Čast nam je i zadovoljstvo najaviti veliki povratak žustre koprivničko varaždinske rawk'n'roll kombinacije znane kao Overflow

Nakon dvije godine pauze od posljednjeg studijskog albuma i 23 godine trajanja na sceni, poplava je aktualna i sad kad se spustio vodostaj rijeka diljem Hrvatske.

Poslije šest studijskih albuma na engleskom jeziku, nekoliko europskih koncertnih turneja (Nizozemska, Njemačka, Francuska, Belgija, Austrija, Mađarska, Češka, Italija, itd…) i promotivnoj turneji po SAD-u i Kanadi, stotina koncerata po regiji, Goran, Nikita, Zoki i Krt najavljuju veliki zaokret u dosadašnjoj karijeri.

Prvi puta u karijeri pjevaju na hrvatskom.

I ne samo to. Novi album "Overflow & Miškina" je kompletno napisan u suradnji s jednim od najvećih pjesnika hrvatske povijesti - Mihovilom Pavlekom Miškinom. Kako? Uskoro ćete saznati.

Njihov novi singl je pjesma "Bijeda" kojom će najaviti i novi studijski album, planiran za objavu tokom jeseni 2013.



Aktualnost stihova starih gotovo 100 godina provjerite uoči novih parlamentarnih izbora u furioznom glazbenom aranžmanu:

"Ah, kako je strašno, živjeti na selu/
Kad polje ne rodi, blago se ne plodi/
Poplava i suša strpljivost kuša/
Ah, kako je strašno živjeti na selu

Kruha nema, zarade nema, novaca nema
Kruha nema, zarade nema, novaca nema, ovrha se sprema

Nema, nema, nema neeeeeeee…

U pripremi je prateći videospot o kojem ćemo Vas uskoro obavijestiti.

Album "Overflow & Miškina" izlazi ove jeseni u izdanju Dallas Records, a uskoro slijedi još nekoliko velikih iznenađenja i zanimljivih obavijesti vezanih za koncertni rad benda.

Zašto Miškina?

Ljubitelji povijesti su čudna bića. Neki vole skupljati stare predmete, neki čitaju knjige i knjižurine do besvijesti, a oni ambiciozniji zaviruju u arhive, u stare novine. Većina ima neobične skrivene želje - možda upoznati Napoleona, prošetati Rimom u doba Cezara ili posjetiti harem u zlatno vrijeme Osmanlija. Ja sam, priznajem, jedan od njih. Moj fetiš je manje ambiciozan. Zapravo je uvijek, kad sam otvorio dušu, nailazio na podsmjeh. Naime, dao bih svoje lijevo jaje, desni bubreg, a vjerojatno i desetak godina života za samo jedan dan u međuratnom vremenu. Tamo negdje, recimo - sredinom dvadesetih (prošlog stoljeća). Ono što je neobično i što je izazivalo prije spomenuti podsmjeh je činjenica da ja taj dan ne bih proveo npr. u Berlinu koji je tada bio centar svjetske kulture ili u Parizu, sjedištu boema i razvrata, pa ni New Yorku koji je tek postajao svjetska prijestolnica. Ja bih taj dan proveo u gradu koji najviše volim - u Koprivnici. Prošetao bih ulicama i udisao miris dima iz kućnih ognjišta, na kolodvoru uživao u dahtanju parnih lokomotiva, ulazio u trgovine, obrtničke radnje, a posebno u krčme gdje bih se potrudio zapiti slušajući tadašnje šank-mudrace. To bi bio izlet iz snova. To naravno, za sad - nije moguće.

No, dosjetih se. Možemo to i drugačije. Uzmimo vodiča! A ima li boljeg vodiča od pjesnika, pisca, mislioca? Čovjeka koji je gledao svijet oko sebe i nije se s njim mirio već ga je pokušao modelirati? Tako smo se počeli družiti s Miškinom. On nam je bio dobar vodič. Upoznali smo život u njegovom rodnom Đelekovcu prije stotinjak godina. Dodirujući njegove stihove našom glazbom mogli smo zamisliti prenapučena podravska sela, velike obitelji s mnoštvom djece koje zemlja često nije mogla prehraniti, pa je glad bila više pravilo nego izuzetak. Mogli smo nanjušiti težak miris štale u kojoj je Miškina kao dječak praktički živio, zajedno sa stokom, kao što je bio zadatak svakog sina jedinca. Osjetili smo otpor prema ocu koji mu je zabranjivao pisati, jako dobro razumjeli njegovu socijalnu osviještenost i pokušali u glazbu prenijeti bol koju je Miškina urezivao u stihove nakon smrti supruge.Priče koje prenosi izviru iz podravskog blata, ali dosežu globalni značaj. Borba protiv siromaštva, protiv neznanja i ona najteža - sa samim sobom - u Miškininim redcima pročešljana je do zavidne dubine. Mihovil Pavlek je velik čovjek. Toliko velik da je i stradao od najvećeg svjetskog zla u 20. stoljeću. Brzo su shvatili da im smeta.

Moji prijatelji, suputnici, sumuzičari briljirali su na svakom koraku. Svaku ideju koja je dobra oni pretvore u malo glazbeno čudo od kojeg se ježi koža. Posebno je zadovoljstvo kad su Nikica i Zoki na probi u elementu. Tada bas i gitara postaju jedan instrument koji je puno više od jednostavnog zbroja tih deset žica. Marko je unio mir. Najmlađi, a najmudriji. I krenuli smo na taj put puni entuzijazma. "Odlična ideja!" "To bu super!" "Genijalno!" No, nije uvijek bilo tako. Raditi muziku na gotove tekstove, a posebno na stihove koji su napisani na hrvatskom jeziku za nas je bilo novo i neistraženo iskustvo. Trebalo je na te stihove s poštovanjem gledati, paziti i maziti. Slobodu koju inače imamo sa našim tekstovima ovdje smo mogli odmah zaboraviti. Nekoliko puta smo mijenjali cijeli koncept i način razmišljanja prema projektu koji u koji smo se upustili, ali na kraju je pobijedio najbolji "straight-forward: Overflow meets Miškina" u pravom smislu riječi i bez puno okolišanja. Deri!

Nije još gotovo. Slijedi poliranje, pa još malo razmišljanja i još malo poliranja. Svejedno - krenulo je! Prvi singl - Bijeda - je vani i nadam se da će ga ljudi osjetiti onako kako smo ga mi osjetili. Osim toga, nije mala stvar da su na albumu uključeni Mali i Kono. Ta dvojica su autori najboljih Overflow pjesama.

I tako otputovah u prošlost. Odličan doživljaj zbog dobrog društva. Tu prvo mislim na Mihovila Pavleka i njegov opus. Do tragične smrti od kukavnih izdajica u ljeto '42. Miškina je stvorio mnogo, pa ako ovaj album potakne djevojke i mladiće da pročitaju što ima za reći mi smo svoje obavili.

Goran Živković, pjevač, Overflow

terapija // 16/04/2013