Od starogrčkih i srednjovjekovnih koncepata glazbe sfera do inženjera koji rade na novim instrumentima, znanost i glazba uvijek su imale poseban odnos. Znanost - ili, da budemo precizniji, znanstveni podaci - za neke su glazbenike ne samo izvor inspiracije, već i središnji dio njihove glazbe. Različitim tehnikama pretvaraju sve vrste podataka u zvukove, bilo da se radi o elektromagnetskim valovima, DNK kodu ili vremenskoj prognozi. "Jako volim snimke pulsara. Ja sam bubnjar i ovo pulsiranje me privlači," kaže poljski glazbenik Rafał Iwański, polovica Voices of the Cosmos, dua koji astronomske podatke pretvara u jeziv, elektroakustični ambijent.

Voices of the Cosmos koristi podatke koji dolaze iz različitih izvora, uglavnom radiovalova, koje je arhiviralo Sveučilište Nicolaus Copernicus u Toruńu, Poljska. Tamo su Iwański i Wojciech Zięba upoznali Sebastiana Soberskog, tada zaposlenika, a sada radioastronoma i glavnog znanstvenika u Grudziądz Planetariju. "Kad smo zamolili Sebastiana da s nama podijeli neke snimke, doslovno nas je preplavio podacima," smije se Iwański.

"Podaci primljeni radioteleskopima zatim se digitaliziraju i astronomi ih analiziraju u tom obliku. Transformacija u audio valove samo je dodatak. Koristimo i snimke radio valova koje emitira polarna svjetlost, registrirane jednostavnim uređajima. Treća vrsta podataka koje koristimo su sonifikacije; astronomi ga koriste uglavnom za istraživanje periodičnosti raznih pojava", objašnjava Iwański. Jedan primjer potonjeg je "Luna" s njihovog trećeg albuma, III, gdje su koristili sonificiranu kartu Zemljinog Mjeseca.

Kad su Voices of the Cosmos započeli 2009., Iwański i Zięba odlučili su koristiti snimke kakve jesu. Od tada su usvojili liberalniji pristup aranžmanima koji uključuju analogne synthove, teško obrađene akustične instrumente, pa čak i zveckanje metalnih ploča, lanaca i plastičnih opruga. "Mi ipak ne koristimo računala", kaže Iwański. "Koristimo analogne sintisajzere sa svim tim gumbima—to daje fizikalnost našim izvedbama i čini me sretnim, baš kao i pripremanje akustičnih zvukova da [to] zvuči kao soundtrack Dunea", dodaje uz smijeh.

Voices of the Cosmos nisu prvi koji koriste transformirane radio valove u svojoj glazbi. Godine 2021. britanski pionir mračnog ambijenta Lustmord izdao je "Dark Matter", jezivu i neodoljivu glazbu inspiriranu nedostupnom materijom koja (zajedno s tamnom energijom) čini 95% svemira. Izgrađen je oko radijskih, ultraljubičastih, mikrovalnih i rendgenskih mjerenja NASA-e i Nacionalnog radioastronomskog opservatorija, što zauzvrat daje zvukove "međuzvjezdane plazme i molekula, radiogalaksija, pulsara, masera i kvazara, interakcija nabijenih čestica i emisija , zračenje, egzotični astrofizički objekti, kozmički mlazovi i baklje iz magnetara," stoji u opisu albuma. Konačni rezultati su negostoljubivi: prazni i zastrašujući, ogromni, ali zagušljivi.

Znanstvene institucije odavno svojim podacima podupiru umjetnike. Kada je LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) otkrio postojanje gravitacijskih valova, William Basinski je dobio ekskluzivni pristup sonifikaciji spajanja dviju masivnih crnih rupa udaljenih 1,3 milijarde svjetlosnih godina od Zemlje. To je sličan ogroman zapis kao i Dark Matter, ali manje hladan, manje pust; u glazbi ima i ljepote i čuda.

Ono što The Voices of the Cosmos razlikuje od Basinskog i Lustmorda je njihova uloga edukatora i kulturnih ambasadora te njihova sinergija sa stručnjacima na tom području. Sa sjedištem u Toruńu — glavnom gradu poljske astronomije, domu Nikole Kopernika — redovito predstavljaju svoj rad na znanstvenim festivalima, dijeleći svoja saznanja kako bi drugi mogli slijediti njihov primjer. Institucionalni saveznici poput Soberskog nisu samo posrednici, već kreativni suradnici; Iwanski ga smatra neslužbenim trećim članom grupe. "Uvijek nam je govorio da surađujemo i surađujemo s institucijama", objašnjava. "Zahvaljujući njemu, svirali smo na mjestima poput zvjezdarnice ili tijekom događaja poput kiše meteora Perzeida. Mislim da je to vrlo važno za nas - ovo je eksperimentalna glazba, ali zahvaljujući ovoj znanstvenoj komponenti, privlačna je za ljude koji inače ne slušaju ovu vrstu glazbe."

Radioastronomski podaci daleko su od jedinog znanstvenog izvora za glazbu jer se gotovo svaki skup podataka može prevesti u glazbu. Brian Foo skladao je djelo temeljeno na promjeni onečišćenja zraka u Pekingu. Guy Birkin nije snimio jednu, već tri različite sonifikacije genoma virusa SARS-COV-2: prva je elektronička pjesma duga 20 minuta; drugi, dvostruko duži i daleko kaotičniji i jezovitiji, s ostinatnim bas linijama, bubnjevima koji se neprestano mijenjaju i sintetističkim melodijama izvedenim iz četiri slova genoma virusa. Zatim je tu MINING, engleski trio Craig Kirkpatrick-Whitby, PJ Davy i Matthew Bourne, koji su razvili podatke od tjedan dana u album inspiriran i nazvan po Chimetu, inače poznatom kao Chichester West Pole Beacon, meteorološki i morski državna postaja u West Sussexu. Whitby, koji ima više od 40 godina iskustva kao podatkovni znanstvenik, odabrao je ovu stanicu iz sentimentalnih razloga. "Posjećujem južnu obalu (Bosham, Itchenor, otok Hayling, rijeka Hamble) i provodim vrijeme na vodi ovdje od sredine 1970-ih. Počeli smo jedriti na dasci u Hayling Bayu davne 1975./1976.," objašnjava Whitby putem e-pošte. "Chimet je udaljen nešto više od 5 nautičkih milja (SSW) od mog doma zračnom linijom preko luke Chichester do zaljeva Hayling. Prije utrke svi bi pogledali vizualizacije podataka na Chimetu kako bi provjerili trenutno stanje i trendove vjetra, plime i atmosfere. Doista, mnogi deseci tisuća ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu i neki u Francuskoj koristit će Chimet za provjeru vremena prije i tijekom svojih aktivnosti. Prirodno sam bio opsjednut osiguravanjem da osnovni izvori podataka i sve korelacije svakog pojedinačnog izvora podataka nisu ni na koji način oštećeni i da budu što autentičniji."

Chimet prikuplja podatke svakih pet minuta; na zapisu MINING-a, svaka snimka odražava dvije sekunde glazbe. "Imali smo podatke za nekoliko godina. Pregledavajući stotine grafikona vremenskih serija svih podataka, identificirali smo razdoblje za koje se činilo da nudi zanimljive mogućnosti, koje su kombinirale podatke o pozadini uragana Ophelia i tropske oluje Brian iz listopada 2017. tijekom razdoblja od sedam dana," Whitby piše. Kad su podaci obrađeni i pretvoreni u glazbenu bazu, preuzeli su Davy i Bourne. Bourne je improvizirao preko prvog sloja kako bi glazbi dao humaniju dimenziju. Dok je radio u svojim dijelovima, i njega su zahvatila jaka nevremena koja su trajala nekoliko dana. "Dakle, ne samo da je Matthew slušao vremensku prognozu dobivenu Chimetom, već je sve to iskusio sjedeći u svom osobnom vremenskom sustavu." piše Whitby.

Chimet je Whitbyjev prvi pokušaj sonifikacije podataka. "Postupno sam se obučavao za Ableton Live Suite DAW i to mi je omogućilo da vidim da mogu vrlo lako stvarati glazbu koristeći podatke iz gotovo bilo kojeg izvora", piše. Ima još ideja koje dolaze, svaka je (prema njegovim riječima) kompliciranija od Chimeta, ali ih još ne želi otkriti.

Bilo da koriste pulsare, crne rupe, podatke o onečišćenju zraka, radio valove, DNK ili karte, ovi glazbenici zasigurno dokazuju da je glazba posvuda.

promo guy // 16/08/2024