K3P u Domu sportova 25/03. Razmišljate li o tom koncertu kao o najvećem u vašoj karijeri?
Ne razmišljamo o koncertu na taj način. 25.3. ćemo zaokružiti priču oko dosadašnjih albuma i osloboditi si put u stvaranje novih pjesama. Da li se tako veliki koncert mogao dogoditi i koju godinu ranije?
Tomfa:Ta ideja se "valja" par godina... mislim da je tek sada došlo vrijeme za to.

Koliko je inspiracija koncertu bio nastup na prošlogodišnjem Antivalentinovu s LET3?
Nije bilo inspiracije...doslovno su nas ljudi iz LAA uzeli za ruku i doveli na razgovor o našem velikom koncertu.

Ono po čemu je K3P fenomen su samo tri izdana albuma u karijeri. Lijenost, okupiranost koncertima, poslovi sa strane, samokritičnost ili postoji neki drugi razlog skromnosti u vašoj diskografiji?
Radimo polako i bez žurbe... tek kad smo sigurni da smo napravili dobar "posao" idemo u realizaciju snimanja albuma...K3p živi polako i bez stresa sto se tiče utrke u izdavanju materijala svake godine koja se događa oko nas.

Kako uopće nastaju pjesme unutar benda, puno se radi na svakoj ili jednostavno krene i klizi k'o u tetkinu?
Slično kao na porodu djeteta...nekad ide samo, nekad trebaš malo pomoći, a ponekad trebaš i "carski rez".

Zanima me kako izgledaju vaše probe, pa ako može opis jedne standardne probe benda.
KAOTIČNO STANJE!

Koncertno ste itekako dobro uvježbani, koliko je teško doći do tog stadija u kojem se bend na pozornici može zafrkavati, a da svirački ne dolazi do grešaka?
Ova ekipa je dugo zajedno i znamo kako jedan drugom pomoći na stageu... uvijek se dogodi neka greška, a dobar bend ih zna jako dobro "sakriti" od publike. U biti bez dobre zafrkancije nema ni benda.



Bend rijetko, osim promocije albuma, svira samostalne koncerte, već ste ponajviše fokusirani na festivale. Zašto?
Zanimljivo nam je na festivalima gledati kako publika koja nije naša počinje plesati i reagirati na naš nastup. Festivali su svojevrstan test tvog rada pred šarolikom publikom.

Jedan od rijetkih malih samostalnih koncerata, bar u Zagrebu, održan je prošle godine u KSET-u povodom četrdesetogodišnjice kluba. Kakav je bio osjećaj vratiti se u manji klub i može li se nešto tako ponoviti?
Često sviramo u malim klubovima, a KSET nam je jedan od dražih. Za ovu godinu pripremamo niz koncerata po hrvatskoj u "manjim" klubovima, jer smo se zaželjeli takvih intimnijih nastupa.

Činjenica je da se broj članova benda kroz sve ove godine samo povećavao. Koliko vas je bilo na samom početku, a na kojoj brojci ste se trenutno zaustavili? Ajde mi usput i popišite trenutnu postavu.
Na početku je bila ideja da u bendu budu truba, 3 bass gitare, bubanj i vokal. S tim da sam ja "svirao" bass u prvoj postavi k3p-a. Imali smo kasnije i klavijature (Demirel), ali to je brzo odbačeno. Sadašnje stanje benda broji 9 (slovima: DEVET ) članova pa krenimo redom: Nikola-bubanj, Borsčak- bass, Davor-gitara, Toni- gitara, Demirel- truba/vocal, Pavlica -truba, Luka-truba, Stipe -truba i Tomfa - vocal.

Koliko je teško uopće se držati na okupu, kako za probe, tako i za koncerte?
To je uvijek povuci-potegni situacija... vidiš da sam sijede kose od stresa.

S obzirom na brojnost na koji način se dijele pare unutar benda?
To je poslovna tajna...

Jeste li došli do faze da se od glazbe može ipak nešto i zaraditi ili je ta lova i dalje neki džeparac sa strane?
Svi nešto rade, što je i dobro za bend . Zbog toga se bend ne "siluje" i ne forsira zbog potrebe za novcem.

I za kraj, jesu li Kawasaki 3p goli zbog pasa zato što idu Bugari?
Odgovor na ovo pitanje je skriven u nazivu sljedećeg albuma...

jura // 13/03/2017