Ponešto o bivšim, sadašnjim i budućim Zlatnim kooglama iz "pera" onog ko je odgovoran za sve to. Anđelo Jurkas je to. A o njemu ionako već sve znate…

1. Kako je i zbog čega sve počelo?

Kako:
Jedan telefonski poziv iz Koprivnice u Rijeku. Zovem si rodijaka: "Ej buraz, gle u što se pretvorila naša glazbena scena,. Porin se srozao jer ga đokeji nisu znali dobro trenirati, Crni mačak se olinjao. Ajmo pokrenut nešto pošteno i aktivirat se u toj sferi. Probamo nultu godinu da vidimo ima li interesa, pa ako prođe, radimo kontra svih struja. Jesi za?" Odgovara: "A što pitaš, pa naravno da jesam."

Zbog:
Jer nam je glazbena scena u odnosu na mediju u priličnom organu bila i ostala. Jer je na domaćoj sceni nedostajalo univerzalno poštene nagrade, nezavisne od utjecaja raznih interesnih sfera, jer je fora vidjeti kako se ljudske taštine nose s kritičkim osvrtom na vlastiti rad, jer Englezi imaju Brit Awards, a mi se pravimo Englezi. Nagrada je samo povod za
druženje, referendum i univerzalnu anketu koja spaja struku i "people's choice" kako bi dobili odjek i presjek onoga što vrijedi ili ne vrijedi na domaćoj i inozemnoj sceni do koje dopiremo.

2. Danas nakon tri održane "koogle" kako ste zadovoljni s razvojem iste?

Ispravak, četiri održane, računamo od 2003. Zadovoljni jer se silno trsimo, imamo kokretni feedback od nagrađenih iz zemlje i inozemstva, medija, i činjenice da u ovoj žabokrečini radimo nešto konkretno, ali uvijek može i mora bolje. 3. Koje je naj"koogla" iskustvo, a koje naj"rooglo" iskustvo s dosadašnjih dodjela?

Najbolje: feedback od Franz Ferdinanda, R.E.M.-a, Nicka Cavea, ljudi s onog originalnog MTV-a, nekih značajnih inozemnih medijskih djelatnika. Izrazi faca Leta 3 kad su osvajali nagrade, gledanje Mojmira Novakovića, Lee Dekleve, Gustafa, Bambi Molestersa, Mladena Đikića a ka No Name No Famea, i mnogih drugih dok nastupaju i sjaje s pozornice. Uvažavanje nas kao sitnica u generalnom glazbenom poretku koje su im se obratile sa skromnim nagradama. Radost i razmjena pozitivne energije. Respekt od strane ljudi koji prepoznaju rad i trud.

Najgore: medijski izolacionizam i inercija te nezainteresiranost za generalno muvanje stvari na sceni. Još uvijek postojeće taštine i masu egomanijačkih idiota na domaćoj glazbenoj sceni koji misle da su nešto osobito važni drugima kako su sebi samima pa se s visoka i puni prepotencije odnose prema svojim drugim kolegama.

4. Što nas očekuje na ovogodišnjoj dodjeli?

Od onoga što povrh iznenađenja smijem spomenuti - pregled najboljeg na domaćoj glazbenoj sceni. Druženje, skup ljudi dobre volje i dobre vibre. Nadanje da će se iz godine u godinu stvari i našim malim doprinosom pomicati u pozitivnom smjeru. Ostatak spada pod dođite, svjedočite, uvjerite se i hvala vam na podršci.

5. Da li ima nekih razlika u odnosu na prošlogodišnju?

Traje jedan jedini dan. Do sada smo imali sve kombinacije. Prva je bila dva dana, druga tri dana, treća tri dana, četvrta četiri dana, a petom pokušavamo samo jedan dan. Dok ne dosegnemo festivalskih tjedan dana vjerojatno će nas jako svrbjeti.

6. Odaj nam neku tajnu o ovogodišnjoj dodjeli?

Nema tajni. Sve transparentno. Ali ima iznenađenja i pokušaja izmišljanja novih načina dobre zabave spojene s glazbom. Naravno, sukladno pomoći od strane sponzoruša.

7. Želja za kraj?

(kad bi netko) dodao: 500 000 kuna potencijalnih sponzora za humanitarne svrhe i produkciju ovogdišnje zlatne koogle

(kad bi netko) oduzeo: inertnost i neprofesionalnost medija kojima je glazba i praćenje glazbenih zbivanja u opisu posla

pedja // 06/02/2007