Ne samo po tematskim sklopovima debi albuma "Trapped in a Future Unknown" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31554 mistični, zagonetni i tajanstveni, već i u identitetu nedostupnom za javnost, ovaj domaći bend niti u interviewu ne otkriva svoju privatnost. Bend je inače bazični trojac s imenima R. (bas), H. (bubnjevi) i T. (gitara, vokal) s prefiksima Elusive. Može se nagađati tko stoji u ovome bendu, čak nemaju niti obznanjene slike lica na službenoj facebook stranici. Tek se na priloženoj slici iz studija vidi da jedan od članova ima dugu kosu, a drugi je obrijane glave, no to ne mora značiti da su obojica dio sviračke ekipe. Od samog početka su zaigrali na tu opciju, pa se tako i u video spotovima pojavljuju s gas maskama, hudicama i licima prekrivenim krpom. Kako god, ostaju enigma domaće metal scene, a već ovaj album prvijenac im je donio zavidnu reputaciju ne samo kod nas i na ex-Yu teritoriju, već i pregršt sjajnog feedbacka kritike i novinara u inozemstvu budući da je objavljen za njemačku etiketu. Prvi video-singl "Silence is our doom" su realizirali još prije pandemije, u proljeće 2019., a osim 8 suptilno aranžiranih, odsviranih, osmišljenih i snimljenih kompozicija s albuma imaju još jedan singl "To Whom Do You Pray?" (2019), te dva EP-ija "The Darkest Flame" i "Doom Ambient Miniatures" (oba 2020) s još 4 pjesme. I to je praktički sve ono javno dostupno što se može saznati o njima. Ovdje su spremno dali intervju o onome najbitnijem - svojem radu, albumu i razmatranjima kurentne situacije, te budućih mogućnosti otvarajući relevantan diskurz za potencijalno povoljan nastavak karijere. Između redaka se može nazrijeti da su ekipa intelektualaca, a o vještini svirke i instrumentalističko-vokalnih, te poetskih zahvata i figura govore i dokazuju njihovi objavljeni materijali kojima podjednako obuhvaćaju i doom i heavy tvoreći zanimljiv i uzbudljiv sadržaj na više frontova od tromih ritmova do dostatne žestine. Doom onakav kakav i treba biti.



Kao prvo, gdje ste naučili ovako kvalitetno svirati? "Silence is our doom" vam je bio prvi singl u proljeće 2019., taman godinu prije pandemije. Stekao se dojam kao da se isplivali odnikuda s velikim resursom ideja i iskustva...

Prije svega, hvala na recenziji i pažnji posvećenoj Elusive God-u!
Drugo, hvala na komplimentu za sviranje! Rekao bih da je samouvjereno i kongruentno vladanje instrumentima posljedica dugogodišnjeg strastvenog sviranja i stvaranja. Točno je da imamo velike resurse ideja i iskustva. Slušamo i stvaramo METAL već godinama, a Elusive God je bio logičan nastavak priče koja je davno započela i koja će vrlo vjerojatno trajati tako dugo dok će biti ideja i želje za stvaranjem.

Jel' se smije znati odakle ste ili je to neka vaša interna tajna za javnost? Pretpostavljam da ne bi trebala biti s obzirom da imate u planu i koncerte, a osim toga ovaj debi album "Trapped in a Future Unknown" vam je objavila njemačka etiketa Rafchild Records iz Marburga.

Identiteti članova benda su od početka skriveni od javnosti. Smatramo da jedino na taj način možemo isključiti bilo kakvu pristranost potencijalnih slušatelja i publike. Osim toga, dojam je da su danas ljudima ustvari sve usputne informacije oko benda bitnije od same glazbe. Mi želimo da se ljudi fokusiraju na ono najbitnije. Na taj način dobivamo puno iskrenije reakcije publike jer nam slušatelji pristupaju bez pristranosti. Glazba govori sama za sebe. Dakle, identiteti članova benda nisu otkriveni, ali… kao što su Grand Magus rekli u jednoj od pjesama - He Who Seeks Shall Find.



Kad sam poslušao album, a i vaše ranije radove, nisam mogao odvojiti raspoloženje s vokalnim insinuacijama na Bruce Dickinsona. To je naučeno, prirodno ili samo furka da bolje 'sjedne' ova vaša doom kombinacija s heavy klasicizmom?

Svaka usporedba s heavy metal vokalnim gigantima je velika pohvala i čast. Osim Dickinsona, vokali su često uspoređivani s Warrel Daneom (pokojni frontmen Sanctuary i Nevermore, op. Horvi). Mislim da se takve eventualne sličnosti ne mogu naučiti. Čak i kad bi se moglo, sumnjam da bih se bavili takvim stvarima. Nema previše smisla pokušavati zvučati kao netko drugi. Vokali izlaze prirodno i potpuno su u službi pjesama i stila koji sviramo. Eventualne sličnosti bih pripisao podsvjesnim utjecajima na koje zaista nitko nije imun, niti bih ih trebali potiskivati. Ne doimate mi se kao tipičan doom-metal izdanak, osim klasičnih gitarskih disonanti, često koristite i mnogo jače, žešće riffove koji nisu opušteni, nego nabijeni, poput recimo JB Christoffersona iz Grand Magus koji je žanru dao odvaljeni smisao.

JB i Grand Magus su METAL znalci koje neizmjerno respektiramo. Kroz karijeru su prošli kroz dosta stilova, a uvijek su zadržali METAL komponentu i svoj identitet. Osim toga, JB je stvarno izvrstan gitarist, vokal i glazbenik.
Doom metal je podcijenjen i nedovoljno istražen žanr koji je zahvalan za razne utjecaje i kombinacije. Zbog toga i Elusive God lagano pleše na granici tradicionalnog dooma, epskog dooma i tradicionalnog (klasičnog) metala. To se najviše možda i osjeti u riffovima i gitarskim dionicama, super si to primjetio. Na momente zaista jesmo klasični doom, ali u dosta slučajeva ipak otplovimo van tih okvira što se može čuti npr. u bubnjarskim dionicama, vokalima i produkciji. Bitno je istaknuti da ništa od toga zaista nije planirano ili ciljano. Riffovi i pjesme kao takve izlaze same od sebe. Svaki član benda svojim specifičnim stilom sviranja i zvukom dodatno oblikuje Elusive God stil.

U stilu se jako primjeti kombinacija Black Sabbath i starog heavy stila, pa čak i hard-rocka, dakako, to je osnova, ali imate i jbga, moje subjektivno mišljenje jest da tu ima i sporih Iron Maiden...

Zanimljivo. Neki su ljudi komentirali da im bend zvuči kao da Bruce Dickinson pjeva u Black Sabbathu :) Tu kombinaciju ustvari nije teško zamisliti budući da je Dickinson u solo karijeri znao zaglibiti u spore, pomalo Sabbathovske riffove.
Usporedba s takvim gigantima je zaista kompliment, ali mi tih sličnosti nismo svjesni niti ih uzimamo u obzir kad radimo glazbu. Ovaj album ima dosta naglašene epske refrene, pa bi se tu možda mogla povući paralela s Iron Maidenom. S druge strane, ja bih volio da Iron Maiden ili Dickinson solo naprave baš pravi doom metal album. Zvučalo bi vrlo vjerojatno interesantno i jebeno :)



Gitara vam je odradila konjski dio strukture s obzirom na duljinu pjesama od 5 do 8 minuta; danas je rijetkost, pogotovo na hrvatskoj sceni naći bend koji će s gitarom kreirati konstrukciju, to čak niti Tommi Iommi nije mogao u zlatno vrijeme, a da ne postane dosadan. Imate raznolike metamorfoze, a i kompleksnije dezene...

Imamo i melodije inspirirane tradicionalnim napjevima s ovih područja koje odsvirane u žestokom aranžmanu kroz gitarske riffove svakako bendu daju novu dimenziju.
Gitara je zaista genijalan instrument. Iako djeluje da je gitaristički gotovo sve u žestokoj muzici već rečeno, uvijek ima mjesta za pomak, pa makar i suptilnu inovaciju. Da, gitara i gitarski riff su praktički temelj žestoke glazbe, ali ne moraju biti samo to. Gitara može biti izvrstan alat za skladanje, ali i za proizvesti hrpe različitih zvukova i općenito popuniti zvuk benda. To radimo i u Elusive God. Na prvi pogled/slušanje, radi se o klasičnim riffovima, melodijama i solima. Međutim, tko malo dublje zaviri u same aranžmana, može naići na hrpu suptilnih gitarskih detalja koji cijelu priču odvode u skroz drugom smjeru.
Iommy je bio takav genijalac da je točno znao kada treba stvari prepustiti zaigranoj i ubitačnoj ritam sekciji Ward/Buttler. Uz njegove riffove, upravo su to "razdvajanje" bassa i gitare, te pomalo nepredvidiv bubanj glavni aduti ranog Black Sabbatha.

Lirski aspekt albuma vam obuhvaća impozantan dio koječega…

Ima svakakvih tema u tekstovima - od mitologije, kritike religije i ljudi, do jako introspektivnih i osobnih promišljanja vlastitog bića i svijeta oko sebe.
Ustvari se glazba i tekstovi kroz cijelu album "nadmeću" - glazba i riffovi ostavljaju dojam potpune propasti i da nema izlaza, a tekstovi ponekad ili daju svemu grandioznu notu ili kompletnu priču odvedu u još dublju propast. Ponekad i glazba (npr. kod na posljednjoj pjesmi na albumu) ponudi svojevrsno "izbavljenje" i izlazak iz crnila. Tematski idete od nadrealnog u sadašnost, razmatrate mnoge oblike ljudske taštine, otvarate diskurze za mnoga pitanja, ah, stvara se dojam kada se slušaju vaše pjesme da ste intelektualci s mnogo 'putra na glavi'. Griješim li?

I da i ne :) Nikad nismo razmišljali o tome koliko imamo "putra na glavi", ali s druge strane smo svjesni da vjerojatno nismo daleko od neke standardne definicije intelektualaca. Tekstovi su prije svega osobni i plod su životnog iskustva, te zaista puno promišljanja i propitkivanja. Kako su rekli Judas Priest - You don't have to be old to be wise. Dakle, moguće je da iz tekstova izvire nekakva mudrost koje mi sami uopće nismo svjesni.

Također se i sofisticirano odnosite prema religiji i općenitom svjetonazoru. Evo, barem ja sam stekao dojam da imate jako dobre prilagodbe kurentnom vremenu u kome se unatoč takozvanoj slobodi govora ne smije reći 'sve' jer mnogo toga može preći u 'govor mržnje'...

Iskreno, što smo htjeli reći, rekli smo, bez bilo kakvog ustručavanja. S druge strane, u tekstovima je hrpa metafora koje su podložne različitim interpretacijama na što mi ne možemo utjecati.
Tekstovi su izvučeni "iznutra", iz dubine duše, bez bilo kakve prilagodbe bilo čemu. Metal glazba je bezvremenska, te kao takva ne poznaje pojmove staro i novo. To nam je i misao vodilja kod stvaranja glazbe - stvoriti nešto što će biti jednako aktualno danas i za 20 godina.
Dakle, nema nekog vremenskog okvira. Sve ove teme mogle su biti aktualne nekad u prošlosti, a mogu ponovno biti aktualne nekad u budućnosti. Dosta ovih promišljanja je čista introspekcija koja je ustvari sama po sebi bezvremenska. Svi smo mi individualci i različiti smo, ali ponekad ipak vidimo da se mučimo i borimo s istim stvarima nevezano za vremenski okvir i generaciju. Svatko ima svoje borbe i svoja razmišljanja, ali uvijek se netko drugi s tim istim borbama može poistovjetiti.
Što se tiče slobode govora, muzika je možda zadnji stupanj slobode koji nam preostaje. U svemu uvijek postoji neki barem mali kompromis ili tzv. "trade off", a toga u muzici i umjetnosti ne bi trebalo biti. Naravno da ćeš reći/izraziti ono što hoćeš na način koji hoćeš.
Rekli smo u jednoj od svojih pjesama - Silence is our Doom. Dakle, ako zašutimo ili ako nastupi tišina, to je potencijalno ultimativni kraj slobode duha i izražavanja.



Sam naslov albuma. I taj čitav koncept. Možda i nebitno, ali koliko mislite da će vas 'svijet' razumijeti iz rakursa njemačkog izdavača? Jer je odavno jasno da hrvatska (i ex-Yu) audijencija baš i nije nešto osobito pristrana hrvatskim bendovima koji pjevaju na engleskom jeziku.

Mi se od početka nismo strogo orijentirali niti prema jednom području. U vrlo ranoj fazi ispalo je tako da su se stranci zainteresirali za naš bend i dali nam priliku. Ovdje bismo posebno istaknuli label Solitude Productions i već pomalo kultnu radio emisiju Seeds of Doom. S druge strane, svjesni smo da općenito bilo kakav metal na ovim prostorima ne prolazi baš najbolje, pa nismo previše niti razmišljali o tome hoće li bend biti lokalno prihvaćen.
Rekao bih čak da jezik nije ključna komponenta zbog koje ipak dobar dio metalaca s ovih prostora ne doživljava lokalne bendove. Jednostavno ih ne zanimaju, neovisno o tome na kojem jeziku pjevali. S druge strane, kroz sve ove godine kod nas se nije pojavio bend koji bi imao potpuno autentičan hrvatski metal zvuk, pa da na taj način možda zainteresira širi dio domaćih ljubitelja žestokog zvuka.
Rafchild Records iz Marburga odradio je izvrsnu promociju albuma - pokupili smo gomilu super recenzija u hrpi respektabilnih časopisa i portala i generalno smo jako zadovoljni tom suradnjom. Da bi nas "svijet" razumio i uopće doživio, mislim da nam je ipak potrebno još nekoliko godina i izdanja. Želimo dugotrajno i kongruentno izbacivati kvalitetan materijal, a u tom slučaju pažnja publike sigurno ne može izostati. Elusive God je bend koji ustvari ne ostavlja ravnodušnim bilo koga tko mu se dovoljno posveti. Ne zanosimo se nerealnim očekivanja i sve radimo temeljito, promišljeno i korak po korak. Jel' se osjećate sposobnim za svjetski proboj?

Trebali bismo prvo definirati što uopće znači svjetski proboj. Super bi za početak bilo recimo pogoditi kvalitetnu svjetsku distribuciju našeg materijala tako da možemo doprijeti do novih fanova diljem svijeta. To bi nam recimo bila logična iduća stepenica. Za takvu varijantu smo sigurno spremni. Hoće li se to ostvariti, vrijeme će pokazati. Međutim, ostvarilo se to ili ne, naša će priča u osnovi i dalje ostati ista. Mi smo prije svega metal fanatici koji se se vole izražavati kroz metal glazbu. I dalje ćemo vrtiti riffove, pisati tekstove, razvijati vizualne koncepte i uživati u sviranju i stvaranju nečeg novog. Bitno je za početak "namiriti" tu osnovu koja je prioritet i ne odmaknuti se od nje. Sve ostalo, pa tako i svjetski proboj, dolazi samo kao bonus.

Hvala vam na ovom izdvojenom vremenu!

Hvala tebi još jednom na detaljnom preslušavanju našeg albuma, recenziji i odličnim pitanjima! Hvala terapija e-zineu na ustupljenom medijskom prostoru!
Nastavite i dalje s promoviranjem METALa i METAL bendova s ovih prostora! m/

horvi // 04/08/2022