TERAPIJA : Priča o nastanku Abergaza?

NJEC: Abergaz je nastao tako što sam izašao iz prethodnog cover benda zvanog Truj Se Dok Si Mlad, zato kaj sam htio svirati svoje punk stvari, koje se "frontmenu" iz tog prethodnog benda nisu sviđale. Nakon što smo se posvađali, odlučio sam krenuti svojim putem i tako je 7.3.2006. nastao službeno Abergaz.

TERAPIJA: Kako si ti počeo slušati punk, koji bendovi su ti prvo zapeli za uho, i koji su na tebe najviše utjecali? NJEC: Iako sam punk čuo prvi put, barem kol'ko se sjećam, na albumu Džinovski kad sam imao 13 godina, punk glazbu sam zapravo počeo slušati zahvaljujući filmovima Sretno Dijete i SLC Punk. Ovaj film SLC Punk danas ne mogu smisliti, dok mi je ovaj Sretno Dijete ostao uglavnom u dobrom sjećanju iako danas ne mogu smisliti Renata Metessija, jer sam ga u međuvremenu upoznao i pokazao se slatkoriječivom ljigavom pizdom premazanom svim mastima odvratnosti. Prije tih filmova sam slušao bendove Offspring, Blink 182, Green Day i to staro Hladno Pivo, ali nakon tih filmova sam odvalio žešće i dublje u sve to, jer sam skužio da mi to ima ono nešto. Stari Offspring slušam i dan danas, kao i neke od pjesama sa ranih albuma od Hladnog Piva. Što se tiče utjecaja - njih imam naravno, da, ali ne u formi idola/uzora, već u formi inspiracija.

TERAPIJA: Abergaz ima svoj originalni stil svirke, dakle teško je reći da
kopirate nekoga. U čemu leži vaša originalnost - svirka, tekstovi, oboje?

NJEC: Leži upravo u tome, što umjesto idola/uzora, na mene kao tekstopisca i autora muzike, utječe zapravo vlastiti doživljaj ovoga života i svega onoga što ga čini, a ne u formi kako je to neki drugi čovjek doživio, pa onda to zato i ispadne drugačije u finišu, jer ako ćeš pratiti tuđi put onda u najboljem slučaju možeš postati 'dobra autorova kopija', a ja sam odlučio sam utrti svoj put jer je, između ostalog, za mene to jedini iskren put kojim mogu i želim kročiti.

TERAPIJA: Abergaz je specifičan kao bend kroz koji je prošlo mnogo ljudi. Možda i jedini takav bend u Hrvatskoj?

NJEC: Definitivno nije jedini. I kroz Motus Vita Est i kroz No More Idols je prošlo dosta ljudi, ali su se i jedni i drugi (i treći) bendovi uspjeli
održati, samo zahvaljujući volji i upornosti njihovih frontmena.

TERAPIJA: Ljudima je teško raditi s tobom ili je tebi teško raditi s
ljudima?

NJEC: Siguran sam da je nekad i teško raditi sa mnom, ali meni osobno je puno teže raditi sa ljudima koji nemaju volje za ništa drugo, osim da se popnu na binu i da tamo budu face - a da pritom ne kuže da je potreban puno teži i opširniji proces rada, da bi se u ovakvom svijetu došlo do te 'bine'. Na patnju moga bremena, prečesto sam radio sa takvim ljudima u tom Abergazu...

TERAPIJA: U posljednjih nekoliko godina koji su vaši rezultati - izdane
stvari, odsvirani koncerti?

NJEC: Što se tiče objavljivanja audio materijala - ovo su rezultati:
2007. - Ko je reko da je punk krepo?!? [DEMO]
2008. - Prvi EP [EP sastavljen od 3 singlice]
2009. - Popizdunac [single]
2009. - Bunt? [Full length album]
2010. - Live at Radio Student 100.5 FM Zagreb [Live Album]
2010. - Pečinar [single]
2011. - Trenutačno snimamo album Minimalizam Megalomanije, a prošlog vikenda je izletio van prvi singl s tog albuma, zvan Pankenroler. Što se tiče spotova, oni su napravljeni za pjesme:
2007. - Seksualno Zapostavljen
2008. - Batine
2009. - Popizdunac
2010. - Andergraund
2011. - u ovoj godini ćemo napraviti spot za pjesmu Pankenroler.

Kaj se tiče koncerata - do sada smo ih u ovih pet godina odsvirali ukupno 46 po Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Bilo bi ih vjerojatno i puno više da nije toliko ljudi odlazilo-dolazilo, jer dok naučiš jednu ekipu svirati pjesme, treba ti minimalno mjesec dana, a onda te ljude za dva mjeseca, recimo, pukne brija da idu svirati neki drugi stil, pa onda traži nove ljude ovo ono, stoga su i koncerti bili rijeđi, jebiga. Nadam se da će si naš bubnjar sada srediti privatnu situaciju sa poslom, kako bi si mogli dogovoriti neku mini turneju povodom objavljivanja novog singla i snimanja novog albuma, ali o tom, po tom. Najdraži koncert mi je definitivno bio onaj kad smo svirali kao predgrupa Jello Biafri & The G.S.M. u Boogaloo - te večeri se najradije u 'karijeri' prisjećam - barem do sada.

TERAPIJA: Nastupi su nerijetko začinjeni tvojim skidanjem. Provokacija, promocija nudizma, sprdnja, ili samo mladost-ludost?

NJEC: Meni tokom tih koncerata je gotovo uvijek - zbilja jako vruće, pa se primarno zbog toga skinem, a sad to što ljude provocira ili sprda golo ljudsko tijelo - to je problem njih i njihovih usranih društvenih normi i percepcija, koje su to proglasile 'neukusnim', 'nemoralnim' ili možda -
'odvratnim'. Meni ako je netko odvratan, onda je odvratan i sa odjećom i bez nje, tako da me zaboli 'kiflica' za to da li je neki drugi čovjek gol ili obučen. Smatram da se ljudi ne bi trebali sramiti takvih stvari, jer one su najnormalnije, a ako je nekome bed biti samo u svojoj koži kada je dovoljno toplo u prostoru - neka bude obučen nečim što mu nije prirodno, jer nitko te ne tjera da budeš gol, ali nemoj niti ti zabranjivati to drugima.

TERAPIJA: Kakva je suradnja s drugim zagrebačkim bendovima?

NJEC: Ovisi. Više je to suradnja sa nekim pojedincima koji su uključeni u neke bendove, te ako zatrebam nešto od nekog drugog, uglavnom dobro surađujem.

TERAPIJA: Koje je tvoje mišljenje o zagrebačkoj punk sceni općenito?

NJEC: Sapunica - ali ne ona meksička, već baš ona u stilu "Najbolje godine" - znači manje se plače, ali je i dalje usrano i prepuno tračeva, spletki, intriga i sjebanih namjera. TERAPIJA: Smatraš li da bi punk scena bolje egzistirala da je na koncertima više ljudi, da se plaća više upada, da nisu prisutni samo klinci ?

NJEC: Mislim da bi bolje funkcionirala, kada bi se sveukupno shvatilo da u ovakvom svijetu ništa nije besplatno, već da svu to zajebanciju netko mora platiti - od svojeg ili tuđeg krvavog rada. Staro il' mlado - mislim da je nebitno - bitno je kakvi su ljudi ovako inače, te da razumiju procese stvaranja onoga što mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

TERAPIJA: Abergaz, kao i mnogi drugi bendovi, otvoreno se usprotivljuje fašizmu i nasilju na ulicama. Koje je tvoje mišljenje o tome? Gdje je srž problema?

NJEC: Srž je u "kulturi predrasuda", koja se licemjerno opravdava mentalitetom. To je sve idiotni-kretenizam, te ako čovjek ima imalo pameti, takav pristup životu će kad tad odjebat ili će htio-nehtio gadno najebat od njega kad tad, jer uvijek se nađe veća budala, kojoj će ta "manja" zasmetat, u krugu tih šora i glumljenja uličnih frajera.

TERAPIJA: Kada govorimo o punk sceni, misliš li da bendovi mogu funkcionirati po DIY principu? Koliko je DIY način rada prisutan kod Abergaza?

NJEC: Radim druge poslove najviše zato da bih mogao platiti sve ono što je potrebno da bi Abergaz funkcionirao. Pišem pjesme sam, pakiramo CD-e sami, izrađujemo sav artwork sami i distribuiramo to sami. Po meni, DIY ne znači nužno da sve moraš sam raditi - već da ćeš ako treba, sâm, prvi nešto pokrenuti oko toga što već želiš uraditi. Mislim da je ovdje takav način funkcioniranja gotovo neizbježan, ako želiš svirati sa pank bendom.

TERAPIJA: Misliš li da je problem na sceni što mnogi bendovi sviraju punk, Ali nisu pankeri (nemaju taj stav, ne dijele ta mišljenja kao i većina, priklanjaju se mainstreamu)?

NJEC: Mislim da to nije problem - već sranje kojim se ne treba zamarati.

TERAPIJA: Koliko je punk kao glazba i pokret bitan za današnje klince i mlade ljude koji su izloženi bombardiranju raznih gluposti iz medija, tj. organiziranom kolektivnom zatupljivanju Big brotherom i sl. stvarima?

NJEC: Onim ljudima kojima je punk glazba bitan dio kretanja u životu - sigurno će im puno značiti, jer će u njemu naći oblik komunikacije kojeg u današnjem svijetu previše nedostaje, dok oni drugi niti neće primijetiti punk kao bilo kakav čimbenik u svojim životima, budući da on dotiče mainstream jedino u svojem "crtić" obliku, u kojem se govori najčešće o klišejima ljubavi, umjesto o onome što svakodnevno ljubav pretvara upravo u taj bezlični cinizam. Mislim da je na "hrvatskom pank mainstreamu" danas jedino iznimka ona pjesma 'Rac' od Ignora - ali zbog mora drugih pjesama takvoga zvuka, čini mi se da nije do ljudi dopro tekst te pjesme.

TERAPIJA: Punk je povezan s politikom, a vaša politička stajali ta izrazili ste u pjesmama "Ne glasujem" i "Parole" ? Mislite li da se bojkotom izbora može riješiti ova loša situacija u državi?

NJEC: Pun naziv pjesme je "Ne glasujem (Već poništavam listiće!)", te u tom kontekstu pozivamo na bojkot, jer nema nikakve demokracije u tome što jednom u 4 godine ti staviš svoj kružić oko jednog broja. To je samo prevara demokracije, koja služi održavanju postojećih govnarija. Direktna demokracija je jedini pravi oblik demokracije, sve drugo su "kompromisi istine", odnosno - neistine i laži! Zašto ljudi ne bi vodili državu putem referenduma? Npr. Ako se nekakav problem nalazi u npr. ribarstvu - zbog čega ljudi iz te struke ne bi odlučivali o tome? Ako su problemi ekonomskog karaktera - zbog čega silni školovani ekonomisti/ice ne odlučuju o tome, već o tome odlučuju neki kreteni sa kupljenom diplomom koje je "ćaća postavio"? Ne moramo trošiti papire na glasanje - fino dobiješ smart karticu (isto kao što imaš i osobnu) na kojoj su ti zapisane kvalifikacije, spojiš je na kompjuter doma (ili odi u knjižnicu ili neku internet birtiju, ako nemaš komp doma) - i lijepo sudjeluješ na odlučivanju nečega, o čemu imaš PRIZNATO ZNANJE, a ne da tvoje mišljenje neutemeljeno nikakvim znanjem, odlučuje o ozbiljnim stvarima. Znanje bi ti se moglo priznati tako što bi polagao specijalizirane ispite za područja problema o kojima misliš da bi ti trebao odlučivati, te bi se lijepo sva literatura stavila na besplatno učenje na internet i npr. jednom mjesečno se u velikim školskim dvoranama organizira BESPLATNO
polaganje ispita, kako bi svoje znanje o tom podrjučju mogao ovjeriti. E to bi onda bila DEMOKRACIJA i paralelno ZEMLJA ZNANJA, a ne ova pizdarija od države. Umjesto da izbjegavamo probleme i da prebacujemo konstantno krivnju na druge - zbog čega se sami ne bismo prihvatili posla i odgovornosti oko tih pitanja? Na taj način, osim što bismo političare i ljigavi politički način razmišljanja učinili suvišnima, ljudi bi također puno zdravije surađivali i funkcionirali, te bi tek tada mogle struke i institucije uistinu raditi svoj posao, a bome bi i ljudi postali više osviješteni o svijetu (i svemiru) oko sebe.

Također bih nadodao da moje razmišljanje nije političko, već
znanstveno-analitičko, umjetničko, humanističko i tako dalje te mi je djelovanje ukratko rečeno - istovremeno introvertno i društveno - a ne političko! Po pitanju politike - ja djelujem protiv nje, jer odavno od nje nema nikakve koristi za čovječanstvo, već upravo suprotno, se samo koristi za kočenje ljudskog razvoja i sveopćeg boljitka, budući da je političko djelovanje na koncu UVIJEK isto - većina mora patit, da bi nekolicina 'hladila jaja' na toj tuđoj patnji. Tako da iako naše pjesme govore i o politici, one nisu političke pjesme, već su analize i dojmovi te teme. Problem pojma politike jest taj, što je u opisima djelovanja počeo obuhvaćati skoro svaki segment istoga, a to mi JAKO ide na živce, jer još malo pa će u sveopćem ljudskom izražavanju, doktor, dok recimo - operira - djelovati politički, a ne liječnički, odnosno humano/altruistički - jer budimo realni - za ono što oni rade te koliko su znanja i truda uložili u svoj poziv - nisu dovoljno plaćeni za svoj rad. No, vratimo se na pojam 'politika' - s razlogom postoje razni opisi djelovanja, te smatram da bi ih trebalo poticati u govoru i pisanju, umjesto da se riječju "politika" ubija razmišljanje čovjeka. Sve me to nekako podsjeća na rječnik "Novogovora" iz Orwelove anti-utopijske "fikcije" zvane '1984.', gdje se reduciranjem pojmova, zapravo reducira i ljudsko razmišljanje. TERAPIJA: Da li kao pankeri vjerujete u anarhiju ili je anarhija mit?

NJEC: Anarhija je samo izraz, koji kaže:"Bez vladara." - jer vladari ne postoje, već se sve odvija ciklično. Pogledaj svijet oko sebe - od rotacije Zemlje, odnosa u društvu - pa sve do prehrambenog lanca i šta-ja-znam-čega-sve-ne, sve se odvija kružno, odnosno ciklično. Kada gledaš poglavlja, onda postoji početak i kraj, a kada sagledaš cijelu sliku - onda je sve ciklično - zato i kažem da je moguće promijeniti ovaj svijet u bolje mjesto, jer možeš krenuti od sebe i svojim djelovanjem nastaviti krug nekim boljim namjerama, od trenutačnih koje prevladavaju ovim svijetom. Nisam "anarhist", već samo koristim izraz znaka "anarhije".

TERAPIJA: Jedno vrijeme si izdavao i fanzin Kof kof. Bio je simpatičan,
pogotovo zato jer fanzini na punk sceni gotovo ne postoje. Zašto ne izlazi češće?

NJEC: Izlazi rijetko, jer uzima puno vremena i truda za izradu, a i problem mi ga je distribuirati dalje od Zagreba, pa mislim da je praktičnije da izlazi na internetu, pa sam stoga odlučio napraviti blog http://croatianpunkscene.blogspot.com na kojem se nalaze informacije o hrvatskoj punk sceni, dok sam ovaj "šaljiviji dio" KoF!kOF!-a odlučio raditi jedanput godišnje u tiskanom izdanju. Ovaj broj bi trebao izaći ovog ljeta i cijeli će biti u formi stripa.

TERAPIJA: Internet i punk. Da li je internet upropastio punk, ili ga spasio? Ili oboje, što smatraš lošim, a što dobrim dok govorimo o utjecaju interneta na punk?

NJEC: Smatram da je internet definitivno jako pozitivno pridonio sveukupnoj distribuciji i lakoći dostupnosti materijala, ali imam dojam da upravo onaj/ona koji/koja skida to u dva klika miša, da si nekako i misli da to sve i u dva klika miša nastane, te da pritom nema dojam da je tu jako puno više truda uloženo da bi taj produkt postojao. Tako da smatram, da je definitivno 'pridonio' devaluaciji truda, ali također i probleme besplatne distribucije učinio suvišnima.

TERAPIJA: Gegen alles kao ideja, kako funkcionira?

NJEC: Kao ideja je odavno doživjela neke svoje promjene, te danas tu "diskografsku etiketu" vodim ja, u skladu sa svojim novčanim mogućnostima, skupa sa bendovima koji su uključeni u projekt, tako da su trenutačno dva fizička izdanja, jedno od Abergaza, jedno od Bikini Schnappsa, koje je svatko o svojem trošku tiskao i umotao, dostupni na prodaju u Dirty Old Shopu u Tratinskoj 22, (Zagreb), a nadam se da ću uskoro napraviti i web shop, preko kojeg bi ljudi iz cijelog svijeta mogli nabaviti fizička Gegen Alles izdanja - u tri klika miša, hahahha.

TERAPIJA: Abergaz je prvi album nedavno izdao i na kaseti. Totalno retro, kako je publika to prihvatila?

NJEC: Uglavnom ih boli kurac za to. Neka, možda tako i treba biti, meni jesu kasete gušt, isto kao i vinilke, ali evo očito se nije pokazao neki veći interes za njih pa je upitno hoću li se i u budućnosti gnjaviti da ih napravim, iako mislim da će ponovno gušt pobjediti, te da će i najnoviji album, kada ga dovršimo, osim planiranih vinilka i CD-a, izaći i na kazetama.

TERAPIJA: Je li istina da puštaš kosu sve dok ne objavite novi album na vinilu?

NJEC: Da, a već sada je narasla nekih dvadesetak centimetara, a tek smo sada prvu stvar sa albuma objavili, tako da će mi kosa vjerojatno već do dupeta narasti tog dana kada ćemo službeno objaviti taj album na ploči.

TERAPIJA: Kad vam je sljedeći koncert?

NJEC: Sljedeći nam je nastup 22.4.2011. u Močvari, u Zagrebu, na koncertu "Vriskom protiv nasilja!", te trenutačno imamo dogovoren još jedan koncert u Domu Željezničara u Koprivnici 14.5.2011.

TERAPIJA: Je li istina da ste trebali potpisati za neki major label, ali da ste to odbili?

NJEC: Ma još prošle godine nam je Renato Metessi obećavao 'super ugovore' za Dallas Records, koji su se kasnije pretvorili u vrlo usrane uvjete, umotane otprilike u ovako izrečene riječi Renata Metessija:"Morali bi možda malo mjenjati tekstove i ublažiti muziku, te bi "trebali" potpisati Renata Metessija za producenta albuma, iako on ne bi ništa producirao na tom albumu." Zadnji uvijet je Renato Metessi opravdavao sa riječima, citiram:"Tako sam svojedobno i ja napravio da bismo mogli snimiti album." Mislim ono - KOJI KURAC??? Već sa prvim uvjetom "gdje bismo možda trebali malo korigirati tekstove" smo odlučili odjebati sve takve uvjete, te iako nekako sumnjam da su njegova obećanja uopće došla do Dallas Records-a, svejedno smo odlučili odjebati sve major label šprehe, jer smo dobili još jasniji uvid u 'kakav je to svijet' nego što smo ga imali prije. A zgadio mi se lik, pogotovo nakon svađe s njim i njegovim prijateljem kod kojeg sam ja pro bono izrađivao program, kojeg su oni (da su iole sposobi), komotno mogli prodati barem lokalnim televizijama - uglavnom, svađa je izbila zbog toga što sam ja uz taj pro bono rad, odlučio pokrenuti paralelno drugi posao, na kojem ću zarađivati neke pare - što su Renato Metessi i njegov kolega smatrali veleizdajom(???), jer se u tom mom poslu radilo o izradi web stranica i snimanju svadbi, a oni su te poslove smatrali KONKURETNIM izradi onih emisija što sam radio kod njih - pa sam ih sve poslao v rit, jer nakon svog onog besplatnog rada za njih - zaslužili bi vjerojatno i jebenu tužbu, ali nemam vremena za hrvatsko pravosuđe, tako da sam još jednom odlučio "pregrist govno" i krenut dalje u poslovni dio života pametnije nego prije. Tako da danas i dalje radim te web stranice i sve to, ali također danas radim i neke TV emisije i tako to.

TERAPIJA: Što misliš o aktualnoj pop glazbi i kulturi općenito?

NJEC: Uglavnom nema veze sa realnošću, jer današnju realnost tržište ne može podnijeti. Na svjetskoj sceni, jedino Lady Gaga ima petlje za provokacije, dok je ova lokalna POP scena i kultura toliko bezlična, da nije ništa čudno što je toliko ogromna doza apatičnosti prisutna kod ljudi danas. TERAPIJA: Misao za završetak poglavlja intervjuua?

NJEC: Citirat ću Billa Hicksa, pokojnog američkog komičara: "The world is like a ride at an amusement park. It goes up and down and round and round. It has thrills and chills and it's very brightly coloured and it's very loud and it's fun, for a while. Some people have been on the ride for a long time, and they begin to question: Is this real, or is this just a ride? And other people have remembered, and they come back to us, they say, "Hey - don't worry, don't be afraid, ever, because, this is just a ride..." But we always kill those good guys who try and tell us that, you ever notice that? And let the demons run amok. Ugodan vam dan/noć želim! Voli vas Njec iz benda Abergaz!

matej perkov // 20/04/2011