Netom nakon odličnog koncerta u zagrebačkoj Močvari 4.IV 2014. porazgovarali smo nadugo i naširoko s riječkim bendom Diskurz. Promovirali su najnoviji, treći album "Puls", a i najnoviju postavu koju od originalnog trojca danas čini samo Bojan Bajić (vokal, gitara). Novi line-up čine Damir Humić (bas, Risen To Reclaim), Andro Manzoni (bubnjevi, Zli Man) i šutljivi Dino Grgurić (gitara, aktivan i u bendu Šoder). Društvo nam je pravila i Petra Leifert koja je ovom prilikom bila predgrupa sa svojim bendom Leifert. Nije učestvovala u razgovoru, samo je jednom prilikom dobacila Bojanu da ne kopa nos. Svi skupa su bili vidljivo ogorčeni mršavom posjetom ne znajući niti samima sebi objasniti što se to dešava s feedbackom publike. Dakako, ne sumnjaju u svoje kvalitete i novi stilski izraz, a na koncu su se uspjeli složiti sa činjenicom da će vrijeme kad-tad pokazati pravo stanje stvari.

Nekoliko puta smo bili prekidani od organizatora da završimo s interviewom, ali mi smo i dalje nastavljali čavrljati o svemu i svačemu dok momak iz Močvare nije definitivno rekao da je fajrunt i vrijeme za razlaz.



H: Evo, treći album, treća promijena. Od punka, preko post-punka do jednog žešćeg alternativnog rocka...

BOJAN: Božji putevi su svakakvi. Čarobni. Kao i svaka bendovska priča, ima tisuću priča... Naša je totalno raspletena, zapletena kao velika mreža paukova. I evo, tu smo gdje jesmo. S novim albumom smo trubo zadovoljni i idemo svirat dalje.

H: Kad ste poćeli kao punk bend većina ljudi je smatrala da će te ostati u tom điru neko dulje vrijeme.

BOJAN: Pa baš i ne. Ja sam vidio da dosta ljudi, ne znam da li uključujući i tebe, vidio sam da je dost' ljudi reklo da to neće potrajati dugo. Jednostavno takav žanr, takav naboj je kratkog fitilja i kad pukne, onda je kratkog trajanja, ne?
H: Vi ste bend koji ima zbilja tri različite faze. Jel' to znači da vas se može očekivati u narednom koraku opet u nekakvom novom izdanju? Ili to sve zavisi o nekakvom razvoju benda?

ANDRO: To ćemo vam moći reć' tek za godinu dana.
BOJAN: Ne znamo šta će nam biti sljedeći korak. Dal' ćemo snimati spot, okey, imamo te svirke, ali zbilja ne znamo dok se ne dogodi taj sljedeći korak ne znamo šta je taj idući iza njega...

H: Vidim, imaš i novu postavu...

BOJAN: Mi smo dosta rano krenuli stvarati glazbu i dosta smo rano potpisali diskografski ugovor za veliku kuću i moram priznati da nas je to dosta pritisnulo s neke strane nespremnosti što smo bili dosta neiskusni. Tak' smo se uhvatili u jednom momentu dok nam je opao moral, drugi album nije dobro prošao, probe su počele ličiti na groblje, bez, kako da kažem, produktivnosti i onda to nije moglo ići dalje. Trebala se dogoditi promijena.

H: Ovaj treći album ima dosta synthova, tek sam ga jučer dobil i mislio sam da će to biti nekakva elektronska varijanta, a primijetio sam da su ti synthovi zamijenjeni gitarama na večerašnjem koncertu.

BOJAN: Da. Ja nisam htio... ovaj, u zadnje vrijeme dosta slušamo tu elektroniku, al' nam je bilo zanimljivo kako bi zvučao rock bend da se pretoče takvi neki electro segmenti u istrzavanje ručno, kako da kažem. I onda smo svirali te synthove u ulozi gitara i potpori gitara, tako nešto.
DAMIR: Ti su synthovi samo kao nekakva podloga za boje, da prošire neki spektar, ali nisu naprijed.



H: Novi album "Puls". Tematika pjesama čini mi se jako mračna, individualna, pa čak i sofisticirana.

BOJAN: Je. Ali mi to vidimo dosta optimistično. Zvukovno jest mračno, ali u kontrastu, u tom nekakvom balansu gore su vrlo optimistični tekstovi, tako mi barem vidimo. Opet ima taj jedan bijes koji jest osnova početka, ta neka agresija koja izražava nezadovoljstvo s našim društvom.

H: Kroz stihove se baš i ne primijeti da se tekstovi odnose na društvo. Ja sam to puno shvatio kroz individuu, kao da ima jedan filozofski stav i pogled na život.
DAMIR: Ja sam pisajući te tekstove, nešto ja, nešto on (pokazuje na Bojana), sve krene od nečeg pojedinačnog, krene od samoga sebe, ali u biti, kao što je on rekao, to je nekakav dublji optimizam.
ANDRO: ...teži optimizam.
DAMIR: Da, baš uvijek teži optimizam. Nisu to tekstovi kao što često zna biti u glazbi, joj, meni je grozno, kako ću se ja naći, meni je sve najgore. U biti, stalno je nešto kao okey, idi dalje, idi dalje... Uspij u ovome društvu, u ovoj nemogućoj situaciji, treba uvijek nekako izaći na površinu. Sve pjesme su orijentirane ka tome - ne daj se, ne odustaj...
BOJAN: Ne daj se, hodaj dalje (pjesma "Hodaj"), stisni zube...

H: Znači, to su parole, kroz nekakvu grafiti poeziju?

DAMIR: Čak i "Šut" koja je nekako površinski agresivna pjesma o tome kako nemaš izbora, odnosno da imaš izbora i kad nemaš izbora.
ANDRO: Još ispada da je čvrst album, to je dobro. Jer to što 'oćemo reć ispada da stojimo stabilno i čvrsto na mjestu.
BOJAN: U ovoj krizi, osim privatnih dogodovština što imamo kada sagledamo to društvo i kako je kriza došla, sve je u banani. I nema ljudi na svirkama i nema love i nema posla, nema ničega i došlo nam je, šta ćemo sad? Da se svi ubijemo? Idemo dalje u pičku materinu, nećemo ništa siliti, ali ono, svi smo mi od krvi i mesa. Ima materijala u ovome svijetu koji je lijep.

H: Stilski se na albumu uočava mnogo detalja koje prije niste imali. Primijetio sam i stonera i psihodelije i eksperimenata i post-grungea. Kako je došlo do toga? Naravno, sve zahvaljujući i promijeni postave.
DAMIR: Ima svega.
BOJAN: Ajde, pričajte vi (obraća se bendu), vi ste promijena postave...
ANDRO: Došlo je do promijene materijala jer Bojan radi kosture i ostao je bit benda, drži nas na okupu, on je organizator. Al' dobro je što daje prostora svakome od nas i vidi se tko je otkud došo' i što je radio prije tako da se osjeti i bend.

H: Jel' netko od vas i u metal bendu svirao?

DAMIR: Ja sam svirao. Zašto pitaš?... Svatko je u biti na albumu doprinjeo ono u čemu je bio dobar, ono što je mogao, a da je ulazilo u cijeli taj sklop. Bilo je tu i puno ideja koje su ostale i koje nisu išle za tim jer je uvijek postojao nekakav okvir u kome je to trebalo izvesti. Dobar dio materijala je ostao na hard-diskovima...

H: Znači uspjeli ste se adaptirati u jednu cjelinu?

DAMIR: Da, i to iznimno dobro.

H: Ja sam večeras očekivao nešto sasvim drugačije. Ne copy/paste studijskog materijala, ali barem jedan dio prenosa tog studijskog rada na pozornici. A bili ste puno žešći.

BOJAN: Ponese energija. Novi album je dosta sporiji nego prošli i pretprošli. To su bpm-ovi 105, ali live ponese, uvijek je brži koji god bend da gledaš, osim ovih koji imaju na slušalice spojene monitore, pa čak i Soundgarden. Oni ubrzaju isto tempove, a syntheve smo pretočili u gitare. Zna se - pedala i efekti.
ANDRO: I aranžmani su drugačiji.
DAMIR: Ja mislim da nam live dosta dobro funkcionira, a da smo išli ono, okey, to smo napravili u studiju i ajmo sad to odraditi uživo, mislim da bi se tu izgubila energija, slobodni hod pjesama...
ANDRO: I kontakt s publikom bi se izgubio.
DAMIR: Ako radimo sa synthevima automatski moramo raditi u nekakvom kliku, moraš biti sav na mjestu jer inače sve pada u vodu. Ovako je to rock bend koji izađe van i odsvira ako ima dobar dan, ako ima energije i to onda jednostavno mora biti jako dobro urađeno.

H: Kak' preživljavate ovo vrijeme u privatnom životu? Jel' se bavite čime, idete na fax, radite?

DAMIR: Fax, fax...
BOJAN: Ja sam freelancer... Surfam, neki 'đobić' imam. Imam neki studio, ali nema posla u njemu, tamo smo snimali ovaj Diskurz album, a i snimao sam još neke bendove. Ali nema sad tu nekog 'đoba' da mogu preživljavat od toga...

H: Mislim, neću vas niti pitati jel' zaradite od svirke...

ANDRO: Zna se desiti...
BOJAN: Zaradimo nešto, ali to je sve ništa spram onoga koliko ulažemo. Tu smo u minusu definitivno. Ali inače dobro legne neka lova. To ti je sve neko krpanje...

H: Vratimo li se u 80-te, bend je nakon prvog albuma već mogao tražiti velike pare za svirku.

DAMIR: Nema šanse sada. Gdje i od koga da tražimo pare?
ANDRO: ...živimo u Hrvatskoj...
BOJAN: Dobijemo za putne troškove i nešto u džep, neki honorar. Ovisi da li sviramo po kafićima gdje je najbolji prijem ili po velikim gradovima. Nemam ništa protiv Rijeke ili Zagreba, ali kad dođemo u Sisak, onda je fešta.

H: Ozbiljno? Sisak? Gdje ste tamo svirali?

BOJAN: U Podrumu. Mali prostorić, super ambijent, ma iznenadili smo se...

H: A gdje vi svoju publiku nalazite? U kojem profilu?

BOJAN: Šta su ovi rekli? Da je bilo najviše večeras četrdesetogodišnjaka u publici...
DAMIR: Ja sam malo izašao večeras prije koncerta van i vidio sam ozbiljne, starije ljude. Nisu to bili neki mulci s ulice, već ljudi u godinama koji imaju svoje poslove. Čovjek bi očekivao da su to ljudi koji možda više i ne idu na koncerte...
BOJAN: Intelektualce sam primijetio. Znaš, u jednu ruku mi je i drago što takvi ljudi dolaze jer to znači mnogo za nas. Oni su fokusirani na stejdž, slušaju, promatraju, gledaju, kako, zašto sad ova stvar... Razmišljaju o tome što sviramo. A ovi klinci današnji, joj, sve je to raštrkano. I danas postoji separacija nekakvih tih klanova na ove i one, to je meni neandertalski... (Petra Leifert mu dobacuje 'ne kopaj nos').
H: Ma na 'terapiji' nema cenzure. Pričaj i radi što god hoćeš...

BOJAN: A nema ovih koji mrze ako neko kopa nos ko što su oni koji mrze Metallicu? (prolomio se veliki smijeh u backstageu)

H: Koliko vam Dallas Records pomaže u prezentaciji novog albuma? Slobodno reci, a ako nešto treba izrezati, samo reci, neće izaći u javnost...

BOJAN: Ma ništa ne trebaš rezati. Dallas nam je u financijama puno pomogao. Dali su nam svašta. Ali kad dođe taj moment kada treba udariti po medijima, ajmo sad isfurat priču, e to onda sve nešto stoji, čekaj sad smo u gužvi... Gledaj, imamo stvari, mi bi to sad objavili, a oni nama - javićemo vam se. A umjetnik ne može čekati. Ako ne objavi u nekom roku, onda se dogodi to da prođe taj neki vremenski period i onda te stvari ne prenese dovoljno jako. Ohladiš se od toga i to je sranje. Ali što se tiče financijske pomoći, to kod njih šljaka jako dobro.
DAMIR: Vidiš, mene smeta... Večeras smo imali prvi koncert nakon izlaska albuma i nitko se od njih nije pojavio da barem veli bok dečki, kak' ste...
BOJAN: Ne, bila je jedna cura... Ali trebao bi biti the boss koji vjerojatno i ne zna da smo imali koncert. On kad vidi, zna i čuje, on će valjda dalje proširiti vijest o nama, komentirati nas i tako to...

H: Pričajte dalje kaj god hoćete...

ANDRO: Ja bih pitao novog člana Dinu kako se njemu sve ovo dojmilo...
DAMIR: Slažem se...

(gromoglasan smijeh)

DAMIR: Uh, nevjerojatno si pričljiv!
BOJAN: On je inače zadnji došao. Mi smo napravili album i on je uletio, skinuo sve stvari, tako da mu svaka čast.

H: Gdje si prije svirao?

DINO: S Androm sam svirao u bendu Šoder.

H: Šoder? To mi je nekaj poznato... Jel' ste bili na HGF-u?

DINO: Nismo, ali smo trebali biti. I ne znam kako, dobili smo tipa četvrto-peto mjesto. Nismo svirali, ali dobili smo bodova...
ANDRO: I dobili smo nagradu za neko studijsko snimanje u Institutu za studio inžinjering tu u Zagrebu.
DINO: Ali snimali smo u Sloveniji u studiju gdje je Gibonni snimao. Ogromna vila i te fore... Al' bend se ugasio.
ANDRO: Možda snimke objavimo kao posthumno izdanje sadašnjih članova Diskurza...

H: A gdje si ti Damire prije svirao?

DAMIR: U Risen To Reclaim, to je jedan riječki, kao metalcore, tako nešto bend... Brzo i žestoko.

H: Vidiš, baš sam se uslijed svih tih stilskih promjena danas upitao preslušavajući novi album možda Diskurz odu i u metalcore...

BOJAN: (mršteći se) Ma neeee...
DAMIR: Mada sam ja došao iz totalno drugog benda, nisam daleko od biti stvari. Ja sam svirao u metal bendu, ali sam puno slušao i Joy Division, indie i neke druge stvari koje nemaju veze s metalom, no morao sam svirati u tempu 205 i sve to što metalci rade.
BOJAN: Treba spomenuti još našeg bubnjara, on svira u bendu Zli Man...
ANDRO: To je stoner bend, dvojica smo u bendu, samo bas i bubanj. Sad baš snimamo drugi album... Biti će i malo klavijatura. Prvi album nam je izašao prošle godine (d.i.y.), išli smo na to da bude jednostavan r'n'r, dosta prljav, ne osjeti se nikakve produkcije jer nismo ulagali toliko truda, više je ko' live. Ali drugi ćemo napraviti puno bolje. Biti će svega. Išli smo u konceptu na to da se ne ograničavamo. Pola tekstova je na hrvatskom, a pola na engleskom, uostalom takvo nam je i ime. Pola - pola. Vidio sam po kritikama da je to minus, ali za mene nije.

H: Vratimo se nazad na Diskurz... Uočljivi su i eksperimenti na zadnja dva albuma.

BOJAN: Pa, ja bih više eksperimentom nazvao ono što smo radili za film "U raljama", a na prošlom albumu bih to nazvao nekakvo traženje. Nismo imali točnu ideju, isprobavali smo. Ja sam imao te neke pedale u studiju, pa sam ih vrtio, okretao... A ovaj novi album nismo ništa eksperimentirali već smo točno znali kad su stvari bile otprilike gotove što gdje treba sa tim synthevima napraviti. Gdje staviti koju liniju, melodiju, tu treba staviti ovakvu boju, tu malo distorzijraj, malo delay baci i to je to. A prije je bio eksperiment radi eksperimenta da vidimo šta će iz toga izaći...
DAMIR: Sad je razlika velika. Znamo točno kad stisnemo neki gumb što radimo.
BOJAN: Evo, Dino kupuje ksilofon, pa će možda i toga biti, pa možda na živi bubanj nadodamo i neki električni ritam, ali ja sam ful zadrt za te gitare i rock, kad opalim po žicama, to ima svoju težinu, snagu i moš' ga jebati. I evo ti i gumb i evo ti ne znam šta, ali jebemu mater kad žica zavibrira, nema mi tu spasa...
DAMIR: Ja ću još dodati žica na svoj bas (ha-ha-ha)...

Utom po jedno treći-četvrti puta ulazi momak iz organizacije koncerta i kaže da više nikoga nema niti u dvorištu, a niti u klubu. Nismo čak niti primijetili da je DJ Ivan Krželj zgasio mjuzu s razglasa koliko smo se zapričali. Rastjeravaju nas. Fajrunt. Pola dva ujutro.

Rastajemo se puni dojmova. Momci ipak zadovoljni što je netko popratio njihov prvi promotivni koncert s najnovijim albumom, a ja impresioniran njihovom jednostavnošću. Sjećam se kad sam ih prvi puta gledao kao predgrupu Mudhoney 20.X 2009. u zagrebačkom Pauku da mi je jedna poznanica dobacila kako su to ustvari arogantni dečki puni sebe. Ma nikako nisu. Njoj su se takvima činili, no sasvim druga stvar je kad ih upoznaš izvan svjetla pozornice. Doduše, ovo je sada sasvim druga postava i posve drugačija priča. Zrelija. Album ću još preslušavati tko zna koliko puta do recenzije, fino sjeda...

horvi // 08/04/2014