Otac dark ambijentalne i dark-wave scene dogurao je do svojeg jubilarnog 20. albuma. A u goste je pozvao gitaristu King Buzza iz Melvinsa. O kreativnoj snazi Lustmorda dovoljno govori podatak da su ga angažirali Tool za video "Vicarious" gdje je komponirao uvodni i završni zvuk.

Lustmord, pravim imenom Brian Williams rođen je 9.I 1964. u Britaniji, a glazbom se počeo baviti koncem '70-tih sa nepunih 16 godina kada je počeo eksperimentirati sa kultnim industrial sastavom SPK iz Australije gdje je bio zadužen za snimanje neobičnih zvučnih efekata po pećinama i čudnim akustičnim prostorima. Eksperimentirao je i sa ritualima tibetantskih glasova i rogova, te je sve zvukove pojavom kibernetske tehnike digitalizirao stvarajući mračne ambijentalne strukture. Od 1982. do 1985. bio je stalnim članom SPK surađivajući i sa kultnim književnikom William S.Burroughsom koji je neko vrijeme bio veliki obožavatelj ovih Australaca.

Svoje prve radove objavljuje ranih '80-tih gdje je nagovjestio svoju neobičnu eksperimentalnu mračnu formu, te je paralelno s radom u SPK kojima je između ostalog bio i koncertni tehničar, 1990. s albumom "Heresy" potpuno definira strukturu i dizajn dark wavea i dark ambijentalne glazbe. Vrhunac kreativnosti doseže tokom '90-tih s albumima "Stalker" (1995.) u kolaboraciji sa Robert Richom i na solo albumu "Strange Attractor/ Black Star" (1996.), te se ponovno u dobru formu vratio na albumu "Pigs Of The Roman Empire" kojeg je snimio uz potporu sastava The Melvins. 2005. zovu ga Tool kojima je remiksirao skladbe "Schism" i "Parabola" kojima se njegov rad veoma dopao, te su ga potom angažirali za stvaranje svih onih atmosferskičnih zvukova na svojem albumu "10,000 Days" objavljenom 2006., a u video spotu "Vicarious" je komponirao uvodne i završne zvukove. Njegov rad su također primjetili i poklonici Curch Of Satan kojima je 6.VI 2006. (a kojeg drugog datuma?) snimao ceremoniju nazvanu "Rising", te je pri tome nastupio uživo kao dio cijelog procesa. Osim toga, Lustmord je povremeno surađivao i sa mnoštvom glazbenika koji su stvarali glazbu za Hollywoodske filmove.

Album "Juggernaut" ima samo 4 instrumentalne skladbe, koje se pretapaju jedna u drugu, no osim uvodne "Erie", sve su dugačke oko 12 minuta. Prva i najkraća (oko 5 minuta) "Erie" je mračni razliveni elektronski drone ambijent pun atmosferskih tmina, vokalnih mrmljanja i uzdaha gdje se negdje pri završnici pojavljuje prijeteći debelo obojeni zvuk gitare King Buzza iz Melvinsa. "Prime" se nastavlja u mračnu atmosferu koja je pojačana minimalističkim zvukovima nalik na violinu, mračnim laganim repetativnim pozadinskim udarcima koji asociraju na elektronski bubanj, te Buzzovim režavim hipnotički jezovitim minimalističkim riffovima gitare koji nose cijelu kompoziciju u tijek prave blago plesne dark-wave strukture. Skladba je oplemenjena sa jecavim gitarskim psycho solo minijaturama i efektima vokalnih uzdaha. U "Able" Buzzo distorzirano praši nekoliko opakih sekvenci koje nestaju u fade-out i pretapaju se sinhronizirano iz kanala u kanal zajedno s nerazgovijetnim, također distorziranim vokalima stvarajući čudnovati minimalistički horror predložak u kome ima pozadinskog cvileža tko zna na koji način spravljenih efekata koji na sredini kompozicije kulminiraju u trip harmonija sastavljenih od nekolicine različito obrađenih zvukova, da bi konac bio osmišljen psycho ambijentalnim šumovima i zvukovima. Vrlo intrigantna i hvale vrijedna kompozicija u kojoj se zaista ima što čuti. Posljednja skladba "Item" je atmosferični eksperimentalni komad gotovo bez gitare (pojavljuju se samo sitne minijature) gdje glavnu ulogu igraju pretopljeni zvukovi syntha, različitih ambijentalnih dionica i nerazumljivih vokalnih pozadinskih naracija kao završno psihodelično trip putovanje koje završava u fade-outu koji traje gotovo punih 3-4 minute.
Album "Juggernaut" nije svakako Lustmordovo remek djelo, ali prema kritičarima spada u sam vrhunac njegovih radova, te je stoga vrijedan dio njegovog opusa i mini jubileja kojim slavi svoj dvadeseti album.

Diskografija:

Lustmord (1981)
Lustmordekay (1983)
Paradise Disowned (1984)
Heresy (1990)
A Document Of Early Acoustic & Tactical Experimentation (1991)
The Monstrous Soul (1992)
Crash Injury Trauma - Isolrubin BK (1993)
The Place Where The Black Stars Hang (1994)
Trans Plutonian Transmissions - Arecibo (1994)
Stalker - with Robert Rich (1995)
Strange Attractor/ Black Star (1996)
Lustmord vs. Metal Beast - with Shad T.Scott (1997)
Purifying Fire (2000)
Metavoid - Nextera (2001)
Law Of The Battle Of Conquest - with Hecate (2002)
Zoetrope - Nextera (2002)
Carbon/ Core (2004)
Pigs Of The Roman Empire - with Melvins (2004)
Rising (2006)
Juggernaut - with King Buzzo (2007)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/04/2008