'Puno nam znači da se ljudi ugodno osjećaju uz našu glazbu'

Nikol Ćaćić, Luka Šipetić i Vedran Grubić troje su prijatelja koje veže velika ljubav prema muzici. Nakon što su svirali po raznim bendovima, shvatili su da bi mogli zajedno pokušati nešto zasvirati i otpjevati. Rezultat je nedavno objavljen EP '…and who are you?' koji je naišao ne veliko odobravanje domaće publike i kritičara.

Nikol, Luka i vedran privukli su pažnju svojim pjesmama i prije službeno objavljenog EP-a '…and who are you?' međutim izlaskom EP-a, Nikol, Luka i Vedran došli su u centar pažnje medija. Jeste li očekivali tako dobru reakciju publike i medija?

Moramo priznati da smo malo iznenađeni, nismo očekivali da će naša glazba doprijeti do tolikog broja ljudi pošto smo poprilično mlad bend sa nepunih godinu dana djelovanja iza sebe. Dok smo bili u studiju sa Marijanom bili smo iznimno zadovoljni procesom snimanja i atmosferom te smo jako zadovoljni rezultatom, no nismo mislili da će se mediji i ljudi odveć osvrnuti na to ali nam je u svakom slučaju jako drago da jesu, to nam je stvarno veliki poticaj da nastavimo u ovom smjeru kojim smo krenuli. Puno je lakše nastaviti kad znamo da netko sluša što imamo za reći. Zanimljivo je da ste svi troje ranije svirali u nekim grupama koje i nisu imale gotovo ništa zajedničko sa sadašnjom muzikom koju stvarate. Kako i kada se dogodio taj klik da ste prešli u kantautorske vode?

Vedran je ubrzo nakon sviranja bubnjeva prešao na proučavanje raznih folk gitarista i njihovih stilova dok smo Nikol i ja (Luka) prije zajedno svirali u jednome bendu koji se kretao pod etiketom 'psihodelične' jer nam je takva vrsta stvaranja omogućavala da najbolje i najslobodnije izrazimo naše emocije, igrali smo se glazbenim strukturama i pritom dosta eksperimentirali. U ove kantautorske vode smo možda zašli pod pretpostavkom da smo sve troje malo sazrjeli u glazbenom pogledu, malo jasnije znamo što želimo i kako to postići te možda najbitnije kako se izraziti. Najiskrenija glazba nam je uvijek bila ona akustičnog prizvuka, emocije se nekako puno jasnije vežu uz nju te smo na inicijativu Nikol i nekoliko njenih i mojih pjesama krenuli ovim putem.

Kako to da ste prvo krenuli sa EP-om i to u vlastitom izdanju a ne sa albumom za neku diskografsku kuću?

Materijala za album u trenutku kad nam je pristupio Marijan Jelenić nismo imali, no u međuvremenu i u procesu snimanje se radilo te su nastale nove pjesme. EP nam se učinio kao zgodan način kojim bismo se kvalitetno mogli usredotočiti na par pjesama koje bi nas predstavile i kojima bi postigli jednu zaokruženu cjelinu, za razliku od albuma gdje ne bi bio takav slučaj. Mislim da niti u jednom trenutku nismo ozbiljnije pomišljali na pristupanje diskografskim kućama pošto pjevamo na engleskom, te bi zasigurno morali napraviti niz kompromisa kako bi se udovoljilo zahtjevima kuće i tržišta. Jedino o čemu smo razmišljali je to da želimo svirati svoju glazbu onakva kakva je i kakva se nama sviđa, bez da upadnemo u ralje velikih diskografskih kuća. Tako da se ideja izdavanja EP-a preko bandcampa i sličnih stranica ukazala kao jedna od najjednostavnijih opcija i načina na koji možemo sami kontrolirati i promovirati našu glazbu.



Mnogi pokušavaju pronaći izvođače na koje ih podsjećate pa im umanjite muku i navedite samo koji vama izvođači imponiraju i koji od njih su vam najveća inspiracija?

Teško pitanje, ima ih dosta. Raznoliki spektar glazbe nađe put do nas tako da slušamo od jazza, bluesa i klasične glazbe do američkog folka, indijske i etno glazbe. Svaki žanr ima svoju čar i svoja pravila te je vjerojatno svaka od vrsta glazbe koju slušamo je ostavila kako manji tako veći trag na nas. Ako bismo morali imenovati neke izvođače koje često slušamo to bi bili razni folk i psihodelični folk bendovi (Fleet Foxes, The Band, Crosby, Stills, Nash and Young, The Band, Jefferson Airoplane, Anais Mitchell, Florence and the Machine itd)

U popratnom press materijalu piše da ste dobili novčanu potporu od Istarske županije za daljnji nastavak kreativnog djelovanja. Kako vam je to uspjelo?

Taj nam je događaj bio nevjerojatno pozitivno iznenađenje, prvenstveno jer nismo bili upoznati sa mogućnosti dobitka ikakve potpore. Nakon poziva za sudjelovanje na projektu XII x II bili smo upoznati samo sa ciljem projekta, koji je bio stvaranje kompilacije pjesama bendova istarske županije te bi ta kompilacija predstavljala regiju. Ta ideja nam se jako svidjela i odmah smo pristali. Ubrzo prije izdanja kompilacije pozvali su nas da sviramo na promociji te smo nekoliko trenutaka prije nje shvatili da se radi o jednoj vrlo ozbiljnoj situaciji, pošto je došao velik broj medija a nakon toga nam je uslijedilo iznenađenje. Jako nam je puno značilo što smo na temelju našeg rada i truda dobili toliko veliku podršku od županije što nas je uvelike motiviralo i gurnulo naprijed.

Sjajno ste se naslonili na rastuću kantautorsku scenu u Hrvatskoj i regiji. Planirate li ostvariti i kakva gostovanja izvan Hrvatske?

Svakako se nadamo skorom gostovanju u nama susjednim državama i naravno što prije je moguće i dalje. Tekstovi koje pišemo na engleskom jeziku bi nam taj cilj možda mogli pomalo olakšati a nama bi to postignuće jako puno značilo.

Zahvaljujući odličnom prijemu EP-a, sve češće nastupate. Da možete birati, gdje i sa kime bi voljeli dijeliti pozornicu?

Pa... to je pitanje na koje je podosta teško odgovoriti. O tome nismo pretjerano razmišljali, iako smatramo da bi nam najbolje bilo podijeliti binu s nekim žanrovski sličnim.

Tko piše tekstove?

Pjesme najčešće pišemo naizmjenično Luka i ja (Nikol). Poneke pjesme oboje napišemo u cijelosti a ponekad podijelimo, djelujemo po osjećaju. Primjerice pjesmi 'Guide Me Home' napisao je Luka melodiju na što sam ja dodala tekst, dok sam pjesmu 'You' napisala prvo tekst na što je Vedran dodao melodiju. Nemamo pravila koja bismo slijedili kada je u pitanju pisanje pjesama.

Nastaju li prvo tekstovi ili muzika?

Pa u mom slučaju (Nikol) najčešće prvo nastaju tekstovi koje osmišljavam paralelno sa melodijom koju si zamislim u glavi, dok Luka najčešće prvo napiše melodiju na gitari te naknadno napiše tekst, ali na kraju uvijek Vedran doda svoj završni štih svakoj pjesmi.

Na singlu 'Guide Me Home' gostuju Dušan Kranjc na bubnjevima i Sandro Peročević na kontrabasu. Znači li to da ćemo vas i ubuduće moći slušati u proširenoj postavi ili je to bio jednokratan izlet?

Dok smo snimali pjesme išli smo sa ciljem da ne želimo ispasti iz koncepcije akustičnoga benda, kako se inače predstavljamo i nastupamo, te smo uz pomoć Marijana pokušali pronaći najbolje solucije za atmosferu koju smo željeli postići. Tu su nam priskočili u pomoć Dušan i Sandro za što smo im jako zahvalni. Uspjeli smo uz njih pjesmi 'Guide Me Home' ustupiti posebnu dimenziju koju je zahtijevala. Voljeli bismo svakako pokoji put nastupati i u proširenom sastavu, a dok snimamo svakoj pjesmi podariti što traži.

Koliko se teško, sa muzikom koju stvarate i još k tome sa pjesmama na engleskom jeziku, probiti u hrvatske medije?

Nismo pretjerano razmišljali o tome kako bismo se mogli probiti u medije. Krenuli smo sa ciljem da stvaramo muziku koja nam se sviđa te imali privilegiju da se upravo to velikom broju ljudi i svidjelo. Puno nam znači da se ljudi ugodno osjećaju uz našu glazbu, što nam je bio prvotni cilj koji smo htjeli postići uz to da se i mi osjećamo ugodno i zadovoljno. Krajnji rezultat do kojeg smo došli danas je samo neprocjenjiva nagrada.

Hoćemo li nakon EP-a dobiti i album?

Želja nam je nastaviti i dalje snimati i nastupati što više. Sljedeći cilj nam je snimiti album, međutim, želimo si dati vremena kako bismo napravili isto što kvalitetnije kako bismo bili zadovoljni finalnim izdanjem. Planova imamo jako puno ali moramo odabrati najpametniji sljedeći korak.

Kada ga možemo očekivati?

Nemamo još fiksne planove za početak snimanja i izdavanje ali voljeli bismo se vratiti u studijo već u rujnu ove godine ako sve bude išlo kako planiramo.

terapija // 13/05/2014