Na početku da rasčistimo, za mene nema top liste domaćih, top liste stranih, top liste susednih i sličnih. Ima samo top 5 [top fajv], kao što bi poznati prijatelj iz Hi-Fi dućana rekao.
Na mjestu broj 5 albuma nalaze se novi klinci, The Artic Monkeys s albumom Whatever People Say I am, That's What I'm Not. Zašto? Pa, eto, siromašna je godina, a oni, pomalo zabavni i pomalo iritantni našli su svoje mjesto među prvih 5. Broj 4 ponosno drže Calexico s albumom Garden Ruin. Sve što je bitno napisati o tome albumu već je napisao Pedja i to možete vidjeti na
ovom linku, a ja sam imao sreće jer je taj album kod mene pohranjem na crnoj 12inchnoj plastici. Njam! Mjesto na postolju označeno brojem 3 zauzeo je stari freak imenom Luke Haines koji je konačno uspio napraviti album koji ne zaslužuje čistu peticu, već samo jednu prilično čvrstu četvorku (4+, rekli bi u školi u moje vrijeme), koja lagano naginje da postane petica kako vrijeme prolazi. Prve tri stvari na Off My Rocker At The Art School Bop zvuče mi kao pomalo razočaravajuće (valjda zbog prevelikih očekivanja), da bi se sve promjenilo s All The English Devils. Ah, da, to je definitvno Luke kakvog ga volim(o)! The Walton Hop je definitivno na krivom mjestu jer ostaje u sjeni svih engleskih đavla. Divotu Fighting In The City Tonight će u dovoljnoj mjeri opisati par stihova iz iste: they don't like our clever ways they don't like our fancy talk / fighting in the city tonight / we come from the villages... Slijedeća pjesma ponovo spominje Englesku, 1966 (nogometni fanovi će znati o čemu je riječ), engleska wimbledonska finala (ha, ha) itd itd. Ukratko: divota! I tako do kraja do Black Box Recorderovske Bad Reputation (da, da, Sarah Nixey ovdje pjeva back vokale!), koja je, onako, pa Black Box Recorderovska. It's a hell of a record. I nek se zna da ovaj cd nema za kupiti u lijepoj našoj, pa sam "mor'o iz Engleske naručivat'". Gdje smo ono stali? Broj 2? Još stariji i luđi? Tom Waits? Orphans: Brawlers, Bawlers and Bastards? Prokleto bolesna nakupina pjesama na 3 cd-a? Da! Upravo mi iz zvučnika vrišti Rains On Me, drugi je dan godine dvjetisućeisedme i miriše na snijeg. Neprocjenjivo. Broj jedan (1) krajnjim naporom u 10 puta ponavljanom fotofinishu osvajaju The Killers sa Sam's Town. Zašto? Jer su catchy pjesmice. I tjeraju me da opet iznova zavrtim cd u playeru. I zabavne su. Pjesmice. Zato.
Petorka koncerata se raspodjelila na slijedeći način:
mjesto br. 5: let 3 @ varaždinski korzo pretpostavljam da je bio 23.12., ali zato zasigurno znam da sam bio pijan i da mi je nedostajalo stvari s prva tri albuma, ali je zato droga (pjesma) bila fantastična, a da me nisu gnjavili s tarzanima, golubovima i kurcima u čelo, sigurno bi zauzeli i više mjesto. no i ovako nije bilo loše. Let 3 su cool ma što mi mislili o tome.
mjesto br. 4: pixies @ šalata tam negdje po ljeti. znao sam ja ta to neće biti kao u ljubljani. srećom pa je kombinacija piva, votki i nostalgije za starim ljubavima učinila ovu pixies šalatu probavljivom.
mjesto br. 3: urban @ špancirfest vž, tam negdje za vrijeme špancirfesta ;)
o tom događaju je također već sve napisano
ovdje
mjesto broj 2: calexico @ pauk (boli me qrac za datum, bilo je to dvije i šeste).
iron and wine, salvador duran i calexico su zakon! sad ide par rečenica sa uskličnicima na kraju! meni piči marijači! bolesnoj braći! a ne, to nije to! sigurno još spomenuo kako su iron and wine, salvador duran duran i calexico zakon! i joey (ne onaj iz prijatelja) je zakon! i frizura mu je zakon!
a ipak mjesto broj 1 zauzima, tralalala, nitko drugi do Morrissey Patrick Steven glavom i bradom. da se razumijemo, ja na tom koncertu uopće nisam bio, ali sam gled'o na hateveu i nadam se da se slažete sa mnom da se to proglasi koncertom godine? ako baš hoćete čitati iz tipkovnice čo'eka koji je pristustvao uživo (ne ispred tv-a),
izvolite!
dejan // 02/01/2007