u KSET-u 24.V 2007. u dvorištu samog kluba. Ima zanimljivih stvarčica i interesantnih planova...

Konačno si se pojavio sa svojim prvim albumom prošle godine kojeg mediji baš nisu najbolje "prokljuvili"...
SETT: (ubacuje) ... osim par entuzijasta i moje mame...
Kako sada nakon godinu dana gledaš taj aspekt svojeg rada?
SETT: Nakon godinu dana, u biti mi je dosta toga svega, jednostavno to se "usafta" sve, tako da sam počeo raditi na novom materijalu, u biti na dva materijala paralelno. Na jednom, ajde nazovimo to, "Mix Tape" koji bi do kraja ove godine trebao biti gotov, koji je neka prethodnica albuma, a poslije toga dolazi drugi album. To će biti nešto kraći album, stilski nešto drugačiji i neće biti pretjerano mnogo stilskih dodirnih točaka sa rapom i biti će neki drugi žanrovi glazbe zastupljeni, dok će "Mix Tape" biti pravi hip-hop i to onaj old school. Radni naziv mu je "Premotaj izborniče" čime se želim vratiti starim korijenskim utjecajima.
Hoće tamo biti i onih samplova Haustora?
SETT: To će biti na albumu. To sam pripremio i to je prvi puta u hip-hopu da netko doslovno radi preradu neke pjesme. Inače nikad nisam čuo u hip-hopu da to netko radi. To neće biti pravi hip-hop već neki Miami Base, sound koji ide u pozadini i to će biti od Haustora "Samo na čas" s kojom mislim zatvoriti album. To će biti bonus track, moja ne-autorska.
Kako ti gledaš na svoj osobni stil, gdje bi se to dalo svrstati u područjima hip-hop voda?
SETT: Gledaj, to je prvo hip-hop i koliko je to drugačije od ostalog, nemam pojma... kako vrijeme prolazi mislim da sam pronašao to neko svoje mjesto što se tiče tematskog određenja, neću reći niti socijalno angažirana, nego nadrkana tematika sa nekim prizemljenim tekstovima koji ti pokušavaju nešto reći. To je to neko mjesto što se tema tiče što znači da nije zabavna, plesna glazba, već konceptualni albumi koji imaju neku povezanu priču sa recimo uvjetno angažiranim tekstovima. A sad koje je to mjesto?... Premaleno je ovo tržište da bi se negdje svrstavao, te mi je o tome pretenciozno govoriti jer nas sa izdanim albumima ima oko dvadesetak i svi smo tu negdje. Ako pričaš o socijalnom stanju onda si u toj skupini, a ako pričaš neku klupsku priču onda si u toj nekoj zabavnijoj strani hip-hopa i to je to. Imaš samo te dvije struje... ili si su jednoj 'il u drugoj. Nema tu više šta da se priča. A ja sad s ovim drugim albumom pokušavam napraviti neki specifičniji stil koji se možda neće moći svrstati negdje tu, već u neku možda elektronsku glazbu i ne vjerujem da bi moglo biti nešto drugo osim toga.
Do sada si u karijeri kroz niz vlastitih demo materijala dao naznake svojeg velikog talenta za koje nemam pojma da li se nalaze na Internetu. To si i dočarao na prvom pravom albumu "Dnevnik dvorske lude". Hoće li tvoj drugi album slijediti neke stilove i kriterije kao što je to bilo kod smjernica prijašnjih materijala ili samog debija?
SETT: Gledaj, čim ja radim rap, to je nastavak onoga što sam prije radio. U biti, kada bolje pogledam to hoće biti nastavak nečega, no biti će nastavak nekih internih snimaka koje sam radio još 1996. i koje osim nas koji smo tada radili nitko drugi nije čuo. Naglasak je na svirci, biti će dosta instrumentalan album i splet mnogih stilova koji su na mene utjecali u određenim fazama života, znači od punka do hip-hopa i neke elektronske glazbe, industriala... Znači biti će onda dosta zanimljivo?
SETT: Nadam se, nadam se... nadam se da neće biti previše eksperimentalan, mada se bojim da bi upravo to moglo biti, jer kada previše uđeš u eksperiment onda se izgubi ona osnovna misao vodilja. Ja sam takav i ne mogu se nečega držati dulje od jedne pjesme, jednog albuma, pa mi je stilski dosta teško odrediti album. A kad gledam taj "Mix tape", taj će nekako biti stilski najkompaktniji i biti će strogo hip-hop s malo prljavijom produkcijom gdje će se vratiti neke stvari koje su se prije radile, plus ona moja svaštarenja...
Kako je došlo do suradnje s Aquarius Records?
SETT: Iskreno, nisam imao nikakvih problema. Ja nemam onu priču, e, prošo' sam tisuće izdavača, a na kraju sam našao ovog i on me objavio... U biti, bio sam u Zagrebu, napili smo se jedan četvrtak, u petak sam otišao kod jednog lika koji mi je nešt' muljao, pa sam otišao kod Mire Vidovića koji je bio korektan oko svega i jednostavno je rekao - okej, ovo ćemo izdati i to je bilo to. Znači, jedan moj odlazak u Zagreb je rezultirao izdavanjem albuma i zbilja ne mogu reći da je bilo nekakvih problema jer do tada nikada nisam tražio izdavača. To je bio demo materijal, te iz sličnog razloga neću objaviti "Mix Tape" nego ću ga staviti na Internet da se može skinuti bilo gdje. A što se tiče "Dnevnika dvorske lude", bio je dovoljno dobar da izađe kao službeni album, mada sam mislio da nije dovoljno dobar. Neki su mi rekli da je ono prije što sam radio bilo puno bolje, no meni osobno je bolje ovo što sada radim...
Gdje vidiš ulogu hip-hopa u današnjoj produkciji hrvatske glazbe?
SETT: Sve nađe svoje mjesto i svoju publiku... Dok jedan Edo Maajka može napuniti Dom sportova i sve relevantnije klubove, pa Connect koji se nedavno pojavio također može napuniti mnogo klubova, pa imaš jednog Shortija koji je našao svoje mjesto kod jedne potpuno druge skupine ljudi svoju publiku. Imamo The Beat Fleet, pa Elemental, imamo tih imena koja zaista imaju svoju publiku i položaj koji je sad jako teško ugroziti jer su se oni već poprilično afirmirali.
Tvoji omiljeni uzori?
SETT: Aaaa, mogu ti reći da imam tisuće uzora od nekih rap izvođača tipa Atmosphere, Common, do Trent Reznora iz Nine Inch Nails koji radi skroz drugačiju glazbu, preko Llyam Hawlleta (Prodigy) u pogledu produkcije... ma ima ih na tone. Volim one koji svaštare, tipa Rick Rubin koji je radio s Johhny Cashom i Rage Against The Machine, s Beastie Boys i Jay-Z, tako da volim takve ljude koji imaju široke vidike i otvoreni su prema različitim stilovima. Tak da mi je uzore navoditi bezveze. Evo u zadnje vrijeme sam slušao L7, Lard i slično te sam tu nešto pronašao što mogu staviti u svoju vrstu glazbe, ne taj zvuk, ali tu energiju. Tako praktički mogu reći da mi se sviđa Dead Kennedys jer ima energiju na 100 bpm isto kao i hip-hop, tako da ja slušam bezbroj stilova.
Šta misliš o domaćim rapperima koji rapaju na engleskom jeziku?
SETT: Kaj još ima takvih? Imao sam jedno određeno mišljenje o takvim rapperima sve dok nije došla Diyalla koja zvuči fantastično i dobila je ugovor negdje u Americi. Ja sam prvi bio skeptičan oko toga, no kada je ona došla počeo sam ju respektirati jer je kao prvo glazba dobra, te ima dobar način kako joj se razvija karijera i nadam se da će to rezultirati dobro. Pratio sam njen razvitak od prvog dema do potpisivanja ugovora. Samo za razliku od naših rappera, ona je živjela u Americi i tu ne treba biti skeptičan da ona neće uspjeti. Ali bilo je i nekih naših bandova koji su rappali na engleskom i to je zvučalo kao da ludi Rusi rappaju na engleskom jeziku kao "aahesr nnfd+orubs eeeee!" (ispustio je jedan zanimljiv krik). Ko' da rappam na francuskom a ne znam niti riječ tog jezika.

I tu smo završili sa razgovorom jer je Sett morao obaviti još neke sitnice uoči samog nastupa na pozornici KSET-a. A koncert je bio priča za sebe... pogledajte izvještaj, naravno na Terapiji. Prema obećanom, treba se nadati da će jedan od dva najavljena albuma negdje osvanuti do konca 2007. godine. Ako nigdje drugdje, onda na njegovoj web stranici.

horvi // 30/06/2007