Ovo ljeto bude puno prilika za pogledati jedan od najsimpatičnijih post trip hop, neo trip hop ili samo trip hop bendova, Morcheebu. Možete otići na Sziget festival u Budimpeštu početkom kolovoza, na Echo festival u Beograd, ili pak ostati u Zagrebu i pridružiti nam se nadamo se toplog i sunčanog, ali blago vjetrovitog 13. srpnja ispred SC-a.

Zanimljivo je da se otkad Terapija funkcionira, još niko nije našao inspiriran napraviti recenziju nekog od njihova ukupno 4 albuma. Postoji i logično objašnjenje, a to je da su prva dva (odlična) albuma izdana u vrijeme kad ovog piskaranja još nije bilo. Treći baš i nije bio pretjerano zanimljiv (osim par dobrih stvari tipa "Rome wasn't built in one day" ili "Be Yourself"). I onda dolazimo do četvrtog albuma koji je baš pravi Morcheeba, slatkasti, lelujavi, ritmični, vedri i ljetni i o kojem bi se isplatilo ponešto reći i koji je izdan relativno nedavno. A u konačnici, imam osjećaj da se svi pale na neke manje komercijalne bendove i ne baš tolko na trip hop. Svi osim mene naravno jer ja si to jednostavno volim poslušati, uvijek pali za podizanje raspoloženja.

Morcheeba je zanimljivi trojac kojeg čine dva brata Paul i Ross Godfrey (meni liče na dva plišana medvjedića - pogledati spot od ….one jedne stvari) i preslatka tamnoputa Skye koji su se našli na nekom partiju 95, počeli svirati zajedno te se predstavili svijetu albumom "Big Calm" (1998). Braća su i prije tog susreta pomalo sviruckala instrumentalne skladbe, ali ONA je izgleda bila zadnji kamenčić u slagalici jer je svojim glasom definitivno odredila i zapečatila njihov zvuk.

Otkud ime Morcheeba? Paul kaže da je oduvijek u svojoj glavi imao izmišljene bendove od kojih je jedan bio i Morcheeba - u njegovoj fantaziji to je bila puknuta rap ekipa uvijek prenapušena da bilo što napravi. To ime se našlo na jednoj od demo snimki, izdavačka kuća je bila njime oduševljena i tako je ostalo. Kao i kod većine drugih ljudi, drugi album "Big Calm" je moj prvi susret s bendom. Teško je izdvojiti neku pjesmu koja mi se manje sviđala od ostalih jer sve su bile zarazne, vesele, od "Shoulder Holster", pomalo rege "Friction", smirene mantra style "Over and Over", "Big Calm"…Točno takav sretan album su i htjeli napraviti - u to vrijeme su se kažu osjećali dobro i to su htjeli probuditi i u drugima svojom muzikom. Skye je u međuvremenu, između dva albuma, drugi put postala majkom, pokupili su dobru lovu prvim albumom pa je sve skupa valjda rezultiralo osjećajem sreće. Fora je napis negdje na webu koji kaže da je prvi album (depresivniji, laganiji i mističniji) rezultat napušavanja u studiju, dok su za drugi veseliji inspiraciju crpili votkom.

Treći me razočarao jer je bio iskorak od dotadašnjeg stila i presličan popu i dance-u. Nijedna pjesma mi nije sjela osim onih već spomenutih, ali me zato "Charango" tj. zadnji album (2002) ponovo osvojio. Opet ljetni duh, njen prozračni glasić, zgodni ritmovi, laganini, neopterećujuće sa jednim super duetom sa Kurt Wagnerom iz grupe Lambchop u pjesmi "What NY couples fight about" - meni najljepša pjesma ovog albuma. Ne sviđaju mi se baš dueti sa reperima Pace Won-om i Slick Rickom, ali ne vjerujem da njih vodaju po turneji pa se ne bojim kvarenja doživljaja.
I za kraj treba napomenuti, da Morcheeba na ovoj turneji predstavlja svoj nedavno objavljeni best of album "Parts of the Process", koji uz 14 poznatih hitova nudi i dvije nove pjesme. Stoga je za pretpostaviti da će se i njihov repertoar sastojati od tih hitova što je u konačnici i najbolje za publiku.

Teško mi je zamisliti Morcheeba koncert u zimsko doba godine kad pada snijeg i vani je bljuzga, ali ljeto je savršeno. I 100 kn uopće nije puno ako se uzme u obzir da listić Lota može koštati 57 kn, a od njega ovak i onak nikakve koristi….

lana // 05/07/2003