Svemir 25/11 ima promociju posljednjeg albuma 'Male laži' u KSETu. Povod za razgovor s pjevačicom Zvonkom i više nego očit...

Već smo duboko zagazili u jesen, ali iza vas je radno ljeto, možda i najradnije od osnutka benda. Što izdvojiti?
Istina, ljeta su nam do sada obično bila periodi sviračkih pauza (ponekad radi drugih bendovskih obaveza kao npr. snimanja albuma, a ponekad radi privatnih što zgoda odnosno putovanja i odmora, a što nezgoda kao primjerice Matkove slomljene noge radi koje nije mogao par mjeseci sjesti za bubanj). Ovo ljeto nismo imali drugih planova, pa smo zasvirali na tri ljetna festivala i to - sasvim slučajno - sva tri u Hercegovini, i bilo nam je odlično. U Mostaru smo svirali na stvarno velikom stageu pred mojom kćerkom i tri volontera jer smo imali termin baš za vrijeme utakmice Hrvatska-Portugal (ali smo svejedno uživali u svirci), u Širokom Brijegu su nas smjestili u hotel s bazenom na terasi, a nismo ponijeli kupaće kostime, pa smo se kupali u donjem vešu (i isto smo uživali u svirci kasnije, iako se s mene cijedilo ispod majice :D) , a u Čitluku smo od jednog fana nakon koncerta dobili tri litre rakije što dovoljno govori i o dobrom koncertu i o dobroj publici :)



Hajdemo koju o posljednjem albumu. 'Male laži' su sad već šest mjeseci vani, kako se tebi čini album, s odmakom, ima li nekih stvari koje bi otišle u nekom drugom smjeru, razmišljaš li uopće unatrag?
"Male laži" su album s kojim sam najzadovoljnija, skoro da i nemam nekih ozbiljnijih zamjerki nakon svega, dok na prva dva itekako imam. No, možda ću ih imati i na njega, jednom kad snimim nešto novo u čemu ću, nadam se, još više napredovati.
Zadovoljna sam i pjesmama i aranžmanima, a pogotovo sam zadovoljna realizacijom za koju su zaslužni naši dragi producenti Mark i Gara (Mark Mrakovčić i Dražen Gavrilović). Zanimljivo je spomenuti da, iako se snimanje albuma kalendarski rastegnulo na godinu dana, zapravo smo ga snimili u jako malo vremena, ili što bi u mojoj struci rekli, u malo čovjek-sati. Prve dvije pjesme snimili smo u jedan vikend, sljedeće dvije u još jedan, a, vjerovao ili ne, posljednje četiri pjesme snimili smo proljetos, kroz jedan utorak i srijedu od 5 do 8 poslijepodne, nakon svojih redovnih poslova, jer više nije bilo drugih slobodnih termina u studiju, a ja nisam željela odgađati izlazak albuma za jesen.



Album, usudio bih se reći, donosi jedan veći pomak u odnosu na prošli, nekako mi se čini da je bend još više iskoračio u indie vode.
Osjećam(o) se sigurnije, svirački smo potkovaniji i hrabriji, kao bend smo više povezani, i sve je to sasvim sigurno utjecalo na naš zvuk i ovaj album jer možemo realizirati više različitih ideja.

Također bih rekao da su 'Male laži' dosad najviše bendovski uradak, u kojem je obim tvojih tekstova dosad najmanji. Od deset pjesama na albumu je samo šest tvojih autorskih, od kojih je jedna pjesma s prvog albuma.
Tako je, pet je mojih novih pjesama, dva su teksta uglazbljene pjesme (Tina Ujevića i Vjekoslava Majera), jedan je cover (The Cure - Catch), jedan tekst je napisao Matko i jedna je moja stara pjesma ("Zimska pjesma"), koju smo ponovno snimili. Mogli smo napraviti album od deset mojih autorskih pjesama, jer ih imam u ladici, no ovo nam je bilo zanimljivije.

Kad sam u prošlom pitanju već natuknuo "Zimu", otkud ideja za preradom "Zimske pjesme"?
Da bih ti odgovorila na ovo pitanje vratit ću se mrvicu u povijest benda. Znaš da je prvi album snimljen pod imenom Svemir, zapravo bio nešto drugo od ovoga što je Svemir sada - bili smo to samo Robi (Robert Kanizsai) i ja, uz povremene goste na par pjesama. Na tom albumu nije bilo benda i Robijeva gitara nosila je strašno puno toga, on je dao jako veliki pečat tom albumu. No, raskinuo je našu suradnju neposredno nakon snimanja tog albuma. Ja sam tada okupila sadašnju ekipu, koja je imala samo 6 tjedana da se pripremi za svirku na promociji albuma, i mi smo na brzinu skinuli s tog albuma koliko smo mogli, i to ono što nam je bilo najjednostavnije (točnije, 6 nama najlakših pjesama), ne bismo li nekako preživjeli tu prvu svirku, na kojoj sam ja ostatak repertoara odsvirala solo. Tih 6 pjesama ostalo je i nakon toga u repertoaru benda (kao i nulti singl odnosno Ne sjećam se kiše), a s preostalim stvarima se nismo bavili jer sam željela da nova postava krene raditi na novim pjesmama, novi ljudi su se željeli izraziti i predstaviti svojim idejama, a ne skidati Robijeve dionice ili uklapati dionice svojih instrumenata u stare, za bend neodgovarajuće aranžmane.
No, kroz godine publika je i dalje povremeno zahtijevala neke od tih starih pjesama koje ne sviramo, pa smo odlučili da ćemo ih vratiti u repertoar i razveseliti stare fanove :).
Pošto su druge dvije "izbačene" pjesme klavirske stvari, a prekomplicirano mi je bilo u live postavu Svemira uključivati još i klavir, Zimska je prva došla na red za vraćanje u repertoar. (Možda jednog dana vratimo i Blaženo jutro i Stvari koje nikad ne govorim, jer se sad i taj nesretni klavir ipak uključio, iako ne znam kako ćemo to sve ugurati u auto kad negdje idemo :) ).
Naša sadašnja verzija Zimske drastično drugačije zvuči od originalne (bend se zaista dosta odmaknuo od svojih početaka), i ja sam jako zadovoljna ovom novom verzijom, pa sam ju zato željela i ponovno snimiti, jer bi bilo stvarno šteta tu novu, ful izmijenjenu verziju čuvati samo za live izvedbe.

Na albumu je za pjesmu "Vrijeme" tekst složio bubnjar, Matko Boršić. Vjerujem da si zadovoljna tekstom, jer naravno, inače se pjesma ne bi ni našla gore. Je l' bilo i prije pokušaja ostatka ekipe da probaju ponuditi svoj tekst Svemiru?
Naravno, zadovoljna sam tekstom. Ovo je za sad jedini pokušaj člana benda da napiše neki tekst za Svemir, no mene bi veselilo da ih bude još - što više kreativnosti u bendu, to bolje!

Jedna od bendovskih stvari je i likovno rješenje albuma za koje je zaslužan basist San Mikulec.
Da, jadnog smo Sana ispilali do smrti dok nije porodio naslovnicu i sve ostalo. Moja je prva ideja bila da ponovim suradnju s Ivanom Kranželić, koja je radila na našim prethodnim albumima, no u periodu kada smo pripremali album ona se toga nije mogla primiti radi drugih obaveza. Kako smo mi već ful bili u tom điru "idemo sve bendovski napraviti, neka se osjeti da je album djelo nas kao cjeline", onda smo se odlučili da ćemo sami napraviti i likovnu opremu, iako o tome nitko od nas ne zna ništa, a posljedica te odluke je bila da je San proveo nebrojene sate vikendima ili noćima buljeći u piksele i namještajući mjere i boje kroz alate koje slabo poznaje :D. No na kraju je odlično ispalo, omot albuma nosi jednu malu priču odnosno poruku koju je meni bilo važno staviti u njega, iako se to može skužiti samo ako se promotri cijeli fizički CD tako da - koliko sam ja primijetila - nitko do sada nije ubrao tu foru, ili ju barem nitko nije smatrao dovoljno zanimljivom da ju iskomentira :D. Nekoliko singlova s albuma već je iza nas. Posljednji u nizu je "Dunjina pjesma", koju si, koliko pamtim premijerno izvela u Booksi na koncertu 22/11/2014 godine. Koliko je pjesma od te prve izvedbe do zapisa na cd-u imala promjena, štoviše mijenjaju li se i koliko pjesme Svemira od prve izvedbe na probi do ulaska u studio?
O da, mijenjaju se i nakon ulaska u studio, a nekad i nakon izlaska iz studija :D.

Svaki album Svemira uz download s Bandcamp stranice benda ima i svoj fizički oblik na cd-u. Koliko smatraš važnim da album izađe u formi cd-a?
Ne znam, možda to i nije važno, ja sam nekako old-school pa mi je drago da imam fizički primjerak albuma, iako od toga možda nemamo neke koristi.

Tiraža prvog albuma je, koliko se sjećam, rasprodana. Kako ide prodaja drugog i trećeg albuma, obzirom da se Svemirovi samostalno izdani i cd-i mogu kupiti samo na koncertu.
Teško i mukotorpno :D. Iako, drugi album se na kraju dosta prodao od te smiješno male naklade koju mi tiskamo, ostalo je još možda desetak-petnaestak primjeraka koji mi se povlače po kutijama. Moram primijetiti da se ovaj treći album prodaje još sporije od prošlog iako je sam album hvaljeniji i iako publika na koncertima odlično reagira na taj materijal, no radije će kupiti npr majicu. Imali smo i par komentara tipa "joj, kupio bih CD, ali ga nemam na čemu slušati", što je zapravo sasvim očekivano, CD player više nije samorazumljivi komad opreme za slušanje glazbe.

Znam da voliš slušati ploče, planiraš li izdati 'Male laži' i na vinilnom formatu?
Ne. To je skup sport i morala bih prodati jedno sto vinila da povratim investiciju, a ne mogu toliko prodati, barem ne pod ovim uvjetima u kojima sad radim.

Uz sva ova pitanja zaboravih spomenuti i povod razgovora, promocija albuma, koja nam stiže 25/11/2016 u KSET-u. Kako to da promocija kasni čak nekoliko mjeseci nakon izlaska albuma, ciljano?
Ne, naprotiv. Mi smo planirali izdati album puno ranije, recimo u ožujku, i imali smo već dogovoren datum promocije u KSETu u svibnju. No, zbog nekog poremećaja termina u studiju, album se završavao kasnije (tek smo dovršili snimanje u onaj već spominjani utorak i srijedu tokom ožujka, a onda je to još trebalo miskati, masterirati....) tako da smo morali pomaknuti i promociju, a u tom trenutku u KSET-u više nije bilo slobodnih termina u dane vikenda prije ovoga.

Što sve možemo očekivati u KSET-u, gosti?
Naravno, svirat će svi oni gosti koji se pojavljuju i na albumu, osim možda Miše jer još nismo smislili kako da nam gostujuće programira bubnjeve na stageu :D (on je naime radio neke beatove za Zimsku), ali možda i njega nekako uklopimo! Osim toga, iako nije surađivala s nama na ovom albumu, iskoristit ćemo predivne vizuale naše drage Ivane Kranželić. Bit će i nekog novog mercha, kad već ne kupujete CD-ove :D, ali najvažnije od svega, planiramo zbilja dobru, uigranu i energičnu svirku.

Predstavi nam i predgrupu na promociji, Nebo Roza.
Nebo Roza kantautorski je projekt još jednog frenda iz našeg kružoka - radi se o Branimiru Norcu, koji je također i član Klinike Denisa Kataneca, gostovao je na koncertima Radosti!, i općenito se muva po toj našoj sceni, no osim toga aktivan je i kao klasični glazbenik, kompozitor ali i član neki eksperimentalnih kolektiva poput Pinealis Glandule, znači čovjek je kompletan muzičar i sve u svemu jedan odličan tip :). Pjesme koje radi kao Nebo Roza ljupke su i šarmantne minijature pune topline i nečega što ja zovem nostalgična vedrina. Dođite obavezno poslušati!

Umjesto kraja, vidimo se u KSET-u!
Iskreno se nadam. :)

jura // 17/11/2016