Robert Radamant je izdao album Clubbing In Wonderland. Na tom LP-u je radamant radio oko dvije godine nakon 20 godina iskustva u produkciji. Album je objavljen na domaćem labelu Aceton Music, labelu koji promovira hrvatske producente, uglavnom technoidnih žanrova, ali ne isključivo. Clubbing In Wonderland je recimo netipičan izlet na Acetonu te ćemo ga pokušati opisati.
Sam naslov sugerira ono što autor smatra bit ovog albuma. To bi se moglo opisati kao kombinacija snažnih klupskih breaks-bass beatova sa fantasy-cinematic melodijama. Beatovi imaju primjese IDM-a i Artcorea i općenito, jedan trip hopovski element koji se provlači kroz sve trake. Radamant kaže da je osnovna ideja ustvari vrlo jednostavna: "Radio sam mjuzu kakvu bih volio čuti u klubu a iz nekog razloga ju baš ne čujem po tim mjestima. Ta mjuza bi trebala trigati tijelo na pokret, ali istovremeno bi drugi dio mozga zadužen za maštanje trebao biti aktivan i u stalnom stanju opuštene kontemplacije i šarolike imaginacije." Tako radamantov album može služiti za tipičnu namjenu klupske večeri, a može se i pustiti u bircu u kojem nije neobično da netko čita knjigu ili da igra šah. Inspiracija je uglavnom dolazila od imena kao što su Amon Tobin, Kruder & Dorfmeister, Brian Eno, Ivy Lab, Massive Attack, Reid Willis, slična glazba te razan d'n'b-jungle i breaks-bass mjuza općenito. Važne komponente su i istočnjački načini komponiranja i plemenska glazba, ali i industrial i rubni žanrovi elektronike. Emocionalni krajolici u mentalnom imaginariju uz nagonsku potrebu tijela za usklađenim kretanjem sa ritmikom bi bio sažet opis pozadinske ideje cijele te priče.