Žedno uho stiglo je do svog desetog izdanja na kojem će - po starom dobrom običaju drugačije glazbe željnoj publici - predstaviti niz zanimljivih i iznimno raznolikih izvođača.

Zasigurno najveće među imenima koja ćemo ugostiti ove godine zasvirat će već na samom otvaranju.

Radi se o kultnoj teksaškoj psihodeličnoj noise-rock grupi Butthole Surfers, koja će ostati zapamćena prije svega po svojim ekstremnim koncertnim performansima kojima su sablažnjavali konzervativnu Ameriku osamdesetih, ali i po izuzetnom komercijalnom uspjehu kakav su doživjeli sredinom devedesetih, izvršivši tako pravu subverziju glazbenog mainstreama, jer su od grupe čije se, za mnoge šokantno, ime voditelji na radio stanicama svojevremeno nisu usuđivali izgovoriti, a urednici novina ga jednako tako nisu usuđivali otisnuti na papir, postali hit proizvod kojeg su djeca istih tih novinara mogla najnormalnije gledati na najgledanijim televizijskim programima. I premda su veći dio ovog desetljeća posvetili svojim drugim projektima, prije godinu dana se okupila izvorna postava grupe (Gibby Haynes - glavni vokal, gitara, elektronika, saksofon; Paul Leary - gitara, vokal; King Coffey - bubnjevi; Jeff Pinkus - bas; Teresa Nervosa - bubnjevi) koja radi na novim materijalima, a čiji su recentni nastupi obasuti hvalospjevima.

Uz Butthole Surfers prvu će večer festivala obilježiti Sunset Rubdown, projekt Spencera Kruga - polovice kreativnog dvojca koji stoji iza popularnog kanadskog indie-rock imena Wolf Parade. Premda zamišljen kao samostalni projekt, Sunset Rubdown su vrlo brzo izrasli u jedno od najznačajnijih imena (zajedno s već spomenutim Wolf Parade, Frog Eyes i hiperpopularnim Arcade Fire) po svemu iznimne montrealske indie rock scene.

Drugi nam dan festivala donosi dva na prvi pogled potpuno različita glazbena imena.

Otvorit će ga izuzetan novi projekt dobro nam znanog njujorškog jazz kontrabasista Williama Parkera, kojim sa svojim sedmeročlanim ansamblom ovaj, po mnogima ključni suvremeni jazz kontrabasist današnjice, odaje dužnu počast velikanu soula Curtisu Mayfieldu.

Kako zvuči kad vrhunska imena suvremenog jazza (Amiri Baraka - pjevanje i izgovorena riječ; Leena Conquest - pjevanje i ples; Lewis Barnes - truba; Sabir Mateen - alt i tenor saksofoni, klarinet, flauta; Dave Burrell - klavir; William Parker - kontrabas; Hamid Drake - bubnjevi) interpretiraju soul klasike nema smisla pokušati slovima dočarati, jer to je nešto što se jednostavno treba doživjeti.

Mouse On Mars s druge strane već 15 godina glase za jedan od najzanimljivijih proizvoda njemačke elektronske glazbene scene, a karakteristični su po tome da ne prezaju ni pred čim kako bi izrazili svoju kreativnost. Tako se u njihovom zvuku može čuti gotovo sve što se analognim i digitalnim elektronskim spravicama može stvoriti: od ambijentalne elektronike, techna ili duba, pa sve do rocka, jazza i junglea, a ono najljepše od svega je da uživo njihove katkad suludo duhovite kompozicije bivaju odsvirane iznimno glasno i energično, čime dobivaju potpuno novu dimenziju te ih komotno možemo proglasiti jednim od najmoćnijih elektronsko-plesnih bendova koje se danas može vidjeti i čuti na svjetskim pozornicama.

Dälek su još jedni naši stari znanci koji su zahvaljujući nizu uspješnih nastupa u KSET-u stvorili pravu malu vojsku poklonika zbog koje nam se tako često vraćaju.

Premda je u pitanju u prvom redu hip-hop bend, lepeza stilova koje objedinjuju u svom katkad zastrašujuće moćnom glazbenom izrazu nadilazi okvire koje taj žanr nameće, pa stoga ni ne čudi da zapravo većina njihovih štovatelja dolazi iz indie-rock i industrial miljea. Einstürzende Neubauten, Faust i My Bloody Valentine samo su neka od imena koja se najčešće spominju pri pokušaju opisivanja njihove glazbe koja je teška, mračna i tjeskobna baš poput stvarnosti koju njeni akteri proživljavaju u post-Bushovskoj Americi, a koju MC Dälek tako dobro opisuje kroz britke tekstove u kojima ne štedi ama baš nikoga.

Destructo Swarmbots je ambijentalno-bučni dvojac koji na koncertima upotpunjava moćni zvučni zid grupe Dälek, dok samostalno izvode svoj dvadesetminutni ambijental-drone performans.

Oddateee je još jedan prijatelj grupe Dälek i odličan MC čija izdanja producira Oktopus, producentska polovica Däleka.

Jedini domaći predstavnici na ovogodišnjem izdanju festivala odazivaju se na ime East Rodeo. Radi se o hrvatsko-talijanskoj eksperimentalnoj rock grupi kojoj superlative dijele i takve veličine njujorškog jazza kao što su Marc Ribot ili Greg Cohen, a čija ih mješavina raznolikih utjecaja u rasponu od jazza i prog rocka, do metala i eksperimetalne elektronike, čini jednom od najoriginalnijih glazbenih pojava na ovim prostorima, ali i bendom koji se sjajno uklapa u koncepciju samo Žednog uha.

Zatvaranje festivala pripast će kalifornijskoj bučno-plesnoj indie rock četvorki Health, koja zvuk distorziranih gitara efektno upotpunjava sirovim synthovima i fantastičnim bubnjanjem koje nerijetko graniči s ludilom. Boredoms, Liars, Deerhoof i Black Dice neka su od imena kojima su novinari najčešće baratali pri pokušaju opisivanja onoga što su prije dvije godine na svom albumu prvijencu ovi momci snimili u omiljenom im LA klubu The Smell. Može vam se čini čudnim kad netko svoj prvi album odluči snimiti u prostorima underground kluba umjesto u nekom tonskom studiju, ali što tek misliti kad taj isti bend nedugo po izdavanju prvog albuma odluči objaviti i plesne remikseve pjesama s tog albuma, jer ne zaboravite, u pitanju je u prvom redu noise-rock bend. Nema se zapravo tu puno za razmišljati jer jasno je već od samog početka da su Health jedan nekonvencionalan i iznimno originalan bend za kojeg ne možemo ni izbliza pretpostaviti kakvo li nam iduće iznenađenje spremaju.

Uz Health će na zatvaranju svirati i sjajni talijanski punk-jazz trojac Zu, inače naši dragi prijatelji zahvaljujući kojima smo svojevremeno došli u kontakt s brojnim zanimljivim glazbenicima širom svijeta i jako smo ponosni na uspjeh koji doživljavaju svojim novim upravo objavljenim albumom "Carboniferous".

Izdan za Ipecac, jednu od najjačih nezavisnih diskografskih kuća u Americi danas, album svoj zavidan tržišni uspjeh može zahvaliti i vlasniku etikete Mikeu Pattonu (Fantomas, Tomahawk, Faith No More...) koji na albumu gostuje baš kao i King Buzzo iz kultnih Melvinsa, no hvalospjeve glazbene kritike mogu zahvaliti najboljem dosad komponiranom i snimljenom materijalu u karijeri, te svojoj zavidnoj izvođačkoj karizmi kojom su u prvi mah i privukli pažnju Mikea Pattona s kojim već godinu dana nastupaju kao Mike Patton & Zu Quartet.

27.4. (120/150 kn)
Butthole Surfers
Sunset Rubdown

28.4. (80/100 kn)
Mouse On Mars
William Parker Ensemble: The Inside Songs Of Curtis Mayfield

29.4. (45/60 kn)
Dälek
Oddateee
Destructo Swarmbots
East Rodeo

30.4. (45/60 kn)
Zu
Health
Demode A/V Team

Ulaznice se mogu se kupiti u zagrebačkom Dirty Old Shopu (Tratinska 22) i na blagajni Teatra &TD (Savska 25).

promo guy // 27/04/2009