Ova znamenita nezavisna izdavačka etiketa podarila je ponovno cijeli novi niz izdanja koje dopunjavamo s nekim najnovijim i nekim prošlogodišnjim, te reizdanim i nerecenziranim albumima. KISH - Echoes in a quiet church (2006, Slušaj najglasnije)

Djelo nadahnuto prije svega sjetnim glazbenim impresijama ostavštine flower-powera, djece cvijeća, te melodičnim koloritima sympho-rocka. Uz Nikolu Kiša (klavijature i vokali) jedina pratnja je Goran Repinec na gitari, tako da album zvuči dosta "šuplje", no uz prilično meditativno i nevino ljubavno okružje tekstualne tematike (koja u sebi nosi i podosta religioznosti) zvuk praznine se doima i kao blaženi prostor kome sam autor vjerojatno teži u svom izrazu. Svih 14 skladbi je otpjevano na engleskom jeziku ("Tell me if you know" i "Baby plays around" imaju dvije verzije), te ih u pojedinim trenucima obilježava solidna aranžmanska orkestracija (naslov "Because", "Echoes in a quiet church", "See my friends"), uz ipak prekratki vremenski tijek koji nekako narušava vrlo dobru harmoniju i mirnoću same izvedbe. LOU PROFA - Nove kreacije (2006, Slušaj najglasnije)

Evo jednog In memoriama za "godfathera soula"...
Premda je ovaj rad snimljen još u 4. mjesecu 2006. u "Green zone" (ili kako na omotu piše "Zelenoj zoni"), a objavljen nekoliko mjeseci kasnije, možemo ga smatrati najnovijim radom iz bogatog asortimana Lou Profe.
Ovaj se sjajni pjevač konačno prikazao u svojem pravom svjetlu kao vrsni vokalist uz potporu instrumentalnih samplova (Ronnie Laws, Miss Elsie Smith, King Tubby, James K. Nine, Benny Poole, Crusaders, Kool & The Gang itd...) na koje je ispisao svoje ležerne tekstove na hrvatskom jeziku o ljubavno-seksualnim, rockerskim i inim, vrlo sličnim opsesijama gdje mu se povremeno pridružuje i sam DJ Zdena kao prateći vokal. Uz odličan Profin vokal, ovdje se nalazi mnoštvo poznatih soul-funk instrumentalnih podloga na koje dotični pjeva i odlično se snalazi, čak i zabavlja za razliku od live nastupa gdje je hladan 'ko led. Inače, Profi je vrlo dobro legla "Stomp and buck dance" legendarnih Crusaders gdje se tekstualno i vokalno razvalio kroz tekst "Zagreb je 'kak san". Albumom Profa zvuči kao prava legenda koja je prošla sve do sada znanog u oblasti rock'n'rolla (u slučaju ovog albuma funk-ira a'la James Brown) koji mu je pravi životni smisao. Odlično Profino djelo!!! MRŠAVI PAS - Elektronska muzika za decu (2007, Slušaj najglasnije)

Baš za decu?! Malo tko će ovo puštati deci...
Album u početnih 9-10-11-12 naslova zvuči kao da je izvučen iz arsenala mnogobrojnih video-igrica (a i u nekoliko završnih), no u finalu zvuči kao strašno dobra "zeka". Međutim, album nema niti jedne informacije o izvođaču (što je u elektronici vrlo česti slučaj), te su sve stvari poredane po abecednom redu što sve skupa zvuči vrlo kakofonično. Ne znam da li je dotični izvođač baš to i želio postići, ali sudeći po nekim vrlo zrelim kompozicijama ("Leptirica", "Mali mrav remeti koncepciju", "Nije stalo" i odličnom instrumentalu "S.M.O.R.") ne bi se moglo tvrditi. Sve su skladbe vrlo kratke (od 1 do maksimalno 3 minute) i omeđene su u strogi minijaturni oblik kompjutera i sintesajzera na način vrlo blizak Aphex Twinovim albumima s početka karijere, no zato imaju vrlo "zgodne" naslove - primjerice "Cigi ciganka", "Dušo-maco-sunce-zlato", "Fazan prazan", "Halo Svemir", "Kauboj u crvenom sedlu", "Pesme o bebi", "Tata vidi zac", "Turbo kid", "Tvoj nos"... Samo kaj sve to izgledaju kao nekakve "igrice"...
Važno je napomenuti da na albumu nema gotovo nikakvih tekstova osim povremenih vokala, uglavnom uvrnutih u nizu skladbi od kojih se očituje punkersko-dječja (pedofilska možda?!) "Memorandum do..." i odlična "Merhaba alelejkum", te "Njega ne", zajebancija na turbo-folk "Od muke sam propevao", pesimistička DKK "Pušenje ubija", koračnica "Sha la laj" i skroz šašave dječje, ali i Tom Waitsovske "Sve je pošlo po..." (uz poznati sample "...sve je pošlo naopačke za vrapce i mačke...").
Album sadrži čak 37 pjesama koje će netko tko će preslušavati album zaključiti da izvođač ima strahovito velikog talenta za (povremeno) stvaranje vedrih kompozicija poput songova koje su izvodili Minja Subota, Labaratorija zvuka, Branko Kockica i nekolicina sličnih u ex-Yu stvarajući "najpopularnije" pjesme za djecu (a da li je to bilo baš za djecu?).
Neobičan elektronski album kojeg će neki štovatelj spomenutog Aphex Twina možda približiti s onime što su Šarlo Akrobata napravili sa "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." početkom osamdesetih godina u odnosu na tada vrlo bitnu i značajnu post-punk i new wave eru. Ili netko tko strahovito cijeni Tom Waitsa i njegov način šege. Kratko i vrlo jasno. Nešto vrlo, vrlo slično... PAKALA - Niugde (2007, Slušaj najglasnije)

Ovaj trio potpisuju Ivan Ilić, Milan Đurić i Željko Ljubić koji se vrlo slojevito služe finim metodama rock struktura u svojih 8 kompozicija. Ponajprije prednjače ambijentalne sfere (u uvodnoj "Levom stranom neba" i većini naslova), elegične rock balade ("Niugde", "Moa", "DubOko"), te post-rock pejzaži ("BezE").
Od instrumentarija služe se klasičnom postavom sastavljenom od gitare, bubnjeva, basa i klavijatura (uz pripomoć elektronskih efekata duhača), te vrlo dobrog vokala koji bojama i interpretacijom podsjeća na Bajagu iz sredine osamdesetih. Tematski su opsjednuti romantikom, ljubavlju, ali i sarkastičnim optimizmom ("...odmahujem rukom, dodajte mi uže, jedno malo duže, da budem zmaj visoko na nebu, u blizini sunca ljubav bunca... ali ja ne brinem, deca će spasiti svet, toliko hrabrosti je ostalo, zar ne...?"), što vrlo umješno uklapaju u svoj zaneseni stil koji pomalo podsjeća na post-rock (ponajprije zbog načina tretiranja gitarskih dionica i obilja "laid-back" pozadina). Od skladbi vrijedi izdvojiti spomenutu "Moa" koja obiluje vrsnim orkestracijama, pitkim tekstom i primamljivim rock nabojima, te sjajan i mogući hit "Građanin sveta" gdje se očituje sposobnost ovog trija da spretno povežu smjernice vrlo zahtjevnih sintagmi izvođača poput R.E.M., Mercury REV, Flaming Lips, Radiohead i sličnih u ozbiljan i nepretenciozan plesni rock song. No, ipak se najvještijom skladbom ističe "Ludus" gdje je prepleteno obilje različitih aspekata iz rock povijesti (od flower-powera, sympho-rocka do novovjekovnih space-rock strujanja).
Vrlo lijep album kojeg krasi sjajna gitaristička svirka, sjetna atmosfera i mnoštvo prozračnih boja. Veoma dobro urađeno! PUZOD - Metalna kola (2006, Slušaj najglasnije)

Još jedan u nizu projekata Pitija, Peđe i Gogera iz (Gori)Bora, na čijem stražnjem omotu uz fotografiju bubnjara Gogera s velikim i zašiljenim ušima stoji podatak da je album sniman 2004. godine. Rad ima 6 kompozicija koje su presjecane s nekoliko blues hard-garage-rock sintagmi (od čvrstog rocka "Motorna glava", hard/grungea "Karike i lanci", rock balada "Balada"), ali album skriva i neke drugačije preokupacije koje se mogu posmatrati preko prizme individualnih alter-rock opsesija u odličnom broju, naslovnoj "Metalna kola" gdje se ekipa dobro otkačila na račun pretjeranog i lažnog jet-seta i EKV.
Čvrsto i rockerski melodično djelo kojem jedino manjka dobra produkcija. RAZNI IZVOĐAČI - 11. bombardiranje New Yorka (2006, Slušaj najglasnije)

Trebalo je pune dvije godine da Zdenko napravi novi nastavak "Bombardiranja" za koje je 2004. izjavio da se vjerojatno neće iz mp3 formata prebaciti na DVD izdanje. Međutim, protekle dvije godine sakupio je čak 117 izvođača (na prošlom bombardiranju ih je bilo 73), koji su ovdje prisutni s najmanje dvije skladbe, tako da je unatoč svemu DVD izdanje s 1,34 GB (oko 20 sati!!!) glazbe bilo neminovno.
Tako je ovdje prisutno 98 izvođača s područja ex-Yu, dok ostatak čine izvođači iz USA (Al Perry, Bad Folk, B Movie Rats, Bob Urh & The Bare Bones, John Trubee, Scott Deluxe Drake, The Goblins, The Lone Wolves, The Ultra 5, Zero Child), Velike Britanije (American Scientists, Madtone, Skipper), Turske (DDR), Argentine (Federico Barabino), Francuske (Gu Guai Xing Qiu), Njemačke (Machina, Saltones, Sceptic Jazz) i Izraela (The Astroglides). Kao i prethodno izdanje, i ovdje se nalaze svi potrebni kontakti od svakog izvođača, a opisivati njihovu glazbu, izraz, svjetonazor, te napisati recenziju je isto što i pokušati u par redova sažeti opus Frank Zappe, Neil Younga, David Bowiea, Lou Reeda, The Fall i sličnih autora koji su imali najrazličitije faze i veliko bogatstvo stvarateljskog opusa. Stoga to ostavimo svakom slušatelju ponaosob.
Jedno je sigurno - ovo je uistinu velika enciklopedija nezavisne rock (i ine) scene druge polovice prve dekade 21. stoljeća. STATLER & WALDORF NOISE ERECTION - Kancerogeno (2006, Slušaj najglasnije)

Premda je ovaj rad snimljen još 1999. godine u riječkom Studiju za sirotinju, te imao svoje učešće u jednom od nastavaka "Bombardiranja New Yorka" i bio objavljen negdje početkom 21. stoljeća, prošle godine je doživio svoje reizdanje.
SWNE dolaze iz istarskog Buja, te su prije svega ovdje prikazali svoje viđenje tada već prohujalog vala američke nezavisne rock scene (The Jesus Lizard, Cows, Scratch Acid, Butthole Surfers, Circus Lupus, Fugazi, Nomeansno, At The Drive-In...) kroz plesne brojeve na hrvatskom jeziku. Svirka je korektna i prilično dobra, glazbena kreativnost na zavidnoj visini, aranžmani dotjerani, no tekstovi su vrlo banalni i nedorečeni kao da su izgorjeli u pretjeranoj želji za sofistikacijom. ZORNJAK - S ljubavlju (2007, Slušaj najglasnije)

E, ovdje ima svačega... Otkačeni kvintet - Lara i Mila (vokali), Željac (gitara), Chega (bas) i Darko (vokal i bubnjevi) su na ovom snimku snimljenom uživo u caffeu "Jazz" u Subotici januara 2006. naglasili svoju sklonost ka maksimalnoj zajebanciji u pretincu blues-rock-funk-dance-rockabilly-rock'n'roll. Vokali su dosta šašavi, otkačeni i poprilično vickasti (posebno cure u uvodnoj "Luzer"), glazbeno su opredjeljeni ka jednostavnom minimalizmu s ponavljanjem istih fraza, te su svoj intenzitet lucidnog sastava pospješili s nekoliko šegačina na račun alternativnog rocka (ha-ha-ha naslov "Alternativa"), Azre (naslov "Deset") i mnoštva izvođača koji kopiraju svoje uzore. Tek u spomenutoj kompoziciji "Deset" pokazuju neke sasvim drugačije instrumentalističke sklonosti ka aranžiranju vlastitog svjetonazora, no on je vjerojatno zbog gitarske solo-dionice stavljen u fade-out, fade-in. A da je skladba "Odlazim" bila objavljena prije prvih Partibrejkersa i Majki, danas bi bila pravi legendarni hit zbog svoje jednostavnosti. Posljednja skladba "Veverica (live)" u reggae maniru koji svojim načinom podsjeća na mnoštvo velikih ex-Yu hitova se vjerojatno sasvim slučajno pronašla kao čista dopuna na albumu. Tekst iste je potpuno blesav i ne treba ga uzimati za ozbiljno ("...veverica je pobegla na drvo i hajmo' svi na drvo...")
Uz prikazano, Zornjak je negdje na nivou bezgranične zabave nekadašnje Labaratorije i The B-52's, samo s daleko slabijim kreacijama otprilike poput sastava Srž (album "Šestputaautoput/U mrtvo iz praćke").
Šta to sve vrijedi kad je njihov stih "...nema para..." iz naslova "Para" sasvim jasan.
Da su kojim slučajem na velikom anglofonskom tržištu, uz zna se, strahovito moćnu produkciju i propagandu bili bi vrsni nastavljači Muppet Showa u rock varijanti.

horvi // 28/02/2007