Petr Zelenka; Slučajevi običnog ludila

Komedija kao žanr odavno je postala znakom prepoznavanja čitave češke kulture, kao i jedan od njihovih najreprezentativnijih "izvoznih proizvoda", jednako u književnosti, kao i u kazalištu ili na filmu. Petr Zelenka ovdje nije sasvim nepoznat autor - njegov film "Dugmetari" (1997.), gdje Zelenka potpisuje scenarij i režiju, igrao je u zagrebačkim kinima te je naišao na nepodijeljene pohvale u novinskim napisima. I " Slučajevi običnog ludila ", tekst praizveden 2001. u Pragu, u autorovoj režiji, svojim dramaturškim oblikovanjem ne samo da prizivaju filmski duh, već i npr. neke montažne postupke preuzete iz sedme umjetnosti. Priča je to koja osvaja onako kao što nas osvaja dobar europski "mali" film: "svakodnevnošću" koja je s jedne strane prepoznatljiva, a s druge začudna; istovremenom nepretencioznošću i "art"- pristupom; likovima koji su poput nas, a opet čine stvari koje mi - barem tako vjerujemo - ne bismo nikad činili... U " Slučajevima običnog ludila " nema ničeg teatralnog, velikog, (pre)naglašenog; ovaj je tekst sav sazdan od običnosti i uspjet će zaživjeti na sceni tek ukoliko s publikom uspije biti "na ti". Doduše, Petr - vjerojatni glas pisca - njegov izgubljen otac i majka koja grozničavo želi dati krv, prijatelj Muha koji živi s lutkom jer ga jedino ona razumije, ili pak nastrani mu šef, a u "Slučajevima" svatko u sebi nosi neku "iščašenost", dovoljno su pitoreskni, a opet dostatno živi i stvarni ljudi, da bismo s njima mogli s lakoćom komunicirati.
Nagrade: "Gavella i Europlakat Fair", 2009.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2008./2009.: Biserka Ipša Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
Igraju:
Petar: Enes Vejzović
Majka: Biserka Ipša
Otac: Ivica Vidović
Silvija: Jelena Miholjević
Jiri: Siniša Ružić
Alisa: Ivana Roščić
Muha: Nenad Cvetko
Ana: Antonija Stanišić
Aleš: Ranko Zidarić
Jana: Bojana Gregorić Vejzović
Lutka (Eva): Ivana Bolanča
Šef: Zoran Gogić

Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha

Redateljica: Franka Perković

Igraju:
Dijana Vidušin
Ivana Roščić
Franjo Dijak
Ozren Grabarić
Đorđe Kukuljica
Sven Šestak
Glazbenici: Mojmir Novaković
Andor Vegh Osim što su jedan od najljepših tekstova ikad napisanih u povijesti hrvatske književnosti, "Balade Petrice Kerempuha" su, kada je o pozornici riječ, neobično živ materijal: društveno angažiran i zaigran, istinoljubiv do drskosti, duhovit i slikovit, proročanski mudar... Krleža je, naime, predvidio nenabrojivu nisku onoga što nas tišti sada i ovdje: od socijalnih nepravdi i raslojavanja na jako bogate i jako siromašne, do gubitka identiteta i utapanja u "globalnosti", od vječno prisutnih obrazaca podjarmljivanja i tlačenja, do licemjerja i beskičmenjaštva onih koji bi trebali biti moralne vertikale... Pritom su balade poput "Ni med cvetjem ni pravice" ili "Khevenhillera" tijekom godina postale opće mjesto našeg sporazumijevanja, spajajući ulicu s poezijom, a pučku filozofiju i humor s vrhunskom umjetnošću, bliskom svakome, a opet tako zadivljujuće virtuoznom.

sonja jeđud // 13/01/2010